Malo starije povijesti.

[Sinisa]

U stvari iz doba vojne krajine i napoleona.
Dakle kad 1809. Austrijanci zaratise kontra francuza zeleci povratiti dijelove italije i dalmacije francuzi pokrenuse kontru i napadose Bec. Iz dalmacije krenu i Marmont sa vojskom no sporo se probijao te su onda francuzi aktivirali turke i bosanske krajisnike koji su udarili na kordun i povratili Dreznik grad (to je valjda ono sto je spominjao moj pradjed o pokolju u crkvi)

[branko]

nešto je tu bilo, al valjalo bi istražit točno i precizno koliko se može, o čemu se radi, ovako je to sve na pretpostavkama a to nije ozbiljno i vjerodostojno

[Sinisa]

nešto je tu bilo, al valjalo bi istražit točno i precizno koliko se može, o čemu se radi, ovako je to sve na pretpostavkama a to nije ozbiljno i vjerodostojno

Citam jednu povijesnu knjigu o vladavini francuza u vojnoj krajini. Ovo je provjereno.

[branko]

Jesi to našao tamo u arhivu il si nešto iskopao na drugom mjestu?

[Sinisa]

Jesi to našao tamo u arhivu il si nešto iskopao na drugom mjestu?

Drago Roksandic #Vojna Hrvatska" knjiga iz dva dijela (nabavio samo prvi dio) bavi se s vojnom krajinom pod napoleonom.

[Sinisa]

Evo citata iz knjige:

Dva su činioca nesumnjivo neposredno utjecala na ishod borbi u sjever­noj Dalmaciji i Lici. Jedan od njih je izostanak pravovremene ili čak bilo kakve vojne podrške Opservacionom korpusu iz Karlovca ili Zagreba u zbiva­njima u kojima je bila potrebna ili čak nužna,33 a drugi je prodor bosanskih krajišnika u kordonski prostor Vojne krajine na poticaj francuskih vlasti.
Bosanski krajišnici prodrli su u gotovo nebranjeni kordon, iza leđa Opservacionom korpusu, upravo kada je ovaj započeo s neprijateljstvima protiv Dalmatinske armije. Iako su se bosanski krajišnici ograničili na osva­janje prostora koji su izgubili Svištovskim mirom, njihov prodor je imao vrlo jak učinak ne samo u krajiškoj nego i u provincijalnoj Hrvatskoj.34 Iz jednog pregleda parohija Plaščanske eparhije, nastalog 1810. godine, saznaje se da su tom prilikom prodorom bile obuhvaćene parohije Kupirovo, Osredak, Srb, Suvaja, Doljani, Dobroselo i Lapac u Ličkoj regimenti, Nebljusi i Petrovo Selo u Otočačkoj, Sadilovac u Ogulinskoj te Ljeskovac, Cetin i Blagaj u Slunj-skoj regimenti.35
Čini se da prijedlog da se iskoriste bosanski krajišnici potječe od Mar-monta, ali je u njegovu ostvarivanju najvećeg udjela imao francuski konzul u Travniku — David. Dakako, on nije radio bez uputa središnjih vlasti. Bo­sanske krajišnike je poticao ne samo da napadnu kordon na »suvoj međi«, nego i da prodiru dublje u Vojnu krajinu sve do zaključenja mira. Napoleon je bio obaviješten o Davidovoj djelatnosti i sudeći prema navodu u pismu ministra vanjskih poslova travničkom konzulu od 17. juna 1809. sa zadovolj­stvom je čitao Davidove izvještaje s tim u vezi. Upravo je vladarev stav bio da treba poticati dalje prodore bosanskih krajišnika u »austrijsku Hrvatsku« i uvjeravati ih da nikada nisu imali povoljnije prilike da nadoknade svoje gubitke. Dapače, Napoleon je ovlastio Davida da im izjavi da im se »garan­tira« obnovu starih granica ako nastave ratovati protiv »Austrijanaca« i da će se u tom slučaju »favoriser toutes les pretentions« prema Habsburškoj Monarhiji. Ne treba naglašavati da je Champagnv očekivao da će David pri tome biti vrlo diskretan.36

[palivatra]

Grozno je to što su ratove na ovim prostorima uvjek poticali neki "od tamo!"
Rekoh jednom da je ssvaka druga kuća u našim selima imala ratnu udovicu iza II svj, rata!
Zašto?Za koga?
Za nekog tamo Hitlera kojem se digo,,,tlak!

[Sinisa]

Zanimljiva je statistika u tom razdoblju. Poput prirastaja stanovnistva i ekonomske snage. No jedan zanimljiv podatak. Poslao Marmont delegaciju u Pariz sa nesto novca. Kako su dosta dugo cekali prijem kod Napoleona oni su novce potrosili pa nisu imali niti za hranu. U delegaciji su bili Sljivaric i Mamula. Na razgovorima je jedno od osnovnih pitanja bila vojnicka odora i tko ce ju financirati te strah da nece krajisnike poslati u Spanjolsku.

[Sinisa]

Na kraju knjige dio o ucescu krajisnika u napoleonovu pohodu na Rusiju u kojem pise slijedece: 3. hrvatska regimenta na polasku u Rusiju brojala je 2234 casnika, docasnika i vojnika. Nakon povlacenja iz Rusije ukupni gubici poginulih, ranjenih i promrzlih i izgladnjelih ( umrli od zime i gladi) iznosi: 1925. Sposobnih za daljnju borbu 309. Treca hrvatska regimenta bila je sastavljena od pripadnika banskih pukovnija (glina, Petrinja) Slicno je prosla i 1. provizorna hrvatska regimenta pod zapovjednistvom Sljivarica u kojoj su bili licani i nesto Ogulinaca.

[Sinisa]

Sad citam dio oko dogadjaja 1809 i 1810 godine. to jest povratka dijela koji je svistovskim mirom pripao austriji pod ilirsku provinciju. U cijeloj igri konzul David koji je bio u Travniku predstavnik Francuske bio je u velikoj nedoumici jer je prvo nagovarao turke da krenu na austrijance i da zauzmu zemlju a sad ih mora nagovoriti da se s te zemlje povuce. Pa je bilo begova koji su otkazali poslusnost carigradu pa je dosao i neki pasa utjerivati red a hrvatske pukovnije su bile skroz razoruzane pa je Marmon nagovarao Napoleona da ih naoruza a Napoleon je imao strah da bi ovi mogli pucati po francuzima i ponovno dovesti austrijance na vlast pa su poslali 300 pusaka od kojih je 30 bilo ispravnih. No u cijeloj prici postojala je utvrda crkvina pa je moguce iz onih prica mog pradjeda pube da se radi o toj utvrdi gdje su pobili turci ljude 1809 pa je trebalo opet naseljavati Dreznika.

[branko]

Interesantno je to, i ima tu nešto što se može ovako povezat. Meni je moja baba pričala da je njoj pričala njezina baba da je njezina mama bježala pred Turcima u Ogulin i sav narod odavde i da se 5 godina nisu vratili ovamo od straha kakve su zulume Turci radili ovuda a koliko ja znam samo su 2 mjeseca držali Drežnik al ta priča o Crkvini je dosta nejasna, po jednoj verziji je gore u crkvi pobijen narod 1520. za bana Petra Berislavića, a po drugoj radi se o događaju iz kraja 18. i početka 19. stoljeća. Za vrijeme ovog zadnjeg rata (domovinskog) Srbi su na Crkvini, na samom lokalitetu crkve, iskopali 2 tenkovska rova, i tom prilikom iskopali jako puno ljudskih kostiju, kad smo mi došli ovamo iza Oluje našli smo gore cjelu hrpu kostiju, s vremenom su se kosti razvukle al još i dan danas može se naći dosta kostiju razbacanih po zemlji. Jesenas je ovaj sa farme ravnao put pored tih rovova pa jedan rov počeo zatrpavati al kad je vidio one kosti onda prestao, moj susjed je našao nekakvih predmeta koji zasigurno datiraju u starinu i donio ih kući, morat ću i sam otići gore i vidjeti ima li što zanimljivo da se spremi, ja prijavljivao ovima u Karlovac al od njih niko niš

[Sinisa]

po jednoj verziji je gore u crkvi pobijen narod 1520. za bana Petra Berislavića, a po drugoj radi se o događaju iz kraja 18. i početka 19. stoljeća.

Moguce da je i u jedno i u drugo vrijeme. To je i mene bilo zbunilo u zapisu koji sam dobio (spomenica skole) no prema ovome sto sam nasao to je moguce da se dogodilo. Znaci sa svistovskim mirom Dreznik pripada Austriji to je 1791. godine. tek 1796 vrsi se konacno razgranicenje izmedju turske i austrije . No mislim da tada jos nije bilo naseljavanja. Ako je moj predak koji se spominje pod Demeter Kosanovic bio 1799 ranjen u italiji te je onda vracen kao nesposoban za ratovanje onda je moguce da je nakon 1799 po nalogu isao naseljavati dreznik. Onda slijedi rat iz 1809 kad su francuzi nagovorili turke da napadnu na to podrucje te je onda i zauzeto Cetingrad, Dreznik i drugo. No vec u ozujku 1810 Marmon pocinje s akcijom za vracanje. Te onda u svibnju 1810 ponovno se zauzimaju dijelovi koji su dobijeni Svistovskim mirom. Nakon toga slijedi ponovno naseljavanje Dreznika. Da li u razdoblju francuske vlasti ili nakon sto austrijanci 1813 ponovno zauzimaju "ilirske pokrajine" ostaje nedoumica. Znaci novi pokolj na crkvini mogao bi biti iz 1809 godine no moguce da je crkvina kao lokalitet sluzila kao nekakva utvrda ili slicno. Da li je lokalitet na uzvisenju?

[branko]

Ono brdašce od groblja lijevo otkud su nastale i ove Slike okolnih planina koje je Jure ovdje stavio, otud se jako dobro vidi sva bliža i daljnja okolica, al tu je sad polje i nema prilike da je nekad tu bila utvrda, mad se može naći dosta obrađenog kamenja kad traktori oru njive uokolo, a kad je lani bio ovaj arheolog iz Karlovca zaključio je po troski koje ima jako puno uokolo da je tu nekad u prošlosti bilo naselje i da se tu topila ruda mada neznam da igdje ima rudnik u blizini osim u Bosni što je oko 15 i više kilometara daleko, al kednom ću ti pokazat neke zanimljivosti koje se mogu vidjeti na GOOGL EARTU vezano uz lokalitet crkvina

[Sinisa]

Evo citat iz knjige:

Ovaj Delzonsov pohod završio je katastrofalno jer su hrvatski krajišnici bili potpuno nedorasli protivnici bosanskima. Sačuvan je iscrpan generalov prikaz bitke koji vjerno svjedoči o pometnji koja je u to doba vladala u Vojnoj Hrvatskoj općenito.
Delzons je krenuo prema Brezovcu, odredištu na kordonu Ogulinske re­gimente, iz Slunja 16. marta prije svanuća. Nijedna od tri očekivane kom­panije Ogulinske regimente nije stigla na vrijeme. Prva je došla u sedam i pol, druga sat kasnije, a treća iz Generalskog Stola tri sata kasnije. U njima je bilo oko 500 ljudi. Raspoređene su na planinskoj strani duž Korane, na­suprot Tršcu, oko podneva.
Prvu bosansku utvrdu pored Korane Mihailović je s lakoćom zauzeo. Dio snaga uputio se prema Tršcu i Crkvini, gdje je Mamula uspio nagovoriti tr-žačke starješine da se sastanu s Delzonsom. Kada su čuli njegov zahtjev da se povuku s osvojenog zemljišta, zatražili su vrijeme za razmišljanje, da bi uskoro počeli pucati. Topovi su se čuli i iz Izačića i iz Sturlića. Morali su se što je moguće prije napasti da se ne bi skupio prevelik broj i da bi se iz­bjegao napad s leđa. Početak je bio vrlo dobar. Tomić je imao dosta uspjeha kod Crkvine, a Mihailović lijevo od njega. Branioci su se povukli u Tržac. U Crkvini su ostavili slabu posadu, koja je jedva uspjela zatvoriti vrata pred napadačima. Nekoliko topovskih hitaca uništilo je gornje dijelove kule, tako da se jednog časa učinilo da branioci žele pregovarati. Komandant bataljona Tomić nepromišljeno se uputio prema kuli iz koje se pucalo u njega. Teško ranjeni Tomić ubrzo je izdahnuo. Topovski napad je obnovljen, ali da bi doista bio uspješan, morala su se srušiti oštećena vrata. Kako dobrovoljaca za taj zadatak nije bilo, morala se čekati noć da bi se izvršio zadatak i za­palio krov tvrđe.
U međuvremenu je u Tržac sticala pomoć sa svih strana. Crkvinu i Tržac povezivao je most koji nije bilo moguće uništiti po danu jer su mu prilazi bili suviše izloženi vatri.
Preokret je nastao kada je na neobjašnjen način straža na mostu dobila naređenje da se povuče, a da nije bila zamijenjena, što je omogućilo pove­zivanje bosanskih krajišnika iz Crkvine i iz Tršca te početak protunapada, kojim je stvorena velika pometnja među hrvatskim krajišnicima.

Da li bi to bilo kod Dreznika ili negdje drugdje?

[Jurica]

Da li bi to bilo kod Dreznika ili negdje drugdje?

Mislim da nije, ovdje se radi o Tržcu kraj Korane, preko puta Kordunskog Ljeskovca, granični dio naše općine, oko 12 km udaljenosti od Drežnik Grada