Sretan Uskrs!(neka razmišljanja o uskrsnuću)

[pat_nick]

U Svetom pismu, koje je Božja objava i povijesni dokument, pronalazimo četiri temeljna zapisa o uskrsnuću Gospodina Isusa Krista: Mt 28,1-15; Mk 16,1-13; Lk 24,1-49; Iv 20,1-23.

Promatrajući zapise o Kristovom uskrsnuću treba uočiti sljedeće, svaki od evanđelista iz svog ugla opisuje događaj. Niti jedan od njih nije svjedočio samom uskrsnuću, niti jedan od njih nije bio kod groba, osim Ivana i Petra. Zapisi su temeljeni na izjavama svjedoka ili onih koji su razgovarali s njima. Svaki od pisaca je istražio događaje i informacije, a oni su zapisani godinama nakon što se uskrsnuće zbilo. Svaki iz svog ugla opisuje događaj te donosi detalje i pojedinosti. Zapisi se u bitnim postavkama slažu, ali svaki iznosi pojedinosti koje drugi ne. To je razumljivo jer dvije osobe ne mogu u potpunosti opisati događaj istim riječima. Treba naglasiti kako zapise ne treba, nužno, razumjeti kronološki, već kao opise događaja u kojima sljedeća rečenica ne mora biti nužno poslije. Kada se svi zapisi ujedine daju cjeloviti prikaz i ukazuju na činjenicu da su ih pisale različite osobe.

Biblija je Božja riječ, tj. Objava Boga koja sadrži ljudske elemente. Oni ne umanjuju veličinu, bit niti nadahnuće Duha Svetoga, nego govore o načinu Božjeg djelovanja: kroz čovjeka. Po čovjeku Bog ostvaruje svoje naume. Iako Svemogući nije ograničen ljudskim djelovanjem najčešće tako djeluje: među ljudima po ljudima. Zato možemo reći da su zapisi evanđelista Božja objava koju svjedoče ljudi.

Rekonstrukcija Uskrsa

Skepticima i slabo upućenima se može činiti da postoje kontradikcije, koje umanjuju vjerodostojnost zapisa.

Pri proučavanju zapisa treba imati na umu da su zapisi pisani od različitih ljudi, koji su koristili više izvora, a događaju je prisustvovalo više ljudi koji su ga percipirali na sebi svojstven način. Činjenica da opisi variraju dokazuje istinitost svjedočanstva, dvije osobe mogu u potpunosti isto opisati događaj jedino ako se dogovore i smišljaju. Valja imati na umu da su zapisi nastali nakon više godina u namjeri da se narednim generacijama ostavi zapis o Isusu. Opisi pokazuju zbunjene, preplašene u nevjerici obuzete svjedoke koji nisu namjeravali smišljati uvjerljive priče. Oni su svjedočili događaj koji je njima, baš kao i nama nevjerojatan, nadnaravan, neshvatljiv, a nekima teško prihvatljiv.

Ako se svi podaci usporede i prouče može se dobiti cjelovita slika o Kristovomu uskrsnuću. Treba se osvrnuti na sjedinjujuće činjenice, a njih sustavno prikazujemo.

Zapisi svjedoče o tomu da su žene prve uočile događaj. Navode se: Marija Magdalena, Ivana, Marija, Jakovljeva mati, Saloma i druge koje nisu spomenute po imenu. Marija Magdalena se spominje u sva četiri zapisa, dok druge ne, ta ju činjenica čini posebnom, a Ivan opisuje i njezin susret s uskrsnulim Kristom.

Žene su došle u osvit prvog dana u tjednu, nedjelje, i uočile da je tijelo nestalo. Zbog uskrsnuća na taj dan nedjelja će postati Dan Gospodnji i centralni dan tjednog kršćanskog Bogoštovlja, svojevrsni kršćanski Šabat. Bile su zbunjene, u nevjernici i preplašene. Nisu očekivale i vjerovale da je tako nešto moguće. Kad su došle do groba ugledale su anđele, neke od njih samo jednog, neke oba, anđeli su dali poruku i utjehu.

Grob su čuvali stražari. Oni su svjedočili dolasku anđela koji je bio popraćen potresom te su bili u velikom šoku. Javili su gradskoj upravi što se dogodilo, a oni su njihovu šutnju i zataškavanje događaja platili novcem.

Žene su zbunjene, preplašene, ali i radosne, dakle ambivalentnih osjećaja, otišle javiti učenicima što se dogodilo, oni nisu vjerovali već su smatrali da je to izmišljotina.

Dvojica učenika, Petar i Ivan, otišli su se uvjeriti u vjerodostojnost izvješća, a kad su došli ostali su zapanjeni u nevjerici vidjevši prazan grob. Učenici su bili u: sumnji, neprihvaćanju, nevjerici i strahu. Možemo zaključiti da su bili preplašena skupina ljudi koja nije vjerovala niti smišljala takav događaj.

c/p