Možemo reći da postoje zapravo 3 evolucijska božanstva: materija, vrijeme i slučaj.
I ovom svetom trojstvu znanstvenici evolucijske orijentacije pripisuju božanske osobine....vjeruju da mogu činiti čuda.
Ako od žabe u jednoj sekundi nastane princ onda je to bajka koju pričamo maloj djeci. Međutim, ako između žabe i princa stavimo 300 milijuna godina tada to nazivamo znanošću.
No, koliko ta znanost zaista ima znanstvenu podlogu? Kada pitamo evolucioniste kako su nastale aminokiseline odgovorit će glatko:'slučajno..' neki će se čak pozvati i na pokuse Stanlya Millera. Međutim ako pitamo kako su nastale bjelančevine, tada će odgovor ponovo biti isti.:'slučajno, u dugom periodu'.
Tada su na scenu stupili matematičari i odgovorili koja je vjerojatnost na tom slučaju?. Je li to 1:2 kao kad bacamo novčić pismo - glava ili 1:4 kao u 'Milijunašu? ili je to mnogo mnogo manja vjerojatnost.
Kako su matmatičari već duže vremena izražavali sumnju u vezi evolucije s aspekta vjerojatnosti, problemu su odlučili prići mnogo sistematičnije.Nakon sastanka s biolozima 1965. godine na Ženevskom jezeru, krenuli su u istraživanje koliko je zaista ?slučaj? moguć u evoluciji.
Danas već postoji istraživački centar o vjerojatnosti u biologiji..
Početkom 1970.godine direktor tog centra James Copey izračunao je vjerojatnost spontanog nastanka najjednostavnije bjelančevine i to pod nevjerojatno olakšanim uvjetima kakve u pretpostavljenoj atmosferi uopće nije bilo. I vjerojatnost nastanka bjelančevina pukim slučajem iznosi 1:10 na potenciju 171. A informacije radi, procjenjuje se da je broj atoma u svemiru je 10 na 80-u!
Prema proračunima vjerojatnosti švicarskog matematičara prof Guya- vrijeme potrebno da slučajno nastane jedna bjelančevina od 100 aminokiselina u nizu iznosilo bi 10 na 242. godina. Dakle, to je ipak malo duže od vječnosti"
Drago i vjera
Trebamo li mi tražiti Boga ili On nas?
Zadnja izmjena: bića, dana/u 21 tra 2009, 09:46, ukupno mijenjano 1 put.
Re:
Riječi asocirane na pakao
Gehena (Gehenna)
U Starom Zavjetu, riječ za pakao je "ge-hinnom" što znači "Dolina Hinom" (Valley of Hinnom). To je bilo mjesto na jugozapadnom dijelu Jeruzalema. To je mjesto jednom nazvano "Topheth" što je izvedenica od aramejske riječi koja znači "mjesto vatre". To je bilo tamo gdje je neki poganski kralj prakticirao ljudske žrtve u vatri (2 Ljetopisa 28:3; 33:6; Jer. 7:31; 32:25)(1). Stoga je vjerojatno u Novom Zavjetu riječ postala asocirana na uništenje vatrom. Riječ "gehenna" je pronađena u Novom Zavjetu 12 puta i svaki puta ju je izgovorio Isus. U Novom Zavjetu, "gehenna" je korištena kao stanje a nikad kao mjesto.
Had (Hades)
Ta riječ se pojavljuje samo u Novom Zavjetu, deset puta, i odgovara riječi u Starom Zavjetu "šeol" (sheol). Isus je koristio riječ četiri puta: Mat. 11:23; 16:18; Luka 10:15; 16:23. Slijedećih šest puta se pojavljuje u Djela 2:27, 31; Otk. 1:18; 6:8; 20:13,14.
To je vjerojatno "mjesto svih umrlih do suda. Podijeljeno je u dva područja, raj ili Abrahamovo naručje za dobre, i gehena ili pakao za zle".(2) Preciznije, po priči o Lazaru i bogatašu iz Luke 16:19-31, to je mjesto svjesnih umrlih koji su zli.
Šeol (Sheol)
Hebrejska riječ "šeol" (sheol) je vjerojatno izvedena od korijena "iskopati rupu", i viđena je kao često mjesto mrtvih i u mnogo mjesta riječ se pojavljuje u Starom Zavjetu, kao referenca na grob.(3) To je mjesto i spominje se u Postanak 37:35; Brojevi 16:30, 33; Psalmi 16:10, itd. Šeol ima mnogo značenja u Pismu: grob, podzemni svijet, stanje mrtvih. pretpostavljalo se da je ispod površine zemlje (Ezekiel 31:15,17; Ps. 86:13).
Da li je pakao vječno svjesno mučilište?
Postoje mnoge kršćanske grupe i mnogi kultovi koji niječu ideju da je pakao, u osnovnom smislu, svjesna kazna. Neki drže da je Božja vječna kazna uništenje, ili nepostojanje. Drugi kažu da je to privremeno i da će na kraju svi biti spašeni od pakla. Možda je najčešći izgovor da Bog koji ljubi ne bi nikad kaznio ljude u vječnim mukama. Slažemo se da je Bog ljubav (1 Ivanova 4:8), ali on je isto tako pravedan (Neh. 9:32-33; 2 Sol. 1:6), i vječan (Psalam 90:2; 1 Timoteju 1:17 ). Bog kažnjava onoga koji čini zlo (Izajija 11:13) i ta kazna će biti vječna. Ali pitanje ostaje. Je li ta kazna svjesna ili ne?
Postoje stihovi koji mogu bi ti protumačeni kao podrška za tu ideju da mrtvi nisu svjesni nakon smrti: (Propovjednik 9:5 – mrtvi ne znaju ništa(4) i Psalam 146:4 – propadnu sve misli njegove, su dobri primjeri.) Drugi stihovi uspoređuju smrt sa snom Djela 13:36; 1 Kor. 15:6; 1 Sol. 4:13, itd. Ali ovi posljednji stihovi samo uspoređuju sličnost između pojave smrti i pojave kad netko spava.
Mrtvi su svjesni nakon smrti
Zli dolaze živi u šeol
Brojevi 16:30-30 "Ali ako Jahve učini nečuveno: ako zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih sa svim što je njihovo, te živi siđu u šeol, tada znajte da su prezreli Jahvu. . . živi siđu u šeol, oni i sve njihovo. Onda se nad njima zemlja zatvori i oni iščeznu iz zbora."
Bačeni u krajnju tamu gdje će biti plač i škrgut zubi
Mat. 8:12, "dok će sinovi kraljevstva biti bačeni u krajnju tamu gdje će biti plač i škrgut zubi.”
Bačeni u vatru pate svjesno
Mat 13:41-42, "Sin čovječji će poslati svoje anđele, i oni će pokupiti iz njegova kraljevstva sve zavodnike i zlikovce, te da ih bace u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zuba." Vidi ujedno i Mat. 13:50.
Bačeni u vatru muka
Otk. 14:9-10, "Treći anđeo nastupi za njima vikući jakim glasom, "Tko se god pokloni zvijeri i njezinu kipu i primi žig na svoje čelo ili na svoju ruku pit će vino Božje srdžbe koje stoji, čisto, u čaši njegova gnjeva; Bit će mučen ognjem i sumporom pred svetim anđelima i pred Janjetom.” Vidi ujedno i Otk. 21:8.
Pakao je mjesto vječne vatre i kazne
Neugasiva vatra
Mat. 3:12 "On drži u ruci lopatu i očistit će gumno svoje, skupit će svoju pšenicu u žitnicu, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim."
Pakleni oganj
Mat. 5:22, "tkogod kaže, luđače, odgovarat će za to u ognju paklenome." Vidi isto i Mat. 5:29,30.
Mat. 18:8-9, "ako te na grijeh navodi tvoja ruka ili noga, odsijeci je i baci od sebe; jer bolje ti je hromu i kljastu ući u život nego da budeš s dvjema rukama ili dvjema nogama bačen u oganj vječni. Ako te i tvoje oko navodi na grijeh, iskopaj ga i baci od sebe, jer ti je bolje s jednim okom ući u život, nego da budeš bačen sa dva oka u pakao ognjeni."
Vječna vatra
Mat. 25:41, "Tada će reći i onima s lijeve strane, 'idite od mene prokleti, u oganj vječni, koji je pripravljen đavlu i anđelima njegovim.
Vječna kazna
Mat 25:46, "Ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni."
Riječ "vječan" u oba slučajeva je "aionios" što znači 1) bez početka i kraja, da je uvijek bilo i da će uvijek biti; 2) bez početka; 3) bez kraja, nikad ugašen, vječan. Riječ "kazna" je riječ "kolasis" i znači kazniti sa implikacijom koja rezultira patnjom - 'kazniti, kazna.'"(5)
Juda 7, "Kako ispaštajući kaznu – vječni oganj – stoje za primjer Sodoma i Gomora i gradovi oko njih koji su kao i oni bludno griješili i išli za drugovrsnim tijelom."
Jezero ognjeno
Otk. 20:15, "I tko se god ne nađe upisan u knjizi života, bi bačen u jezero ognjeno."
Luka 16:19-31, Lazar i bogataš
U Luci 16:19-31 je priča o Lazaru i bogatašu. U osnovi, Lazar je siromah koji je patio za svojega života. Bogataš je, naravno, bogat. Oboje umiru. Bogataš odlazi u had. Lazar odlazi u Abrahamovo naručje, drugi termin za raj. U hadu bogataš podigne svoje oči i vidi Lazara podalje. Zavapio je Abrahamu i zatražio milost jer je u agoniji vatre. Abraham je rekao ne. Tada je bogataš zatražio da netko od umrlih uskrsne i ode i upozori njegovu braću da i oni ne dođu ovdje na ovo strašno mjesto. Abraham mu je rekao da ni to neće biti učinjeno.
Neki kažu da je to usporedba. Bilo kako bilo, ako je ova je jedinstvena jer ni u jednoj usporedbi se ne imenuje osoba. To nije priča. To je povijest. To se zaista dogodilo. Ali mnogi koji ne vjeruju u svjesnost poslije smrti će i dalje reći da je to bila usporedba. Pitanje je tada, ako je? Što naučava? Ako je vatra paklena lažna i ako je svijest nakon smrti također lažna, tada je Isus koristio lažnu doktrinu da naučava istinu. Usporedbe ilustriraju istinu. Ako je ovo usporedba, što svijest nakon smrti simbolizira? Isto tako što agonija u vatri simbolizira? Nisu li stvarne? Naravno da jesu.
Zaključak
Pakao je stvarno mjesto. Nije oblik nesvijesti. Nije privremen. To je vječna muka. Možda je i to zašto je Isus više pričao o paklu nego nebu i trošio toliko vremena upozoravajući ljude da ne odu tamo. Na kraju krajeva, ako ljudi prestaju postojati, čemu ih upozoravati? Ako je privremen, izaći će kroz neko vrijeme. Ali ukoliko je vječan i svjestan, tada je upozorenje jako.
Isus reče: "Ako te tvoje desno oko navodi na grijeh, iščupaj ga i baci od sebe, jer bolje da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te tvoja desna ruka navodi na grijeh, odsijeci je i baci od sebe, jer je bolje da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao." (Mat. 5:29-30).
>>Malo glupo možda u ovo predbožićno vrijeme govoriti o paklu,,ali ,,ča ćemo!
Ovih Božićnih dana sjetit ćemo se Isusa,,a on je ipak došao zato,da nebi morali poći u pakao!"Biti ili nebiti,pitanje je sada!"
Gehena (Gehenna)
U Starom Zavjetu, riječ za pakao je "ge-hinnom" što znači "Dolina Hinom" (Valley of Hinnom). To je bilo mjesto na jugozapadnom dijelu Jeruzalema. To je mjesto jednom nazvano "Topheth" što je izvedenica od aramejske riječi koja znači "mjesto vatre". To je bilo tamo gdje je neki poganski kralj prakticirao ljudske žrtve u vatri (2 Ljetopisa 28:3; 33:6; Jer. 7:31; 32:25)(1). Stoga je vjerojatno u Novom Zavjetu riječ postala asocirana na uništenje vatrom. Riječ "gehenna" je pronađena u Novom Zavjetu 12 puta i svaki puta ju je izgovorio Isus. U Novom Zavjetu, "gehenna" je korištena kao stanje a nikad kao mjesto.
Had (Hades)
Ta riječ se pojavljuje samo u Novom Zavjetu, deset puta, i odgovara riječi u Starom Zavjetu "šeol" (sheol). Isus je koristio riječ četiri puta: Mat. 11:23; 16:18; Luka 10:15; 16:23. Slijedećih šest puta se pojavljuje u Djela 2:27, 31; Otk. 1:18; 6:8; 20:13,14.
To je vjerojatno "mjesto svih umrlih do suda. Podijeljeno je u dva područja, raj ili Abrahamovo naručje za dobre, i gehena ili pakao za zle".(2) Preciznije, po priči o Lazaru i bogatašu iz Luke 16:19-31, to je mjesto svjesnih umrlih koji su zli.
Šeol (Sheol)
Hebrejska riječ "šeol" (sheol) je vjerojatno izvedena od korijena "iskopati rupu", i viđena je kao često mjesto mrtvih i u mnogo mjesta riječ se pojavljuje u Starom Zavjetu, kao referenca na grob.(3) To je mjesto i spominje se u Postanak 37:35; Brojevi 16:30, 33; Psalmi 16:10, itd. Šeol ima mnogo značenja u Pismu: grob, podzemni svijet, stanje mrtvih. pretpostavljalo se da je ispod površine zemlje (Ezekiel 31:15,17; Ps. 86:13).
Da li je pakao vječno svjesno mučilište?
Postoje mnoge kršćanske grupe i mnogi kultovi koji niječu ideju da je pakao, u osnovnom smislu, svjesna kazna. Neki drže da je Božja vječna kazna uništenje, ili nepostojanje. Drugi kažu da je to privremeno i da će na kraju svi biti spašeni od pakla. Možda je najčešći izgovor da Bog koji ljubi ne bi nikad kaznio ljude u vječnim mukama. Slažemo se da je Bog ljubav (1 Ivanova 4:8), ali on je isto tako pravedan (Neh. 9:32-33; 2 Sol. 1:6), i vječan (Psalam 90:2; 1 Timoteju 1:17 ). Bog kažnjava onoga koji čini zlo (Izajija 11:13) i ta kazna će biti vječna. Ali pitanje ostaje. Je li ta kazna svjesna ili ne?
Postoje stihovi koji mogu bi ti protumačeni kao podrška za tu ideju da mrtvi nisu svjesni nakon smrti: (Propovjednik 9:5 – mrtvi ne znaju ništa(4) i Psalam 146:4 – propadnu sve misli njegove, su dobri primjeri.) Drugi stihovi uspoređuju smrt sa snom Djela 13:36; 1 Kor. 15:6; 1 Sol. 4:13, itd. Ali ovi posljednji stihovi samo uspoređuju sličnost između pojave smrti i pojave kad netko spava.
Mrtvi su svjesni nakon smrti
Zli dolaze živi u šeol
Brojevi 16:30-30 "Ali ako Jahve učini nečuveno: ako zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih sa svim što je njihovo, te živi siđu u šeol, tada znajte da su prezreli Jahvu. . . živi siđu u šeol, oni i sve njihovo. Onda se nad njima zemlja zatvori i oni iščeznu iz zbora."
Bačeni u krajnju tamu gdje će biti plač i škrgut zubi
Mat. 8:12, "dok će sinovi kraljevstva biti bačeni u krajnju tamu gdje će biti plač i škrgut zubi.”
Bačeni u vatru pate svjesno
Mat 13:41-42, "Sin čovječji će poslati svoje anđele, i oni će pokupiti iz njegova kraljevstva sve zavodnike i zlikovce, te da ih bace u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zuba." Vidi ujedno i Mat. 13:50.
Bačeni u vatru muka
Otk. 14:9-10, "Treći anđeo nastupi za njima vikući jakim glasom, "Tko se god pokloni zvijeri i njezinu kipu i primi žig na svoje čelo ili na svoju ruku pit će vino Božje srdžbe koje stoji, čisto, u čaši njegova gnjeva; Bit će mučen ognjem i sumporom pred svetim anđelima i pred Janjetom.” Vidi ujedno i Otk. 21:8.
Pakao je mjesto vječne vatre i kazne
Neugasiva vatra
Mat. 3:12 "On drži u ruci lopatu i očistit će gumno svoje, skupit će svoju pšenicu u žitnicu, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim."
Pakleni oganj
Mat. 5:22, "tkogod kaže, luđače, odgovarat će za to u ognju paklenome." Vidi isto i Mat. 5:29,30.
Mat. 18:8-9, "ako te na grijeh navodi tvoja ruka ili noga, odsijeci je i baci od sebe; jer bolje ti je hromu i kljastu ući u život nego da budeš s dvjema rukama ili dvjema nogama bačen u oganj vječni. Ako te i tvoje oko navodi na grijeh, iskopaj ga i baci od sebe, jer ti je bolje s jednim okom ući u život, nego da budeš bačen sa dva oka u pakao ognjeni."
Vječna vatra
Mat. 25:41, "Tada će reći i onima s lijeve strane, 'idite od mene prokleti, u oganj vječni, koji je pripravljen đavlu i anđelima njegovim.
Vječna kazna
Mat 25:46, "Ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni."
Riječ "vječan" u oba slučajeva je "aionios" što znači 1) bez početka i kraja, da je uvijek bilo i da će uvijek biti; 2) bez početka; 3) bez kraja, nikad ugašen, vječan. Riječ "kazna" je riječ "kolasis" i znači kazniti sa implikacijom koja rezultira patnjom - 'kazniti, kazna.'"(5)
Juda 7, "Kako ispaštajući kaznu – vječni oganj – stoje za primjer Sodoma i Gomora i gradovi oko njih koji su kao i oni bludno griješili i išli za drugovrsnim tijelom."
Jezero ognjeno
Otk. 20:15, "I tko se god ne nađe upisan u knjizi života, bi bačen u jezero ognjeno."
Luka 16:19-31, Lazar i bogataš
U Luci 16:19-31 je priča o Lazaru i bogatašu. U osnovi, Lazar je siromah koji je patio za svojega života. Bogataš je, naravno, bogat. Oboje umiru. Bogataš odlazi u had. Lazar odlazi u Abrahamovo naručje, drugi termin za raj. U hadu bogataš podigne svoje oči i vidi Lazara podalje. Zavapio je Abrahamu i zatražio milost jer je u agoniji vatre. Abraham je rekao ne. Tada je bogataš zatražio da netko od umrlih uskrsne i ode i upozori njegovu braću da i oni ne dođu ovdje na ovo strašno mjesto. Abraham mu je rekao da ni to neće biti učinjeno.
Neki kažu da je to usporedba. Bilo kako bilo, ako je ova je jedinstvena jer ni u jednoj usporedbi se ne imenuje osoba. To nije priča. To je povijest. To se zaista dogodilo. Ali mnogi koji ne vjeruju u svjesnost poslije smrti će i dalje reći da je to bila usporedba. Pitanje je tada, ako je? Što naučava? Ako je vatra paklena lažna i ako je svijest nakon smrti također lažna, tada je Isus koristio lažnu doktrinu da naučava istinu. Usporedbe ilustriraju istinu. Ako je ovo usporedba, što svijest nakon smrti simbolizira? Isto tako što agonija u vatri simbolizira? Nisu li stvarne? Naravno da jesu.
Zaključak
Pakao je stvarno mjesto. Nije oblik nesvijesti. Nije privremen. To je vječna muka. Možda je i to zašto je Isus više pričao o paklu nego nebu i trošio toliko vremena upozoravajući ljude da ne odu tamo. Na kraju krajeva, ako ljudi prestaju postojati, čemu ih upozoravati? Ako je privremen, izaći će kroz neko vrijeme. Ali ukoliko je vječan i svjestan, tada je upozorenje jako.
Isus reče: "Ako te tvoje desno oko navodi na grijeh, iščupaj ga i baci od sebe, jer bolje da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te tvoja desna ruka navodi na grijeh, odsijeci je i baci od sebe, jer je bolje da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao." (Mat. 5:29-30).
>>Malo glupo možda u ovo predbožićno vrijeme govoriti o paklu,,ali ,,ča ćemo!
Ovih Božićnih dana sjetit ćemo se Isusa,,a on je ipak došao zato,da nebi morali poći u pakao!"Biti ili nebiti,pitanje je sada!"
Re: Re:
Bob Dylan: Nekome moraš služiti!
Upravo tim stihovima započinje album Boba Dylana Soul train coming (Well, it may be the devil or it may be the Lord, but you' re gona have to serve somebody). Soul train coming bez sumnje je beskompromisno kršćanski album i o tome ne bi trebalo raspravljati. No ono što većinu ljudi, osobito kršćana, već dugo vremena zanima je što se s ovim glazbenim genijem po pitanju osobne vjere događalo posljednjih trideset godina, jer toliko je prošlo od objavljivanja spomenute ploče.
Dylan je Isusa je primio davne 1978. godine. Kao nanovo rođeni vjernik svoju stvaralačku energiju i poetsku briljantnost snažno je pretočio u remek djelo rock glazbe Soul train coming - album prožet stihovima o posljednjim vremenima, Božjem sudu i ljudskom grijehu kroz koji snažno odzvanja Dylanov osobni poziv ljudima da se okrenu Kristu ("to the man who died a criminal' s death"). Kako je već tada u američkoj pop kulturi imao status proroka svoje generacije, mnogi svjetovni mediji s ironijom su komentirali novu fazu u Dylanovom životu i stvaralaštvu pa su se tako mogle čuti izjave poput: "Možda je kršćanstvo spasilo Dylanovu dušu, ali je naštetilo njegovoj glazbi". No to je i bilo za očekivati od sekularnih medija. Ono što nisu očekivali kršćanski krugovi je postupno gašenje žara za Bogom na albumima koji su uslijedili. Mnoge je upravo to razvodnjavanje kršćanske tematike navelo na zaključak da je Dylan zastranio od Boga i da je kršćanstvo ipak bila samo jedna stanica u njegovom propitivanju života i svijeta.
Premda je Dylan ekscentrična osoba koja teško komunicira s medijima, rijetko daje intervjue ili progovara o svojim osobnim stavovima, on o njima otvoreno pjeva. I kada na već spomenutom albumu Dylan osobnije nego ikad izajavljuje "What you' ve given me today is worth more than I can pay / And no matter what they say, I belive in you", moramo se zapitati nismo li svoje stavove o nečijoj duhovnosti spremni olako donositi na neutemeljenim i proizvoljnim spekulacijama. I baš kada su mnogi spremno ustvrdili da je dobri stari Bob Dylan samo površno zagrebao u kršćanstvo i odavno otpao od Boga, on je 2004. godine osobno sudjelovao i odobrio objavljivanje kompilacije vlastitih gospel pjesma baš znakovitog naziva Gotta serve somebody.
Nakon više od dva desetljeća tema o nemogućnosti služenja dvojici gospodara još jednom se pojavila, ovog puta na naslovnici albuma na kojem su popularni gospel glazbenici ponudili vlastite intrepretacije Dylanovih kršćanskih pjesma. Među njima našla se i kraljica gospela Shirley Ceaser, Aron Neville, The Mighty clouds of Joy i mnogi drugi. Možda najljepši trenutak albuma je duet samog Boba Dylana i Mavis Staples koji su uz pratnju The Staples Singersa u najfinijoj blues-rock maniri izveli pjesmu Gona change my way of thinking (promijenit ću svoj način razmišljanja). I upravo je u tome najveća vrijednost ovog albuma – da glazba Boba Dylana, odvojena od njegovog lika i djela jednako snažno progovara Božju poruku, a njegovo svjedočanstvo vjere aktualno je danas kao i prije trideset godina.
Bob Dylan - Gotta Serve Somebody
Upravo tim stihovima započinje album Boba Dylana Soul train coming (Well, it may be the devil or it may be the Lord, but you' re gona have to serve somebody). Soul train coming bez sumnje je beskompromisno kršćanski album i o tome ne bi trebalo raspravljati. No ono što većinu ljudi, osobito kršćana, već dugo vremena zanima je što se s ovim glazbenim genijem po pitanju osobne vjere događalo posljednjih trideset godina, jer toliko je prošlo od objavljivanja spomenute ploče.
Dylan je Isusa je primio davne 1978. godine. Kao nanovo rođeni vjernik svoju stvaralačku energiju i poetsku briljantnost snažno je pretočio u remek djelo rock glazbe Soul train coming - album prožet stihovima o posljednjim vremenima, Božjem sudu i ljudskom grijehu kroz koji snažno odzvanja Dylanov osobni poziv ljudima da se okrenu Kristu ("to the man who died a criminal' s death"). Kako je već tada u američkoj pop kulturi imao status proroka svoje generacije, mnogi svjetovni mediji s ironijom su komentirali novu fazu u Dylanovom životu i stvaralaštvu pa su se tako mogle čuti izjave poput: "Možda je kršćanstvo spasilo Dylanovu dušu, ali je naštetilo njegovoj glazbi". No to je i bilo za očekivati od sekularnih medija. Ono što nisu očekivali kršćanski krugovi je postupno gašenje žara za Bogom na albumima koji su uslijedili. Mnoge je upravo to razvodnjavanje kršćanske tematike navelo na zaključak da je Dylan zastranio od Boga i da je kršćanstvo ipak bila samo jedna stanica u njegovom propitivanju života i svijeta.
Premda je Dylan ekscentrična osoba koja teško komunicira s medijima, rijetko daje intervjue ili progovara o svojim osobnim stavovima, on o njima otvoreno pjeva. I kada na već spomenutom albumu Dylan osobnije nego ikad izajavljuje "What you' ve given me today is worth more than I can pay / And no matter what they say, I belive in you", moramo se zapitati nismo li svoje stavove o nečijoj duhovnosti spremni olako donositi na neutemeljenim i proizvoljnim spekulacijama. I baš kada su mnogi spremno ustvrdili da je dobri stari Bob Dylan samo površno zagrebao u kršćanstvo i odavno otpao od Boga, on je 2004. godine osobno sudjelovao i odobrio objavljivanje kompilacije vlastitih gospel pjesma baš znakovitog naziva Gotta serve somebody.
Nakon više od dva desetljeća tema o nemogućnosti služenja dvojici gospodara još jednom se pojavila, ovog puta na naslovnici albuma na kojem su popularni gospel glazbenici ponudili vlastite intrepretacije Dylanovih kršćanskih pjesma. Među njima našla se i kraljica gospela Shirley Ceaser, Aron Neville, The Mighty clouds of Joy i mnogi drugi. Možda najljepši trenutak albuma je duet samog Boba Dylana i Mavis Staples koji su uz pratnju The Staples Singersa u najfinijoj blues-rock maniri izveli pjesmu Gona change my way of thinking (promijenit ću svoj način razmišljanja). I upravo je u tome najveća vrijednost ovog albuma – da glazba Boba Dylana, odvojena od njegovog lika i djela jednako snažno progovara Božju poruku, a njegovo svjedočanstvo vjere aktualno je danas kao i prije trideset godina.
Bob Dylan - Gotta Serve Somebody
Marija "vazdadjevica " ili Josipova žena?
Lk 2,1-7)
18 A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. 19 A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. 20 Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. 21 Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih."
22 Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku:
23 Evo, Djevica će začeti i roditi sina
i nadjenut će mu se ime Emanuel
- što znači: S nama Bog!
24 Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. 25 I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.
>>>Marija dakle,,zače "prije nego se sastadoše" ilitiga prije nego ju je Josip "upoznao"!"Upoznati" po Biblijskoj terminologiji znači imati odnos!
I Josip je zanimljiv u ovoj priči!Postupa kako bi i svaki drugi muškarac,,,ne "puši" tu priču o ,,,začeću po Duhu!Ne vjeruje Mariji!
Ali vjeruje Anđelu!Kako i nebi,,,!Josip je čak tolika "dobrica" da je nije htjeo izvrgnuti sramoti,,svetiti se,,pričati okolo kako ga je s nekim prevarila,,zna da nije začela s njim,,nisu imali odnos(dobre stara vremena)!
Tekst Izaije "Evo ,Djevica će začeti ...." može se protumačiti ovako:
Emanuelova majka (Iz 7, 10-14)
. Povijesno je Izaijino proročanstvo izrečeno u vrijeme opsjedanja Jeruzalema pod kraljem Ahazom oko 732. pr. Kr. Kralj Damaska Resin i kralj Samarije Pekah pobunili su se protiv vrhovništva Asirije i željeli kralja Jeruzalema pridobiti u svoj savez kako bi bili jači protiv Asirije.
Ahaz se pobojao asirske kazne, a urotnici zaprijetili da će ga skinuti s prijestolja i postaviti nekoga tko će s njima surađivati. Ahaz je odlučio poslati glasnike u Asiriju Tiglat-Pilesaru da smiri svoje pobunjene vazale. Izaija preporučuje Ahazu da to ne čini te mu obećava da njegova dinastija (davidovska) ipak neće biti skinuta. Ahaz se ne usuđuje čekati Božju pomoć, obećanu preko proroka, nego ipak šalje glasnike.
Tvrdeći da ne želi "iskušavati Gospodina", on zapravo pokazuje slabu vjeru i malodušnost. Na to Izaija najavljuje da će pomoć doći od jedne žene i njezina pobožnog sina. Njemu će biti ime Emanuel, što znači "S nama Bog", jer će u vrijeme njegove vladavine Bog zbilja biti uz svoj narod, iako će to biti burna politička vremena. U hebrejskom tekstu Izaija upotrebljava doslovno riječi: "Evo, mlada žena je trudna i rađajuća sina..."
Povijesno se to odnosilo na majku kralja Ezekije (716-687), koji je bio pobožan i sposoban. Kad su aleksandrijski Židovi u 3. stoljeću prije Krista ovaj Izaijin tekst prevodili na grčki u okviru prijevoda zvanog "Sedamdesetorica", umjesto izvorne hebrejske riječi "mlada žena" stavili su "djevica" i umjesto sadašnjeg vremena "je trudna i rađajuća", stavili su buduće: "... će zatrudnjeti i rodit će...". To znači da su u vremenu kad je propala Davidova kraljevska loza u Izaijinu proročanstvu vidjeli nešto novo: riječ o novoj ženi koja će postati majka budućeg Emanuela i on će biti trajni znak Božje naklonosti nama ljudima.Lapsus ili je u tome svemu,,prste imao Bog?Ja vjerujem u ovo drugo!
Matej u svom evanđelju to primjenjuje na Isusovu majku, a s njime i sva kasnija kršćanska tradicija. Punijim smislom čitano, Izaijino proročanstvo za nas kršćane najava je djevičanskog začeća . Da bi Marijin sin Boga mogao na jedinstven način zvati svojim Ocem, Bog je učinio iznimku od prirodnog zakona po kojem se djeca rađaju iz ljubavi svojih zemaljskih roditelja.
Na kraju,,jasno je da su nakon rođenja Isusa ,,živjeli kao normalan bračni par,,i imali djecu!Zašto ne,,ako sex u braku nije grijeh!A nije!I logično je da je Josip držao da je djete koje ona nosi sveto,,te do rođenja živio sa Marijom kao brat i sestra!
18 A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. 19 A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. 20 Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. 21 Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih."
22 Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku:
23 Evo, Djevica će začeti i roditi sina
i nadjenut će mu se ime Emanuel
- što znači: S nama Bog!
24 Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. 25 I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.
>>>Marija dakle,,zače "prije nego se sastadoše" ilitiga prije nego ju je Josip "upoznao"!"Upoznati" po Biblijskoj terminologiji znači imati odnos!
I Josip je zanimljiv u ovoj priči!Postupa kako bi i svaki drugi muškarac,,,ne "puši" tu priču o ,,,začeću po Duhu!Ne vjeruje Mariji!
Ali vjeruje Anđelu!Kako i nebi,,,!Josip je čak tolika "dobrica" da je nije htjeo izvrgnuti sramoti,,svetiti se,,pričati okolo kako ga je s nekim prevarila,,zna da nije začela s njim,,nisu imali odnos(dobre stara vremena)!
Tekst Izaije "Evo ,Djevica će začeti ...." može se protumačiti ovako:
Emanuelova majka (Iz 7, 10-14)
. Povijesno je Izaijino proročanstvo izrečeno u vrijeme opsjedanja Jeruzalema pod kraljem Ahazom oko 732. pr. Kr. Kralj Damaska Resin i kralj Samarije Pekah pobunili su se protiv vrhovništva Asirije i željeli kralja Jeruzalema pridobiti u svoj savez kako bi bili jači protiv Asirije.
Ahaz se pobojao asirske kazne, a urotnici zaprijetili da će ga skinuti s prijestolja i postaviti nekoga tko će s njima surađivati. Ahaz je odlučio poslati glasnike u Asiriju Tiglat-Pilesaru da smiri svoje pobunjene vazale. Izaija preporučuje Ahazu da to ne čini te mu obećava da njegova dinastija (davidovska) ipak neće biti skinuta. Ahaz se ne usuđuje čekati Božju pomoć, obećanu preko proroka, nego ipak šalje glasnike.
Tvrdeći da ne želi "iskušavati Gospodina", on zapravo pokazuje slabu vjeru i malodušnost. Na to Izaija najavljuje da će pomoć doći od jedne žene i njezina pobožnog sina. Njemu će biti ime Emanuel, što znači "S nama Bog", jer će u vrijeme njegove vladavine Bog zbilja biti uz svoj narod, iako će to biti burna politička vremena. U hebrejskom tekstu Izaija upotrebljava doslovno riječi: "Evo, mlada žena je trudna i rađajuća sina..."
Povijesno se to odnosilo na majku kralja Ezekije (716-687), koji je bio pobožan i sposoban. Kad su aleksandrijski Židovi u 3. stoljeću prije Krista ovaj Izaijin tekst prevodili na grčki u okviru prijevoda zvanog "Sedamdesetorica", umjesto izvorne hebrejske riječi "mlada žena" stavili su "djevica" i umjesto sadašnjeg vremena "je trudna i rađajuća", stavili su buduće: "... će zatrudnjeti i rodit će...". To znači da su u vremenu kad je propala Davidova kraljevska loza u Izaijinu proročanstvu vidjeli nešto novo: riječ o novoj ženi koja će postati majka budućeg Emanuela i on će biti trajni znak Božje naklonosti nama ljudima.Lapsus ili je u tome svemu,,prste imao Bog?Ja vjerujem u ovo drugo!
Matej u svom evanđelju to primjenjuje na Isusovu majku, a s njime i sva kasnija kršćanska tradicija. Punijim smislom čitano, Izaijino proročanstvo za nas kršćane najava je djevičanskog začeća . Da bi Marijin sin Boga mogao na jedinstven način zvati svojim Ocem, Bog je učinio iznimku od prirodnog zakona po kojem se djeca rađaju iz ljubavi svojih zemaljskih roditelja.
Na kraju,,jasno je da su nakon rođenja Isusa ,,živjeli kao normalan bračni par,,i imali djecu!Zašto ne,,ako sex u braku nije grijeh!A nije!I logično je da je Josip držao da je djete koje ona nosi sveto,,te do rođenja živio sa Marijom kao brat i sestra!
Re:
Umire li Kršćanstvio u Evropi?Podjeljenoj!
Imamo Katolike(Španjolska,,Italija,Francuska,Portugal,Hrvatska)
Pravoslavce(Rusija,Rumunjska,Bugarska,Grčka,Srbija)
Protestante(Engleska,Švedska,Nizozemska,Norveška ,Finska)
Svega ima,,a sve manje vjere!I Njemačka koja je polu Katolička polu Protestantska ,,nije u boljoj poziciji!
Sve manje ljudi ide u Crkve,,sve manje je vjere!Zašto je tomu tako?
Jeli vjera ,,zastarjeli pojam ili su crkve toliko loše da ljudi odbacuju i crkve i Boga,,ili bolje,,Boga zbog crkvi!
Kako je u Švicarskoj,,polukatoličkoj,poluprotestantskoj zemlji!
Postoji li Bog po vama
Imamo Katolike(Španjolska,,Italija,Francuska,Portugal,Hrvatska)
Pravoslavce(Rusija,Rumunjska,Bugarska,Grčka,Srbija)
Protestante(Engleska,Švedska,Nizozemska,Norveška ,Finska)
Svega ima,,a sve manje vjere!I Njemačka koja je polu Katolička polu Protestantska ,,nije u boljoj poziciji!
Sve manje ljudi ide u Crkve,,sve manje je vjere!Zašto je tomu tako?
Jeli vjera ,,zastarjeli pojam ili su crkve toliko loše da ljudi odbacuju i crkve i Boga,,ili bolje,,Boga zbog crkvi!
Kako je u Švicarskoj,,polukatoličkoj,poluprotestantskoj zemlji!
Postoji li Bog po vama
Biblijski Kršćani-što vjeruju?
Božja riječ
Vjerujemo da je Biblija verbalno, plenarno nadahnuta i nezabludiva Riječ Božja, nepogrešiva u izvornim rukopisima te je konačni autoritet nauke i življenja. Vjerujemo da se Biblija ima tumačiti shodno izvornom kontekstu i svrsi, te u pobožnoj poslušnosti Gospodinu koji govori kroz nju u sili i snazi. Psalam 12:6; Izreke 30:5; Izaija 40:8; Ivan 10:35; 2 Timoteju 3:16; 2 Petrova 1:20-21
Bog[
Vjerujemo u jednoga Boga, koji vječno postoji u tri osobe: Otac, Sin, i Duh Sveti, i Svaki od njih jednako posjeduje sva svojstva božanstva i karakteristike osobe. Vjerujemo da je Bog na početku, u sedam dana, iz ničega stvorio svijet i sve na njemu, prikazujući tako slavu svoje moći, mudrosti i dobrote. Svojom suverenom snagom, On održava Svoje stvorenje. Vjerujemo da je Bog savršen u svim svojim atributima i da svojom providnošću, djeluje kroz povijest kako bi ispunio Svoje otkupiteljske namjere. Postanak 1:1,26; Matej 28:19; Ivan 1:1, 3; 4:24; Djela 5:3-4; Rimljanima 1:20; Efežanima 4:5-6; 2 Korinćanima 13:14
Isus Krist
Vjerujemo da je u jednoj osobi Isus Krist u cjelovitosti Bog i u cjelovitosti čovjek. Vjerujemo da je prije svog utjelovljenja oduvijek postojao zajedno s Ocem. Vjerujemo da je začet Duhom svetim rođen od djevice Marije. Da je, iako kušan od Sotone, živio bezgrešan život, te da je platio kaznu za grijehe svih ljudi prolivši svoju krv na križu. Vjerujemo da je tjelesno ustao iz groba i uzašao na nebo gdje sada moli za Svoje kao Veliki Svećenik s desne strane Oca. Matej 1:18-25; Marko 16:6; Luka 1:25-38; Ivan 8:58; Djela 1:9; Rimljanima 9:5; Rimljanima 8:34; 1 Korinćanima 5:7; Galaćanima 4:4; Titu 2:13
Sveti Duh
Vjerujemo da je Sveti Duh, treća osoba trojstva, poslan od Oca i Sina u svijet kako bi prosvijetlio umove nevjernika, probudio u njima spoznaju da su potrebni Spasitelja, i da obnavlja. Vjerujemo da se, u trenutku spasenja, za stalno useljava u vjernika kako bi postao izvor sigurnosti, snage i mudrosti, te da na poseban način daruje svakog pojedinca darovima za službu. Vjerujemo da Sveti Duh vodi vjernika u razumijevanju i primjeni Pisma. Vjerujemo da se Njegova snaga i kontrola dobivaju na osnovu vjere kako bi se omogućilo vjerniku da provodi život u Kristosličnosti i da donosi plod na slavu Oca. Ivan 14:16-17,26; 15:26-27; 16:8-11,13; Rimljanima 8:9; 1 Korinćanima 2:9-14; 6:19-20; Hebrejima 9:14
Čovjek, Grijeh
Vjerujemo da je čovjek stvoren na sliku Božju, da je sagriješio te je primio ne samo tjelesnu smrt, već i duhovnu smrt koja je potpuno i univerzalno odvojenje od Boga. Vjerujemo da su svi ljudi rođeni s grešnom naravi, te postaju krivcima u misli, djelu i riječi, da je svaki dio čovjeka pod utjecajem grijeha te da se čovjek ne može sam spasiti od grijeha. Postanak 1:26-27; 3:1-24; Rimljanima 3:25; 5:12-18; I Ivanova 1:8; Psalam 58:3; Izaija 64:6; Rimljanima 3:23; Izaija 59:2
Spasenje
Vjerujemo da je prema Pismu, Gospodin Isus Krist umro za naše grijehe na križu kao predstavnik i zamjenička žrtva; da je pobjedonosno ustao iz groba na treći dan; i da su svi koji u Njega vjeruju opravdani na temelju Njegove prolivene krvi. Izaija 53; Matej 20:28; Ivan 3:16; Rimljanima 3:24-26; 5:1; I Korinćanima 15:3; 2 Kor. 5:21; Efežanima 1:7; I Ivanova 2:2; Matej 28:6; Rimljanima 10:9; I Korinćanima 15:14 Vjerujemo da su svi koji po milosti kroz pokajanje i vjeru prihvate Gospodina Isusa Krista nanovorođeni po Duhu Svetom te tako postaju djecom živoga Boga. Ivan 1:12-13; 3:3,5; Jakov 1:18; I Petrova 1:23; Efežanima 2:8-9
Crkva
Vjerujemo da postoji samo jedna prava sveopća crkva, koja se sastoji od svih onih koji priznaju Isusa Krista za svog Spasitelja i Gospodina. Vjerujemo da je glava crkve Gospodin Isus Krist. Vjerujemo da Pisma zapovijedaju vjernicima da se sakupljaju zajedno kako bi se posvetili slavljenju, molitvi, naučavanju Riječi, obavljanju Svetog Krštenja i Večere Gospodnje kao obreda koje je uspostavio sam Gospodin Isus, zajedništvu, služenju tijelu kroz razvijanje i korištenje talenata i darova, te evangelizaciji nevjernika a sve to na slavu Isusa Krista. Hebrejima 10:24-25; Djela 2:42-4; Efežanima 1:22; 2 Korinćanima 6:16
Sotona
Vjerujemo u osobnost Sotone, palog anđela, koji se zajedno s ostalim anđeoskim bićima pobunio protiv Boga pa je bio izbačen iz neba. Iako je bio poražen na križu i njegova konačna sudbina je u ognjenom jezeru, on je i dalje protivnik ljudi, anđela i Boga. Job 1:6; Efežanima 2:2; 2 Petrova 2:4; Judina 6; Hebrejima 2:14; Efežanima 6:12; Otkrivenje 20:20
Kristov povratak
Vjerujemo u osobni, skori, fizički, premilenijalni povratak Gospodina Isusa Krista. Djela 1:11; 1 Solunjanima 4:16-17
Vječnost
Vjerujemo da prilikom smrti duša pravednika odlazi kod Spasitelja, dok duša nepravednika odlazi u vječnu propast. Vjerujemo u tjelesno uskrsnuće pravednih prilikom drugog dolaska našeg Gospodina u nagradu vječnog života i blaženstva, te nepravednih na Dan Suda u vječno i svjesno trpljenje u ognjenom jezeru. 2 Korinćanima 5:8; Heb 9:27; Luka 16:22,23; Danijel 12:2; 1 Solunjanima 4:16-17; Ivan 5:29; Otkrivenje 20:15
Krštenje
Vjerujemo da su svi kršćani kršteni Duhom Svetim onog trenutka kad su nanovorođeni. Vjerujemo da je krštenje vodom i to podronjenjem Biblijsko svjedočanstvo vjere u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Djela 2:28-41,47; Matej 28:18-20; Djela 8:36-40; 10:47; 18:8; Rimljanima 6:3-4; I Korinćanima 12:13
Večera Gospodnja(Euharistija)
Vjerujemo da oni koji sudjeluju u činu Večere Gospodnje moraju biti nanovo-rođeni vjernici koji žive u zajedništvu s Gospodinom Isusom Kristom. Djela 2:42-46; I Korinćanima 11:23-29
Vjerujemo da je Biblija verbalno, plenarno nadahnuta i nezabludiva Riječ Božja, nepogrešiva u izvornim rukopisima te je konačni autoritet nauke i življenja. Vjerujemo da se Biblija ima tumačiti shodno izvornom kontekstu i svrsi, te u pobožnoj poslušnosti Gospodinu koji govori kroz nju u sili i snazi. Psalam 12:6; Izreke 30:5; Izaija 40:8; Ivan 10:35; 2 Timoteju 3:16; 2 Petrova 1:20-21
Bog[
Vjerujemo u jednoga Boga, koji vječno postoji u tri osobe: Otac, Sin, i Duh Sveti, i Svaki od njih jednako posjeduje sva svojstva božanstva i karakteristike osobe. Vjerujemo da je Bog na početku, u sedam dana, iz ničega stvorio svijet i sve na njemu, prikazujući tako slavu svoje moći, mudrosti i dobrote. Svojom suverenom snagom, On održava Svoje stvorenje. Vjerujemo da je Bog savršen u svim svojim atributima i da svojom providnošću, djeluje kroz povijest kako bi ispunio Svoje otkupiteljske namjere. Postanak 1:1,26; Matej 28:19; Ivan 1:1, 3; 4:24; Djela 5:3-4; Rimljanima 1:20; Efežanima 4:5-6; 2 Korinćanima 13:14
Isus Krist
Vjerujemo da je u jednoj osobi Isus Krist u cjelovitosti Bog i u cjelovitosti čovjek. Vjerujemo da je prije svog utjelovljenja oduvijek postojao zajedno s Ocem. Vjerujemo da je začet Duhom svetim rođen od djevice Marije. Da je, iako kušan od Sotone, živio bezgrešan život, te da je platio kaznu za grijehe svih ljudi prolivši svoju krv na križu. Vjerujemo da je tjelesno ustao iz groba i uzašao na nebo gdje sada moli za Svoje kao Veliki Svećenik s desne strane Oca. Matej 1:18-25; Marko 16:6; Luka 1:25-38; Ivan 8:58; Djela 1:9; Rimljanima 9:5; Rimljanima 8:34; 1 Korinćanima 5:7; Galaćanima 4:4; Titu 2:13
Sveti Duh
Vjerujemo da je Sveti Duh, treća osoba trojstva, poslan od Oca i Sina u svijet kako bi prosvijetlio umove nevjernika, probudio u njima spoznaju da su potrebni Spasitelja, i da obnavlja. Vjerujemo da se, u trenutku spasenja, za stalno useljava u vjernika kako bi postao izvor sigurnosti, snage i mudrosti, te da na poseban način daruje svakog pojedinca darovima za službu. Vjerujemo da Sveti Duh vodi vjernika u razumijevanju i primjeni Pisma. Vjerujemo da se Njegova snaga i kontrola dobivaju na osnovu vjere kako bi se omogućilo vjerniku da provodi život u Kristosličnosti i da donosi plod na slavu Oca. Ivan 14:16-17,26; 15:26-27; 16:8-11,13; Rimljanima 8:9; 1 Korinćanima 2:9-14; 6:19-20; Hebrejima 9:14
Čovjek, Grijeh
Vjerujemo da je čovjek stvoren na sliku Božju, da je sagriješio te je primio ne samo tjelesnu smrt, već i duhovnu smrt koja je potpuno i univerzalno odvojenje od Boga. Vjerujemo da su svi ljudi rođeni s grešnom naravi, te postaju krivcima u misli, djelu i riječi, da je svaki dio čovjeka pod utjecajem grijeha te da se čovjek ne može sam spasiti od grijeha. Postanak 1:26-27; 3:1-24; Rimljanima 3:25; 5:12-18; I Ivanova 1:8; Psalam 58:3; Izaija 64:6; Rimljanima 3:23; Izaija 59:2
Spasenje
Vjerujemo da je prema Pismu, Gospodin Isus Krist umro za naše grijehe na križu kao predstavnik i zamjenička žrtva; da je pobjedonosno ustao iz groba na treći dan; i da su svi koji u Njega vjeruju opravdani na temelju Njegove prolivene krvi. Izaija 53; Matej 20:28; Ivan 3:16; Rimljanima 3:24-26; 5:1; I Korinćanima 15:3; 2 Kor. 5:21; Efežanima 1:7; I Ivanova 2:2; Matej 28:6; Rimljanima 10:9; I Korinćanima 15:14 Vjerujemo da su svi koji po milosti kroz pokajanje i vjeru prihvate Gospodina Isusa Krista nanovorođeni po Duhu Svetom te tako postaju djecom živoga Boga. Ivan 1:12-13; 3:3,5; Jakov 1:18; I Petrova 1:23; Efežanima 2:8-9
Crkva
Vjerujemo da postoji samo jedna prava sveopća crkva, koja se sastoji od svih onih koji priznaju Isusa Krista za svog Spasitelja i Gospodina. Vjerujemo da je glava crkve Gospodin Isus Krist. Vjerujemo da Pisma zapovijedaju vjernicima da se sakupljaju zajedno kako bi se posvetili slavljenju, molitvi, naučavanju Riječi, obavljanju Svetog Krštenja i Večere Gospodnje kao obreda koje je uspostavio sam Gospodin Isus, zajedništvu, služenju tijelu kroz razvijanje i korištenje talenata i darova, te evangelizaciji nevjernika a sve to na slavu Isusa Krista. Hebrejima 10:24-25; Djela 2:42-4; Efežanima 1:22; 2 Korinćanima 6:16
Sotona
Vjerujemo u osobnost Sotone, palog anđela, koji se zajedno s ostalim anđeoskim bićima pobunio protiv Boga pa je bio izbačen iz neba. Iako je bio poražen na križu i njegova konačna sudbina je u ognjenom jezeru, on je i dalje protivnik ljudi, anđela i Boga. Job 1:6; Efežanima 2:2; 2 Petrova 2:4; Judina 6; Hebrejima 2:14; Efežanima 6:12; Otkrivenje 20:20
Kristov povratak
Vjerujemo u osobni, skori, fizički, premilenijalni povratak Gospodina Isusa Krista. Djela 1:11; 1 Solunjanima 4:16-17
Vječnost
Vjerujemo da prilikom smrti duša pravednika odlazi kod Spasitelja, dok duša nepravednika odlazi u vječnu propast. Vjerujemo u tjelesno uskrsnuće pravednih prilikom drugog dolaska našeg Gospodina u nagradu vječnog života i blaženstva, te nepravednih na Dan Suda u vječno i svjesno trpljenje u ognjenom jezeru. 2 Korinćanima 5:8; Heb 9:27; Luka 16:22,23; Danijel 12:2; 1 Solunjanima 4:16-17; Ivan 5:29; Otkrivenje 20:15
Krštenje
Vjerujemo da su svi kršćani kršteni Duhom Svetim onog trenutka kad su nanovorođeni. Vjerujemo da je krštenje vodom i to podronjenjem Biblijsko svjedočanstvo vjere u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Djela 2:28-41,47; Matej 28:18-20; Djela 8:36-40; 10:47; 18:8; Rimljanima 6:3-4; I Korinćanima 12:13
Večera Gospodnja(Euharistija)
Vjerujemo da oni koji sudjeluju u činu Večere Gospodnje moraju biti nanovo-rođeni vjernici koji žive u zajedništvu s Gospodinom Isusom Kristom. Djela 2:42-46; I Korinćanima 11:23-29
Re:
Prema drugoj teoriji, žene su otišle pred pogrešnu grobnicu, a to znači da je i rimska straža bdjela pred pogrešnom grobnicom, pa su pred nju otišle i židovske vođe. Inače bi Isusovo tijelo pronašli u pravoj grobnici.
Alternativa toj i sličnim teorijama jest prazan grob i učenici koji su objavili: ''On je ustao! Isus Krist je živ! On opašta grijehe i daje vječni život onima koji vjeruju.'' Ako je to bila laž, židovski su službenici trebali samo otići do Isusove grobnice, izvaditi njegovo tijelo, pokazati to tijelo usred Jeruzalema i reći: ''Evo vašega uskrslog Spasitelja.'' Time bi kršćanski pokret i objava uskrsnuća bili srušeni. Ali oni nisu mogli pokazati tijelo - grobnica je doista bila prazna.
- straža ispred grobnice
- grob iznutra
John Warwick Montgomery, kršćanski apologet i nekadašnji dekan Pravnog fakulteta Simona Greenleafa, napisao je: ''Činjenica da bi rani kršćani mogli proizvesti takvu priču i propovijedati je onima koji su je mogli lako opovrgnuti jednostavnim pokazivanjem Isusova tijela - prelazi granice vjerojatnog''.
Paul Althaus s Erlangenskog sveučilišta dodao je: ''Uskrsnuće se ne bi moglo održati u Jeruzalemu ni sami jedan dan, ni jedan sat, da prazna grobnica nije bila utvrđena kao činjenica.''
Objašnjenje prazne grobnice može biti utemeljeno na tvrdnji da se to dogodilo prirodnim ili natprirodnim putem. Ako je Bogdoista natprirodno uskrisio Krista, s pravom i iskreno ja vas mogu pozvati da se pokajete za svoje grijehe i da vjerujete u Krista kao u svog osobnog Spasitelja i Gospodina, jer je to logičan odgovor. Ali ako je objašnjenje prirodno, netko je morao ukloniti tijelo. Ali tko? Rimski vojnici? Ne, oni su postavljeni da čuvaju tijelo u grobnici. Židovski glavari? Nikako! Oni bi to tijelo sigurno donjeli i objavili: ''Evo vašeg spasitelja'', da bi opovrgnuli izjave učenika.
Možda su učenici uklonili tijelo i proširili laž da je Isus bio Bog i ustao od mrtvih?
Prvo, učenici nisu očekivali da Isus ustane od mrtvih. Isus im je nekoliko puta rekao da će umrijeti i da će tri dana nakon toga ustati iz groba, ali Ga nisu razumjeli. Kad je Isus umro, učenici su bili samo jedanaestorica uplašenih ljudi koji su se skrivali bojeći se za svoje živote. Njihov vođa je bio mrtav, a njihovi su se snovi ugasili. Suprotno tome, nekoliko dana nakon uskrsnuća ista je skupina ljudi postala hrabra, neustrašiva i vizionarska. Što je uzrokovalo tako veliku promjenu? To se nije zbilo zato što su vidjeli praznu grobnicu, već zato što su VIDJELI ŽIVOG KRISTA i nakon Njegove smrti.
Što su učenici mogli postići izmišljajući priču o Kristovom uskrsnuću? Ugled? Položaj? Bogatstvo? Moć? Dopustite da vam kažem što su postigli: svi osim jednoga umrli su mučeničkom smrću. Nekima su odrubili glave, drugi su bili raspeti, treći kamenovani ili nasmrt pretučeni, i to samo zato što su tvrdili da je Isus živ i da nudi ljudima oprost grijeha i vječni život.
Evo popisa onoga čime su jedanaestorica apostola i prvi učenici ''nagrađeni'' za objavu Kristova uskrsnuća:
Andrija - raspet na križu
Barnaba - Židovi su ga nasmrt kamenovali
Bartolomej - nasmrt pretučen
Jakov, Isusov brat - kamenovan
Jakov Mlađi - bačen s vrha hrama i pretučen
Ivan - jedini umro prirodnom smrću
Juda - raspet
Lika - obješen na maslinu
Marko - vučen za noge kroz ulice i potom spaljen
Matija - kamenovan, drubljena mu glava
Matej - ubijen mačem
Pavao - odrubljena mu glava
Petar - raspet na križu s glavom prema dolje
Filip - mučen i raspet
Šimun - raspet
Toma - proboden kopljem
Jakov, Zebedejev sin - ubijen mačem
Tadej - ubijen strijelama.
Da je priča o uskrsnuću bila laž, Isusovi bi učenici to znali. Za njih bi život u laži sigurno bio nedostojan njihova besprijekorna moralnog života, i u suprotnosti s njihovim moralnim načelima.
U svom povijesnom tekstu Harold Mattingly piše: ''Apostoli, sv. Petar i sv. Pavao, zapečatili su svoja svjedočanstva svojom krvlju.''
Tectallin je pak napisao kako ni jedan čovjek ne bi bio voljan umrijeti osim ako zna da umire za istinu. Istina je da su mnogi ljudi umrli za laž, ali su pri tom vjerovali da je to istina. Ljudi ne umiru za laž ako znaju da je to laž. Ako su Isusovi učenici lagali, oni su namjerno obmanjivali cijeli svijet, ali takva pretpostavka nije u skladu s njihovim učenjima i zapisima iz Biblije, a ponajmanje u skladu sa moralnim zasadama kojima su učili ljude živjeti. Oni su podučavali poštenju, moralu, čestitosti i istinoljubivosti.
Edward Gibbon u svojoj knjizi ''Uspon i pad Rimskog Carstva'' nabraja pet razloga za širenje kršćanstva u 1. stoljeću, od kojih je jedan ''čisto, pošteno i iskreno ponašanje učenika''.
Bit Kristove poruke jest da volimo jedni druge, da budemo dobri i govorimo istinu. Jesu li onda oni mogli živjeti u tako velikoj laži? Ne, ja vjerujem da su oni doista vidjeli uskrsnulog Krista, njihovi životi su se iz temelja promjenili i oni su krenuli priopćiti svijetu radosnu vijest o Kristovoj ljubavi prema svima, o Njegovoj smrti kao zamjeni za smrt ljudi, o Njegovom uskrsnuću i pobjedi nad smrću, o tome da je On bio i da je još uvijek živ, spreman dati život - jer On je Put i Istina za sve koji u Njega vjeruju.
Paul Little u svojoj knjizi ''Znaš li zašto vjeruješ?'' pita: ''Jesu li ti ljudi koji su pomogli promijeniti moralnu strukturu društva savršeni lašci ili zaluđeni luđaci? U te je mogućnosti teže povjerovati nego u činjenicu uskrsnuća, i ne postoji ni najmanji dokaz koji bi to podržao.''
Bog nam je dao prirodne zakone da bi nama u toj harmoniji bilo lakše živjeti. No Bog je iznad tih zakona - On je svemoguć i
suveren, onaj koji daje život. Za Njega uskrsnuće nije nemoguće...
Bog je Isusa digao iz groba i On i danas živi. Zato vjerujem da je On, ne samo Istina, već i razumska istina.
Zadnja izmjena: bića, dana/u 23 vel 2009, 09:40, ukupno mijenjano 1 put.
Re: Re:
SRETAN USKRS !
http://www.pismaiznjemacke.livno-online ... eo-65-min/
http://www.pismaiznjemacke.livno-online ... eo-65-min/
Re: Re:
>>>Zlatko Sudac ,nosi "kukasti" križ na čelu i propovjeda mir i toleranciju?Karikatura onog lika Lovrića,,kojeg eto odmah neki zavoliše sa ovog foruma a on pušta tihomire(prdi tiho)!Evo vam nekih propovjedi "naciste=nacionaliste Zlatka Sudca!
U Bosni i Hercegovini,,Nova Bila!
"Slikovito se osvrnuo i na razloge sukoba i mržnje među ljudima. Koristio se primjerom kada slijepac od rođenja traži od čovjeka da mu objasni što je to zelena boja, a ovaj mu dočarava zelenu boju kao nježnu glazbu. Sutradan, drugom slijepcu od rođenja, jer je bio drukčijeg raspoloženja reče da je zelena boja poput satena ili nježnog dodira. “Prokletstvo i najveće zlo je kada trećega dana vidite ta dva slijepca kako se svađaju, tuku i ubijaju se zbog toga što se ne mogu usuglasiti što je i kakva je zelena boja”, kazao je vlč. Zlatko Sudac. “Da vide, ne bi se svađali! To je problem religija, to je problem neznanja. Da vide srcem, da stvarno vide zelenu boju, ne bi bilo ratova. To je ono o čemu vam želim govoriti. Dovesti svakog od vas na vlastiti put traženja Boga i sebe i vlastitih odgovora na smisao i postojanje svog života, razloga svog života, motivacije zbog čega smo tu”, objasnio je vlč. Sudac. Upozorio je da Bog progovara na tisuće načina: “kroz zraku sunca, kroz patnju i kroz križ. Mnoge je Bog doveo do sebe upravo kada su počeli trpjeti, a ljudi, tek kad ih stisne životna patnja, zazivaju Božju pomoć”. “Eh, kada bismo tako žarko molili svaki dan, čuda bi se događala u srcima i životima našim”, poručio je vlč. Sudac tijekom duhovne obnove u Novoj Biloj.
>>U Vukovaru!
Vukovar - Velečasni Zlatko Sudac predvodio je sredinom listopada koncelebrirano misno slavlje u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, te pozvao okupljene da "očiste svoja srca od mržnje, gorčine i neopraštanja".
Karizmatični svećenik krčke biskupije poručio je vjernicima da "budu ljudi velikih ideala, vizionari, ljudi velika duha, koji će povesti mlade u novo doba, posvjedočiti im da je bilo teško, ali da se može i bolje", ističući kako pravde nikad nije bilo, niti će je biti za ljudskog života na Zemlji.
"Ne dajte više da vama manipuliraju, ne dajte ako želite nastaviti život na ovome svetom tlu", rekao je velečasni Sudac naglasivši kako su se u Vukovaru "prolile mnoge krvi", pri čemu, kako je rekao, nitko nije bio pošteđen manipuliranosti i zla. On je pozvao sve vjernike Vukovara na pomirenje i praštanje, bez obzira na vjeru i naciju.
"Nipošto više smrti, samo nada, nada u život, nada u bolje sutra, nada u svoj narod, nada u svakog čovjeka, nada u svoju domovinu svoju crkvu i Boga", naveo je u emotivnoj propovijedi velečasni Sudac i poručio s oltara vukovarske župne crkve da je obnova suživota i budućnosti u životu u obitelji te u "sijanju povjerenja, praštanja, marljivosti, suživota i ljubavi prema svakom čovjeku".
Na misnom slavlju, unatoč kiši i hladnoći, bilo je nazočno oko sedam tisuća vjernika koji su u Vukovar stigli iz mnogih slavonskih gradova i mjesta, ali i iz drugih krajeva Hrvatske, te susjedne BiH. Nakon mise u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova velečasni Zlatko Sudac predvodio je na vukovarskome Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata, uz znatno osiguranje zaštitara, i molitvu za sve poginule hrvatske branitelje i civilne žrtve iz toga grada.
PORUKE VLČ. SUDCA ZNAČAJAN DOPRINOS
Dalj – Ne samo da smo zadovoljni porukama velečasnog Zlatka Sudca, nego smo u njemu kao u osobi vidjeli jednu novost i najavu nečega što donosi novi milenij, poručuju iz kancelarije Episkopa osječkopoljskog i baranjskog Lukijana.
Komentirajući dijelove propovijedi tog krčkog svećenika, koje je izrekao na misi u vukovarskoj Crkvi svetih Filipa i Jakova, predstavnici Srpske pravoslavne crkve u ovom dijelu Hrvatske napominju kako je on “svojim govorom i pozivom cjelokupnom hrvatskom narodu na pokajanje, kao i cjelokupnom čovječanstvu na mir i ljubav, svjedočio Isusa Hrista koji je utemeljio sve ljude na ljubavi i ostavio jednu od svojih zapovijedi da ljubimo bližnjega svoga kao samoga sebe.
“Pridružujemo se njegovim molitvama za mir, suživot i suradnju među svim ljudima dobre volje”, poručuju iz kancelarije episkopa Lukijana, te dodaju kako je Sudčevo hodočašće u Vukovar bilo na tragu izuzetno velikog doprinosa ekumenizmu na ovim prostorima.
Apelima za pomirenje i zajedništvo velečasni je Sudac, smatraju predstavnici SPC-a, poručio da je država svih ljudi koji ovdje žive i da su sastavni dio života i jedna i druga crkva.
“Kao što je i sam velečasni Sudac rekao, i Srbi i Hrvati vjeruju u jednoga Boga, pa bi zajedno trebali izgovoriti Simbol vere i Vjerujem u jednoga Boga”, zaključuje se u stajalištu osječkopoljskog i baranjskog episkopa.
>>Jeli to nacista,,ili onaj tko njemu kukasti križ na čelu crta,,zaključite sami!
Nadam se da ću ga ovaj vikend vidjeti u Dubrovniku,,bacit ću oko i na njegovo čelo!
Tko zna,,,možda je njegov križ postao kukast,,otkad sam ga zadnji put vidio
He He!
U Bosni i Hercegovini,,Nova Bila!
"Slikovito se osvrnuo i na razloge sukoba i mržnje među ljudima. Koristio se primjerom kada slijepac od rođenja traži od čovjeka da mu objasni što je to zelena boja, a ovaj mu dočarava zelenu boju kao nježnu glazbu. Sutradan, drugom slijepcu od rođenja, jer je bio drukčijeg raspoloženja reče da je zelena boja poput satena ili nježnog dodira. “Prokletstvo i najveće zlo je kada trećega dana vidite ta dva slijepca kako se svađaju, tuku i ubijaju se zbog toga što se ne mogu usuglasiti što je i kakva je zelena boja”, kazao je vlč. Zlatko Sudac. “Da vide, ne bi se svađali! To je problem religija, to je problem neznanja. Da vide srcem, da stvarno vide zelenu boju, ne bi bilo ratova. To je ono o čemu vam želim govoriti. Dovesti svakog od vas na vlastiti put traženja Boga i sebe i vlastitih odgovora na smisao i postojanje svog života, razloga svog života, motivacije zbog čega smo tu”, objasnio je vlč. Sudac. Upozorio je da Bog progovara na tisuće načina: “kroz zraku sunca, kroz patnju i kroz križ. Mnoge je Bog doveo do sebe upravo kada su počeli trpjeti, a ljudi, tek kad ih stisne životna patnja, zazivaju Božju pomoć”. “Eh, kada bismo tako žarko molili svaki dan, čuda bi se događala u srcima i životima našim”, poručio je vlč. Sudac tijekom duhovne obnove u Novoj Biloj.
>>U Vukovaru!
Vukovar - Velečasni Zlatko Sudac predvodio je sredinom listopada koncelebrirano misno slavlje u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, te pozvao okupljene da "očiste svoja srca od mržnje, gorčine i neopraštanja".
Karizmatični svećenik krčke biskupije poručio je vjernicima da "budu ljudi velikih ideala, vizionari, ljudi velika duha, koji će povesti mlade u novo doba, posvjedočiti im da je bilo teško, ali da se može i bolje", ističući kako pravde nikad nije bilo, niti će je biti za ljudskog života na Zemlji.
"Ne dajte više da vama manipuliraju, ne dajte ako želite nastaviti život na ovome svetom tlu", rekao je velečasni Sudac naglasivši kako su se u Vukovaru "prolile mnoge krvi", pri čemu, kako je rekao, nitko nije bio pošteđen manipuliranosti i zla. On je pozvao sve vjernike Vukovara na pomirenje i praštanje, bez obzira na vjeru i naciju.
"Nipošto više smrti, samo nada, nada u život, nada u bolje sutra, nada u svoj narod, nada u svakog čovjeka, nada u svoju domovinu svoju crkvu i Boga", naveo je u emotivnoj propovijedi velečasni Sudac i poručio s oltara vukovarske župne crkve da je obnova suživota i budućnosti u životu u obitelji te u "sijanju povjerenja, praštanja, marljivosti, suživota i ljubavi prema svakom čovjeku".
Na misnom slavlju, unatoč kiši i hladnoći, bilo je nazočno oko sedam tisuća vjernika koji su u Vukovar stigli iz mnogih slavonskih gradova i mjesta, ali i iz drugih krajeva Hrvatske, te susjedne BiH. Nakon mise u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova velečasni Zlatko Sudac predvodio je na vukovarskome Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata, uz znatno osiguranje zaštitara, i molitvu za sve poginule hrvatske branitelje i civilne žrtve iz toga grada.
PORUKE VLČ. SUDCA ZNAČAJAN DOPRINOS
Dalj – Ne samo da smo zadovoljni porukama velečasnog Zlatka Sudca, nego smo u njemu kao u osobi vidjeli jednu novost i najavu nečega što donosi novi milenij, poručuju iz kancelarije Episkopa osječkopoljskog i baranjskog Lukijana.
Komentirajući dijelove propovijedi tog krčkog svećenika, koje je izrekao na misi u vukovarskoj Crkvi svetih Filipa i Jakova, predstavnici Srpske pravoslavne crkve u ovom dijelu Hrvatske napominju kako je on “svojim govorom i pozivom cjelokupnom hrvatskom narodu na pokajanje, kao i cjelokupnom čovječanstvu na mir i ljubav, svjedočio Isusa Hrista koji je utemeljio sve ljude na ljubavi i ostavio jednu od svojih zapovijedi da ljubimo bližnjega svoga kao samoga sebe.
“Pridružujemo se njegovim molitvama za mir, suživot i suradnju među svim ljudima dobre volje”, poručuju iz kancelarije episkopa Lukijana, te dodaju kako je Sudčevo hodočašće u Vukovar bilo na tragu izuzetno velikog doprinosa ekumenizmu na ovim prostorima.
Apelima za pomirenje i zajedništvo velečasni je Sudac, smatraju predstavnici SPC-a, poručio da je država svih ljudi koji ovdje žive i da su sastavni dio života i jedna i druga crkva.
“Kao što je i sam velečasni Sudac rekao, i Srbi i Hrvati vjeruju u jednoga Boga, pa bi zajedno trebali izgovoriti Simbol vere i Vjerujem u jednoga Boga”, zaključuje se u stajalištu osječkopoljskog i baranjskog episkopa.
>>Jeli to nacista,,ili onaj tko njemu kukasti križ na čelu crta,,zaključite sami!
Nadam se da ću ga ovaj vikend vidjeti u Dubrovniku,,bacit ću oko i na njegovo čelo!
Tko zna,,,možda je njegov križ postao kukast,,otkad sam ga zadnji put vidio
He He!
Re: Trebamo li mi tražiti Boga ili On nas?
'U čemu je zapravo novost kršćanstva, i u koga mi to vjerujemo?' Mi
kršćani nismo religiozni, mi ne vjerujemo u nekog Boga. Nitko zapravo ne zna postoji li Bog, ili postoje li bogovi. Samo jednog Boga znamo koji nam se objavio – Isusa iz Nazareta. Sve religije vjeruju u Boga, ali one ne mogu znati ima li ga i kakav je Bog doista, a kršćani znaju: mi vjerujemo povijesnoj osobi Isusa koji je bio među nama. Bog je ušao u naš svijet. Kad netko vjeruje u Boga, to ništa ne znači, jer nema te spoznaje koju imaju ljudi da bi znali kakav je Bog. Kršćani vjeruju Isusu i znaju kakav je Bog. Mi smo prijatelji Isusu i ne bojimo se grijeha ni pakla, jer je On pokazao da je gospodar svega. On je ta bitna razlika kršćana i ostalih religija, On je ta novost koju donosi kršćanstvo, to je ta Radosna vijest po kojoj ne moramo imati tisuće bogova kao stari Grci ili hinduisti, to je vijest da nismo robovi i igračke u rukama nepoznatih sila. Vidimo i danas koliko je straha u drugim religijama, koliko nagađanja i slutnji; koliki strah od Božje kazne, kolika nagađanja oko seljenja duša i reinkarnacije.
Isus nam je pokazao kakav je zapravo Bog: 'Tko vidi mene, vidi i Oca'. Gledamo kako Isus liječi, kako oprašta prostitutkama, carinicima, razbojniku. 'Opraštaju ti se grijesi' – govorio je Isus, a farizeji mrmljaju kako samo Bog može oprostiti grijehe. Gledajte sprovodnu povorku. Ucviljena majka oplakuje sina jedinca. Prilazi Isus i govori joj da ne plače. Uskrisava joj sina, nazočni se pitaju: 'Tko je ovaj?' Zatim slično s drugom djevojkom. Isus ulazi u kuću i zatiče narikače kako plaču. Govori im kako djevojčica spava, a oni mu se podsmjehuju. Isus sve istjera iz sobe osim oca i majke, uzima djevojku za ruku i na njegovo 'Djevojko, ustani!',ona doista ustaje, na zaprepaštenje sviju. Zatim njegov ulazak u dramu patnje, njegova muka, kad su se svi učenici razbježali i konačno strašna smrt na križu. Treći dan Petar i Ivan trče na grob, nakon što ih neke žene uznemiriše. Petar zakorači u otvoren grob i razmišlja: 'Tko je mogao ukrasti tijelo Gospodinovo?' Na koncu im se pokazuje kao Uskrsli, ulazi kroz zatvorena vrata, i vidi njihov strah, njihove sumnje. Traži komad ribe samo da im pokaže da je to On, a ne neka utvara ili duh. Pokazuje im rane: 'To sam ja, vaš Isus', povijesna osoba u koju vjeruju kršćani i koji je uistinu Bog.
Vidimo kako se danas uvriježio jedan religiozni pristup vjeri i Isusu, nasuprot istinskom vjerničkom pristupu. Stječe se dojam da je naša religioznost postala 'tampon zona' između nas i pravog Krista. U čemu se sastoji taj religiozni pristup? Često vjernici idu logikom da slijepo održavaju neki svoj kult. Molitve se svode na recitiranje pet Očenaša ili moljenja dvije-tri krunice na dan, pa paljenje svijeća – valjda će se Bog smilovati.
Drugi način pristupa Bogu: 'Ja znam da je Isus Bog, ali i povijesna osoba, On me čuje i gleda'. Sjećam se, i sam sam prošao tu transformaciju od religioznog k vjerničkom pristupu. Kada mi je 1969. dijagnosticiran karcinom, bez nade za ozdravljenje, krenuo sam u nabrajanje molitava, obećavao postove i hodočašća – bio sam savršeno religiozan. Onda sam jednu večer otvorio Markovo evanđelje: 'Tko želi spasiti svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život, taj će ga spasiti.' Nakon toga sam svjesno rekao: 'Isuse, evo ti moj život, ako Ti misliš da je moram umrijeti neka bude, imam povjerenje u Tebe.' Tada sam postao kršćanin i samo zato još uvijek živim. Treba biti normalan kao Isus. Kako nam danas trebaju takvi normalni ljudi, ljudi koji se smiju, ljudi kojima je Isus prijatelj!!!
Svetac nije čovjek koji ne griješi, koji je ozbiljan, savršen u krepostima i humanosti te moli od jutra do mraka. Svetac također nije čovjek koji oborenih očiju ide po gradu i ne smije nikog gledati, isposnik koji se odriče hrane i pića, koji je ozbiljan i pognut. Isus je živio normalnim ljudskim životom, imao svakodnevnicu ispunjenu svadbama, smijehom, radom. Čak su ga optuživali kako je izjelica i prijatelj pijanaca i vinopija. Trebamo se zapitati kako to mi zamišljamo svetost? Sveci su ljudi koji vole Isusa i u tome je bit svetosti. Kršćani su ljudi kojima je Isus prijatelj. Čudesa se događaju kad smo bliski s Isusom, kad vjerujemo da je uz nas. Naša vjera je nešto trijezno. Treba gledati kakav su odnos s Isusom imali apostoli. Zamislite da su dolazili k Njemu sklopljenih ruku pa moljakali: 'Gospodine, ovo, Gospodine, smiluj se.' Što bi im Isus rekao? Sigurno da budu normalni. Oni su dolazili k Njemu, gledali ga, pitali ga što im je bilo na srcu i slušali Njegov odgovor.
Zato hagioterapija najbolje pomaže kod onih koji shvate kako je Isus osoba s kojom mogu normalno razgovarati. Od jutra do mraka On je uz nas. Promislite, kakva je smrtna tišina, kad se od jutra do večeri bavimo svojim brigama i ne stanemo na tren i pogledamo Isusa koji je uvijek uz nas, koji nas ludo voli. Dovoljno je pogledati koliko mole naše bake i majke i koliki vjernici imaju svoje pobožnosti koje su postale prava mala božanstva. Tragično je kada u razgovoru s tradicionalnim vjernicima čujete kako se boje grijeha iz mladosti, kako govore da ne znaju hoće li u nebo i sl. Iako se mjesečno ispovijedaju i gotovo svakodnevno idu na misu, svejedno ne vjeruju u oproštenje grijeha jer nemaju taj prijateljski odnos s Isusom.
Kako su rijetki ljudi koji su postali kršćani, kako smo svi još uvijek tvrdi! Bitno je trenirati tu svijest: 'Ti si Bog, Isuse, nema gdje nisi, Ti si posvudašnji, a to znači da si sad tu.' Treba krenuti od jedne minute sabranosti u kojoj ćemo se zagledati duhovnim očima u Njega. U Evanđelju piše da je On došao spasiti, a ne osuditi. Treba prihvatiti Njegovu bezuvjetnu ljubav. Ako ustrajete u ovoj vježbi, otvorit će vam se takav doživljaj zaljubljenosti, ljepote i ushita kakav ne možete zamisliti. To treba ponavljati svjesno bez nekih razmišljanja i maštanja, opušteno i bez naprezanja, smireno, kao kad nekog sretnemo i pružimo mu ruku. Kao što postoje fizičke, psihičke i duhovne oči, tako postoje i duhovne ruke – pružite ih Njemu.
Sada idemo još jedan korak naprijed. Isus nas je naučio da je njegov Otac i naš Otac. Posebno je važno imati pravu sliku o Bogu. To je moj Otac od koga dolazi naša osobnost, naša savjest, naš karakter. Mi smo stvarno djeca Božja. Nama pripada nebo i raj, i mi ne moramo to zaslužiti i tražiti, ne moramo oko toga zdvajati. Tu je razlika kršćana i drugih religija. Otac je sve stvorio, sve je u Njegovoj ruci, a mi smo Njegovi. Mi smo gospodari svijeta samo kad u to povjerujemo.
Hagioterapija nas uči da su najopasnije krive slike o Bogu. Nas svećenike psihijatri stalno optužuju da im dolaze pacijenti kojima je najveća paranoja strah od Boga i neprestani osjećaj krivnje. 'Bog je ljubav', tko od nas u to doista vjeruje? Ako danas prihvatite tu istinu, sve će se izmjeniti. Večeras prodajte svoju sliku o Bogu i uzmite najdragocjeniji biser – Isusa.
Zbog stalnih upita i nerazumijevanja, neprestano moramo ponavljati koje je područje hagioterapije. Većina hagioterapiju smatra nekom vrstom psihoterapije, drugi pak, kako je to neki pastoralni rad. Psihologija ne spominje karakter, religioznost, savjest, oni se zapravo bave krivicama samo na psihičkoj razini. To je u stvari bavljenje fenomenima, a zanemaruju se uzroci. Teško je ljudima objasniti pojam duhovne duše. Psiha čovječja je niže područje, ona naprosto veže duhovnu dušu s neuronima (živcima). To je u stvari svojevrstan spoj između naše osobnosti – koja je duhovna dimenzija, i fizičkog tijela čovjeka. Mi kažemo da gledamo, ne kažemo oko gleda nego ja gledam ili slušam uhom koje samo čuje zvuk, ali informacije idu do mozga i dolazi misao koja je duhovna stvarnost i koju psiha prenosi u duhovnu dimenziju. Onda je jasno kad kažemo kako nas je riječ ranila. Nije ranjeno naše uho ni mozak, ali svejedno nas boli. Psihijatrima moral ili moralnost ništa ne znači. Psiha ne vidi što je dobro ili nije – isto kao što se okom ne može gledati glazba.
S druge pak strane, hagioterapija nema veze s crkvenim pastoralom, koji naviješta Evanđelje te dijeli sakramente i uči ljude o kršćanskom moralu. Hagioterapija pak niti propovijeda evanđelje, niti tome slično. Bit hagioterapije je da te nauči prirodnim zakonima duha, kao što psihologija uči o prirodnim zakonima psihičke duše, ili medicina o vegetativnim zakonima. Dakle, nema izlaska na područje medicine ili psihijatrije koje nemaju kompetenciju za duhovnu dimenziju, svojstvenu svakom čovjeku.
Nemoć sadašnje psihijatrije posebno se očituje kod nemoći liječenja ovisnosti. Danas je posebno aktualna seksualna ovisnost koja sve više uzima maha u Europi. Dragi mladi, ne dajte da vas prevare kako je seks poželjan prije braka i kako on spaja i drži vezu između muškarca i žene. Ne dajte da vas korporacije koje proizvode prezervative reklamama uvjere i nameću lažne navike, samo da povećaju profit. Spolnost je najmanje fizička dimenzija, očita je ta njena duhovnost. Pogledajte samo osobe koje su ušle u začarani krug prostitucije. Istraživanja pokazuje da više od 70% djevojaka koje su se bavile prostitucijom pati od teških fizičkih problema. Kad bi seks bio rješenje, zar bi bilo toliko rastava? I ako mladi u najranijoj dobi ulaze u iskustvo seksualnosti, oni više nemaju razloga ulaska u brak. Ulaskom u spolni odnos mladi misle tu naći nježnost i smisao. Na kraju ostaje samo praznina i razočaranje koje se pokušava iscjeliti novim ovisnostima.
Zato je hagioterapija neizrecivo važna. Ona iscjeljuje moći duhovne duše. Bilo da iscjeljuje osobnost i intelekt, razorenu vjeru i nadu, tvoje nepovjerenje i ljubav, ranjenu savjest i slobodu, uvijek je to područje duhovne dimenzije koje je u današnjoj znanosti i medicini zapostavljeno.
Pr.dr. Tomislav Ivančić Katolički svećenik
kršćani nismo religiozni, mi ne vjerujemo u nekog Boga. Nitko zapravo ne zna postoji li Bog, ili postoje li bogovi. Samo jednog Boga znamo koji nam se objavio – Isusa iz Nazareta. Sve religije vjeruju u Boga, ali one ne mogu znati ima li ga i kakav je Bog doista, a kršćani znaju: mi vjerujemo povijesnoj osobi Isusa koji je bio među nama. Bog je ušao u naš svijet. Kad netko vjeruje u Boga, to ništa ne znači, jer nema te spoznaje koju imaju ljudi da bi znali kakav je Bog. Kršćani vjeruju Isusu i znaju kakav je Bog. Mi smo prijatelji Isusu i ne bojimo se grijeha ni pakla, jer je On pokazao da je gospodar svega. On je ta bitna razlika kršćana i ostalih religija, On je ta novost koju donosi kršćanstvo, to je ta Radosna vijest po kojoj ne moramo imati tisuće bogova kao stari Grci ili hinduisti, to je vijest da nismo robovi i igračke u rukama nepoznatih sila. Vidimo i danas koliko je straha u drugim religijama, koliko nagađanja i slutnji; koliki strah od Božje kazne, kolika nagađanja oko seljenja duša i reinkarnacije.
Isus nam je pokazao kakav je zapravo Bog: 'Tko vidi mene, vidi i Oca'. Gledamo kako Isus liječi, kako oprašta prostitutkama, carinicima, razbojniku. 'Opraštaju ti se grijesi' – govorio je Isus, a farizeji mrmljaju kako samo Bog može oprostiti grijehe. Gledajte sprovodnu povorku. Ucviljena majka oplakuje sina jedinca. Prilazi Isus i govori joj da ne plače. Uskrisava joj sina, nazočni se pitaju: 'Tko je ovaj?' Zatim slično s drugom djevojkom. Isus ulazi u kuću i zatiče narikače kako plaču. Govori im kako djevojčica spava, a oni mu se podsmjehuju. Isus sve istjera iz sobe osim oca i majke, uzima djevojku za ruku i na njegovo 'Djevojko, ustani!',ona doista ustaje, na zaprepaštenje sviju. Zatim njegov ulazak u dramu patnje, njegova muka, kad su se svi učenici razbježali i konačno strašna smrt na križu. Treći dan Petar i Ivan trče na grob, nakon što ih neke žene uznemiriše. Petar zakorači u otvoren grob i razmišlja: 'Tko je mogao ukrasti tijelo Gospodinovo?' Na koncu im se pokazuje kao Uskrsli, ulazi kroz zatvorena vrata, i vidi njihov strah, njihove sumnje. Traži komad ribe samo da im pokaže da je to On, a ne neka utvara ili duh. Pokazuje im rane: 'To sam ja, vaš Isus', povijesna osoba u koju vjeruju kršćani i koji je uistinu Bog.
Vidimo kako se danas uvriježio jedan religiozni pristup vjeri i Isusu, nasuprot istinskom vjerničkom pristupu. Stječe se dojam da je naša religioznost postala 'tampon zona' između nas i pravog Krista. U čemu se sastoji taj religiozni pristup? Često vjernici idu logikom da slijepo održavaju neki svoj kult. Molitve se svode na recitiranje pet Očenaša ili moljenja dvije-tri krunice na dan, pa paljenje svijeća – valjda će se Bog smilovati.
Drugi način pristupa Bogu: 'Ja znam da je Isus Bog, ali i povijesna osoba, On me čuje i gleda'. Sjećam se, i sam sam prošao tu transformaciju od religioznog k vjerničkom pristupu. Kada mi je 1969. dijagnosticiran karcinom, bez nade za ozdravljenje, krenuo sam u nabrajanje molitava, obećavao postove i hodočašća – bio sam savršeno religiozan. Onda sam jednu večer otvorio Markovo evanđelje: 'Tko želi spasiti svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život, taj će ga spasiti.' Nakon toga sam svjesno rekao: 'Isuse, evo ti moj život, ako Ti misliš da je moram umrijeti neka bude, imam povjerenje u Tebe.' Tada sam postao kršćanin i samo zato još uvijek živim. Treba biti normalan kao Isus. Kako nam danas trebaju takvi normalni ljudi, ljudi koji se smiju, ljudi kojima je Isus prijatelj!!!
Svetac nije čovjek koji ne griješi, koji je ozbiljan, savršen u krepostima i humanosti te moli od jutra do mraka. Svetac također nije čovjek koji oborenih očiju ide po gradu i ne smije nikog gledati, isposnik koji se odriče hrane i pića, koji je ozbiljan i pognut. Isus je živio normalnim ljudskim životom, imao svakodnevnicu ispunjenu svadbama, smijehom, radom. Čak su ga optuživali kako je izjelica i prijatelj pijanaca i vinopija. Trebamo se zapitati kako to mi zamišljamo svetost? Sveci su ljudi koji vole Isusa i u tome je bit svetosti. Kršćani su ljudi kojima je Isus prijatelj. Čudesa se događaju kad smo bliski s Isusom, kad vjerujemo da je uz nas. Naša vjera je nešto trijezno. Treba gledati kakav su odnos s Isusom imali apostoli. Zamislite da su dolazili k Njemu sklopljenih ruku pa moljakali: 'Gospodine, ovo, Gospodine, smiluj se.' Što bi im Isus rekao? Sigurno da budu normalni. Oni su dolazili k Njemu, gledali ga, pitali ga što im je bilo na srcu i slušali Njegov odgovor.
Zato hagioterapija najbolje pomaže kod onih koji shvate kako je Isus osoba s kojom mogu normalno razgovarati. Od jutra do mraka On je uz nas. Promislite, kakva je smrtna tišina, kad se od jutra do večeri bavimo svojim brigama i ne stanemo na tren i pogledamo Isusa koji je uvijek uz nas, koji nas ludo voli. Dovoljno je pogledati koliko mole naše bake i majke i koliki vjernici imaju svoje pobožnosti koje su postale prava mala božanstva. Tragično je kada u razgovoru s tradicionalnim vjernicima čujete kako se boje grijeha iz mladosti, kako govore da ne znaju hoće li u nebo i sl. Iako se mjesečno ispovijedaju i gotovo svakodnevno idu na misu, svejedno ne vjeruju u oproštenje grijeha jer nemaju taj prijateljski odnos s Isusom.
Kako su rijetki ljudi koji su postali kršćani, kako smo svi još uvijek tvrdi! Bitno je trenirati tu svijest: 'Ti si Bog, Isuse, nema gdje nisi, Ti si posvudašnji, a to znači da si sad tu.' Treba krenuti od jedne minute sabranosti u kojoj ćemo se zagledati duhovnim očima u Njega. U Evanđelju piše da je On došao spasiti, a ne osuditi. Treba prihvatiti Njegovu bezuvjetnu ljubav. Ako ustrajete u ovoj vježbi, otvorit će vam se takav doživljaj zaljubljenosti, ljepote i ushita kakav ne možete zamisliti. To treba ponavljati svjesno bez nekih razmišljanja i maštanja, opušteno i bez naprezanja, smireno, kao kad nekog sretnemo i pružimo mu ruku. Kao što postoje fizičke, psihičke i duhovne oči, tako postoje i duhovne ruke – pružite ih Njemu.
Sada idemo još jedan korak naprijed. Isus nas je naučio da je njegov Otac i naš Otac. Posebno je važno imati pravu sliku o Bogu. To je moj Otac od koga dolazi naša osobnost, naša savjest, naš karakter. Mi smo stvarno djeca Božja. Nama pripada nebo i raj, i mi ne moramo to zaslužiti i tražiti, ne moramo oko toga zdvajati. Tu je razlika kršćana i drugih religija. Otac je sve stvorio, sve je u Njegovoj ruci, a mi smo Njegovi. Mi smo gospodari svijeta samo kad u to povjerujemo.
Hagioterapija nas uči da su najopasnije krive slike o Bogu. Nas svećenike psihijatri stalno optužuju da im dolaze pacijenti kojima je najveća paranoja strah od Boga i neprestani osjećaj krivnje. 'Bog je ljubav', tko od nas u to doista vjeruje? Ako danas prihvatite tu istinu, sve će se izmjeniti. Večeras prodajte svoju sliku o Bogu i uzmite najdragocjeniji biser – Isusa.
Zbog stalnih upita i nerazumijevanja, neprestano moramo ponavljati koje je područje hagioterapije. Većina hagioterapiju smatra nekom vrstom psihoterapije, drugi pak, kako je to neki pastoralni rad. Psihologija ne spominje karakter, religioznost, savjest, oni se zapravo bave krivicama samo na psihičkoj razini. To je u stvari bavljenje fenomenima, a zanemaruju se uzroci. Teško je ljudima objasniti pojam duhovne duše. Psiha čovječja je niže područje, ona naprosto veže duhovnu dušu s neuronima (živcima). To je u stvari svojevrstan spoj između naše osobnosti – koja je duhovna dimenzija, i fizičkog tijela čovjeka. Mi kažemo da gledamo, ne kažemo oko gleda nego ja gledam ili slušam uhom koje samo čuje zvuk, ali informacije idu do mozga i dolazi misao koja je duhovna stvarnost i koju psiha prenosi u duhovnu dimenziju. Onda je jasno kad kažemo kako nas je riječ ranila. Nije ranjeno naše uho ni mozak, ali svejedno nas boli. Psihijatrima moral ili moralnost ništa ne znači. Psiha ne vidi što je dobro ili nije – isto kao što se okom ne može gledati glazba.
S druge pak strane, hagioterapija nema veze s crkvenim pastoralom, koji naviješta Evanđelje te dijeli sakramente i uči ljude o kršćanskom moralu. Hagioterapija pak niti propovijeda evanđelje, niti tome slično. Bit hagioterapije je da te nauči prirodnim zakonima duha, kao što psihologija uči o prirodnim zakonima psihičke duše, ili medicina o vegetativnim zakonima. Dakle, nema izlaska na područje medicine ili psihijatrije koje nemaju kompetenciju za duhovnu dimenziju, svojstvenu svakom čovjeku.
Nemoć sadašnje psihijatrije posebno se očituje kod nemoći liječenja ovisnosti. Danas je posebno aktualna seksualna ovisnost koja sve više uzima maha u Europi. Dragi mladi, ne dajte da vas prevare kako je seks poželjan prije braka i kako on spaja i drži vezu između muškarca i žene. Ne dajte da vas korporacije koje proizvode prezervative reklamama uvjere i nameću lažne navike, samo da povećaju profit. Spolnost je najmanje fizička dimenzija, očita je ta njena duhovnost. Pogledajte samo osobe koje su ušle u začarani krug prostitucije. Istraživanja pokazuje da više od 70% djevojaka koje su se bavile prostitucijom pati od teških fizičkih problema. Kad bi seks bio rješenje, zar bi bilo toliko rastava? I ako mladi u najranijoj dobi ulaze u iskustvo seksualnosti, oni više nemaju razloga ulaska u brak. Ulaskom u spolni odnos mladi misle tu naći nježnost i smisao. Na kraju ostaje samo praznina i razočaranje koje se pokušava iscjeliti novim ovisnostima.
Zato je hagioterapija neizrecivo važna. Ona iscjeljuje moći duhovne duše. Bilo da iscjeljuje osobnost i intelekt, razorenu vjeru i nadu, tvoje nepovjerenje i ljubav, ranjenu savjest i slobodu, uvijek je to područje duhovne dimenzije koje je u današnjoj znanosti i medicini zapostavljeno.
Pr.dr. Tomislav Ivančić Katolički svećenik
Re: Drago i vjera
RAZGOVOR S BOGOM
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom.
"Dakle, ti bi zelio razgovarati sa mnom?" rece Bog.
"Ako imas vremena" rekoh.
Bog se nasmijesi.
"Moje je vrijeme vjecnost.
Sto si me kanio pitati?"
"Sto te najvise iznenadjuje kod ljudi?"
Bog odgovori:
"Sto im je djetinjstvo dosadno.
Zure da odrastu,
a potom bi zeljeli ponovo biti djeca.
Sto trose zdravlje da bi stekli novac,
pa potom trose novac da bi vratili zdravlje.
Sto razmisljaju tjeskobno o buducnosti,
zaboravljajuci sadasnjost.
Na taj nacin ne zive ni u sadasnjosti ni u buducnosti.
Sto zive kao da nikada nece umrijeti,
a onda umiru kao da nikada nisu zivjeli."
Bog me primi za ruku
Ostadosmo na trenutak u tisini.
Tada upitah:
"Kao roditelj,
koje bi zivotne pouke zelio da tvoja djeca nauce?"
Osmjehujuci se, Bog odgovori:
"Da nauce da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli.
Mogu samo voljeti.
Da nauce da nije navrijednije ono sto posjeduju,
nego tko su u svom zivotu.
Da nauce kako se nije dobro usporedjivati s drugima...
Da nauce kako nije bogat onaj covjek koji najvise ima,
nego onaj kojem najmanje treba.
Da nauce kako je dovoljno samo nekoliko sekundi
da se duboko povrijedi voljeno bice,
a potom su potrebne godine da se izlijeci.
Da nauce oprastati tako da sami oprastaju.
Da spoznaju kako postoje osobe koje ih njezno vole,
ali to neznaju izreci niti pokazati.
Da nauce da se novcem moze kupiti sve. Osim srece.
Da nauce da dvije osobe mogu promatrati istu stvar,
a vidjet je razlicito.
Da nauce da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima...
a ipak ih voli.
Da nauce kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste.
Moraju i sami sebi oprastati."
Ljudi ce zaboraviti sto si rekao.
Ljudi ce zaboraviti sto si ucinio.
Ali nikada nece zaboraviti kakve si osjecaje u njima pobudio.
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom.
"Dakle, ti bi zelio razgovarati sa mnom?" rece Bog.
"Ako imas vremena" rekoh.
Bog se nasmijesi.
"Moje je vrijeme vjecnost.
Sto si me kanio pitati?"
"Sto te najvise iznenadjuje kod ljudi?"
Bog odgovori:
"Sto im je djetinjstvo dosadno.
Zure da odrastu,
a potom bi zeljeli ponovo biti djeca.
Sto trose zdravlje da bi stekli novac,
pa potom trose novac da bi vratili zdravlje.
Sto razmisljaju tjeskobno o buducnosti,
zaboravljajuci sadasnjost.
Na taj nacin ne zive ni u sadasnjosti ni u buducnosti.
Sto zive kao da nikada nece umrijeti,
a onda umiru kao da nikada nisu zivjeli."
Bog me primi za ruku
Ostadosmo na trenutak u tisini.
Tada upitah:
"Kao roditelj,
koje bi zivotne pouke zelio da tvoja djeca nauce?"
Osmjehujuci se, Bog odgovori:
"Da nauce da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli.
Mogu samo voljeti.
Da nauce da nije navrijednije ono sto posjeduju,
nego tko su u svom zivotu.
Da nauce kako se nije dobro usporedjivati s drugima...
Da nauce kako nije bogat onaj covjek koji najvise ima,
nego onaj kojem najmanje treba.
Da nauce kako je dovoljno samo nekoliko sekundi
da se duboko povrijedi voljeno bice,
a potom su potrebne godine da se izlijeci.
Da nauce oprastati tako da sami oprastaju.
Da spoznaju kako postoje osobe koje ih njezno vole,
ali to neznaju izreci niti pokazati.
Da nauce da se novcem moze kupiti sve. Osim srece.
Da nauce da dvije osobe mogu promatrati istu stvar,
a vidjet je razlicito.
Da nauce da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima...
a ipak ih voli.
Da nauce kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste.
Moraju i sami sebi oprastati."
Ljudi ce zaboraviti sto si rekao.
Ljudi ce zaboraviti sto si ucinio.
Ali nikada nece zaboraviti kakve si osjecaje u njima pobudio.
Misli mudrih!
''Nije nikakva slučajnost sto su upravo najveći umovi svih vremena ujedno bili i duboko religiozni.''
(Max Planck: 1858 - 1947, otac moderne fizike i dobitnik nobelove nagrade)
"Ako netko želi biti ateist, mora razloge za to tražiti izvan znanosti."
(Christian de Duve - Belgijski nobelovac i znanstvenik)
''Ako je ikada čovjek bio Bog ili Bog čovjek, Isus je bio oboje.''
(Lord Byron - 1788 - 1824)
Shakepseare je rekao prije smrti: "Predajem svoju dušu u ruke Boga, moga Stvoritelja, potpuno vjerujuci u Isusa Krista, svog Spasitelja."
(William Shakespeare 1564 -1616)
''Neki se ljudi igraju mitom, legendom, idealom Isusa Krista; oni koji to čine ne rade to na temelju povijesnih istraživanja!''
(Dr. F.F.Bruce)
''Postojanje Isusa Krista sigurno je kao i moje vlastito postojanje.''
(Phillip Schaff - povjesničar)
''Namjeravao je objaviti knjigu kojom bi pobio Kristovo bozanstvo i Njegovo uskrsnuce, ali je završio kao vatreni branitelj kršćanstva.''
(Lew Wallace - redatelj filma Ben Hur)
''Zato vas molim, nemojte reci kako je Isus bio samo dobar i moralan čovjek, i nemojte prihvatiti zaključak kako On nikad nije postojao i kako je bio samo mit. I molim vas, nemojte misliti da je samo neznalicama i neškolovanim ljudima potreban Krist. Mislim da zbog ljubavi prema istini to ne bi bilo pošteno.''
(Josh McDowel)
"Svim ljudima vjera u Boga usađena je u srce. Lažu oni koji kažu da ne vjeruju u Božje postojanje; jer noću i u samoći sumnjaju."
(Lucije Enej Seneka mlađi, 4. pr. Kr. - 65 po.Kr., rimski pjesnik, filozof i političar)
"Malo filozofije vodi nas u ateizam, ali duboka filozofija dovodi čovjeka ponovno do religije."
"U Boga ne vjeruju samo oni koji u njegovu nepostojanju nalaze interes."
(Francis Bacon, 1561-1626, engleski filozof, esejist i državnik, utemeljitelj metodologije znanosti)
''U Bibliji nema ničega što bi znanstveniku prouzrokovalo probleme sa Isusom Kristom.''
(Sir Ambrose Fleming, vodeći engleski znanstvenik svoga vremena)
"Jedini razlog zašto mnogi misle da je teško spoznati Božje postojanje i bit duše je to što svoj duh nikada ne odvajaju od osjetila i ne izdižu ga iznad tjelesnoga svijeta."
(René Descartes, 1596-1650, francuski filozof, matematičar i prirodoslovac)
"Gdje prestaje strah Božji, započinje oslobađanje strasti i vladavina mentaliteta koji će svijet potopiti u krvi."
(Gottfried Wilhelm Freiherr von Leibniz, 1646-1716, njemački filozof, matematičar, politički pisac i znanstvenik)
"Gdje da navodno slobodan duh nađe svoje dokaze, ako ne postoji više biće?"
(Immanuel Kant, 1724-1804, njemački filozof)
"Nevjernik vjeruje više nego što misli, vjernik manje no što se čini."
(Franz Grillparzer, 1791-1872, austrijski književnik)
"Religija počiva na bitnoj razlici između čovjeka i životinja - životinje nemaju religiju."
(Ludwig Feuerbach, 1804-1872, njemački filozof)
"Zamislivo mi je da čovjek, gledajući na zemlju, tvrdi kako nema Boga, ali ne razumijem kako bi mogao gledati u nebo i poricati Boga."
(Abraham Lincoln, 1809-1865, američki političar, predsjednik Sjedinjenih američkih država, zaslužan za ukidanje ropstva)
"Nevjera i praznovjerje, oboje su strah od vjere."
(Soren Kierkegaard, 1813-1855, danski filozof, teolog i književnik)
"Potpuni ateist stoji na predzadnjoj stepenici do najpotpune vjere."
"Savjest bez Boga je nešto grozno. Može zabludjeti u najgori razvrat."
''Zapad misli mudro voditi svijet, ali ukoliko odbacuju Isusa natopiti će ga krvlju''
"Još nisam sreo neznabošca. Susretao sam samo nespokojn."
''Bog je stvorio svijet na najbolji mogući način''
(Fjodor Mihajlovič Dostojevski, 1821-1881, ruski pjesnik)
"Nikada više nećeš moliti, nikada se više odmoriti u beskrajnom povjerenju. Uskraćuješ si pravo da staneš pred krajnju mudrost, dobrotu, najvišu silu. Nemaš stalnoga čuvara i prijatelja za tvojih sedam samotnosti. Čovječe odricanja, želiš li se odreći svega toga? Tko će ti dati snage za to? Nitko još za to nije imao snage."
(Friedrich Nietzsche, 1844-1900, njemački filozof i klasični filolog)
"Tko poriče Boga, sličan je onomu koji poriče sunce; nema smisla, ono i dalje sja."
(Julius Langbehn, 1851-1907, njemački pisac, kritičar kulture)
"Moderna fizika neminovno nas vodi k Bogu, a ne od njega. Nijedan utemeljitelj ateizma nije bio prirodoznanstvenik. Svi su oni bili osrednji filozofi."
(Sir Arthur Stanley Eddington, 1882-1946, engleski astronom)
''Koja god iznenađenja budućnost može donjeti, jedno je sigurno: Isus nikada neće biti nadmašen.''
(Ernest Renan, francuski mislilac i ateist)
"Nema Boga, sve je jači glas masa. Time, međutim, i čovjek postaje bezvrijedan, ubijan u proizvoljnom broju, jer je ništa."
(Karl Jaspers, 1883-1969, njemački filozof egzistencijalizma i pisac, nagrada za mir njemačkog knjižarstva 1958.)
"Religija je obveza. Ateizam je krajnje upitna nevezanost."
(Ludwig Marcuse, 1894-1971, njemački književni kritičar, filozof i novinar)
"Bog će preboljeti to što ateisti poriču njegovo postojanje."
(John Boynton Priestley, 1894-1984, englischer Schriftsteller)
"Bez vjere čovjek postaje sterilan, bez nade i ustrašen do krajnje dubine svoga bića."
(Erich Fromm, 1900-1980, američki psihoanalitičar i kritičar društva)
"Ateizam je okrutan i mučan pothvat. Vjerujem da sam ga izveo do kraja."
(Jean-Paul Sartre, 1905-1980, francuski književnik i filozof)
Johann Wolfgang von Goethe nazvao je Isusa 'bozanstvenim... Svetim Covjekom', napisavši i:''Ako se Bozanstvo ikada prikazalo na Zemlji, bilo je to u osobi Isusa Krista.''
"Čovjek bez religije je poput putnika bez cilja, ispitivača bez odgovora, borca bez pobjede i umirućega bez novoga života."
(Dom Helder Pessôa Câmara, 1909- , brazilski katolički teolog, nadbiskup, koji se zalagao za veću socijalnu pravdu)
"Sve veća bezbožnost suodgovorna je za današnje globalne krize!"
(Vaclav Havel, 1936-, češki književnik i političar, disident i prvi predsjednik Republike Češke)
"Mlad čovjek koji želi ostati pravi ateist, ne može biti dovoljno oprezan pri izboru onoga što čita. Zamke se nalaze posvuda."
(C.S. Lewis 1898. - 1963.)
"U tvorevini ja kao da rukama dodirujem Boga"
(Johannes Keppler 1571 - 1630)
"Ako umujete dosta ozbiljno, prirodne nauke ce vas prisiliti da priznate Boga"
(Sir William Thomson-Kelvin, 1824-1907)
''Covjek je kao trska, ali trska koja misli. Nije potrebno da se cijeli svmeir naoruza da ga unisti. Dovoljna je mala kap otrova. Ali kad bi se cijeli svemir usporedio sa covjekom, ipak je covjek veci. Jer svemir ne zna nista o svojoj moci, a covek je svijestan svoje slabosti.''
"Bog je u srcu svakog covjeka ostavio prostor koji ne moze biti ispunjen od nikakvog stvorenja nego jedino od Boga kroz Isusa Krista."
(Blaise Pascal 1623 - 1662)
"Mnogo sam se bavio izucavanjem prirode - zato vjerujem vjerom Bretonskog seljaka, a da sam više izučavao prirodu, vjerovao bi kao Bretonska seljanka." (Breton: poznata francuska i do današnjih dana najreligioznija pokrajina)
''Ja se molim dok radim u svom laboratoriju''
(Louis Pastuer 1822 - 1895)
''Povjerovao sam u doktrinu o Isusu i cijeli je moj zivot dozivio iznenadnu promjenu - zivot i smrt prestali su biti zli. Umjesto ocaja, okusio sam zadovoljstvo i srecu koju smrt ne moze oduzeti.''
(Lav Nikolajevič Tolstoj 1828 - 1910)
"Kroz kakvo ako ne slomljeno srce je mogao moj gospodin Isus Krist ući u moj život"
(Oscar Wilde 1854 - 1900)
''Isus je uzalud umro ako nismo naučili da u našim životima mora vladati vječni zakon ljubavi.''
(Mahatma Gandhi)
''Ja znam ljude, a Isus Krist nije bio samo čovjek.''
(Napoleon Bonaparte)
Elvis, when being called the King of Rock 'n' Roll, replied:
'There's only one King, that's Jesus Christ'.
Francis S. Collins, jedan od najpoznatijih svjetskih genetičara današnjice: ''Vjerujem u Boga, i nastojim genetikom čitati i razumijeti njegov jezik.''
Karl Barth, jedan od vodećih intelektualaca prošlog stoljeća, poznat kao 'veliki švicarski mislilac', na pitanje koja mu je najdublja misao što ju je ikad izrekao, odgovorio je:''Isus me voli. To znam.'
(Max Planck: 1858 - 1947, otac moderne fizike i dobitnik nobelove nagrade)
"Ako netko želi biti ateist, mora razloge za to tražiti izvan znanosti."
(Christian de Duve - Belgijski nobelovac i znanstvenik)
''Ako je ikada čovjek bio Bog ili Bog čovjek, Isus je bio oboje.''
(Lord Byron - 1788 - 1824)
Shakepseare je rekao prije smrti: "Predajem svoju dušu u ruke Boga, moga Stvoritelja, potpuno vjerujuci u Isusa Krista, svog Spasitelja."
(William Shakespeare 1564 -1616)
''Neki se ljudi igraju mitom, legendom, idealom Isusa Krista; oni koji to čine ne rade to na temelju povijesnih istraživanja!''
(Dr. F.F.Bruce)
''Postojanje Isusa Krista sigurno je kao i moje vlastito postojanje.''
(Phillip Schaff - povjesničar)
''Namjeravao je objaviti knjigu kojom bi pobio Kristovo bozanstvo i Njegovo uskrsnuce, ali je završio kao vatreni branitelj kršćanstva.''
(Lew Wallace - redatelj filma Ben Hur)
''Zato vas molim, nemojte reci kako je Isus bio samo dobar i moralan čovjek, i nemojte prihvatiti zaključak kako On nikad nije postojao i kako je bio samo mit. I molim vas, nemojte misliti da je samo neznalicama i neškolovanim ljudima potreban Krist. Mislim da zbog ljubavi prema istini to ne bi bilo pošteno.''
(Josh McDowel)
"Svim ljudima vjera u Boga usađena je u srce. Lažu oni koji kažu da ne vjeruju u Božje postojanje; jer noću i u samoći sumnjaju."
(Lucije Enej Seneka mlađi, 4. pr. Kr. - 65 po.Kr., rimski pjesnik, filozof i političar)
"Malo filozofije vodi nas u ateizam, ali duboka filozofija dovodi čovjeka ponovno do religije."
"U Boga ne vjeruju samo oni koji u njegovu nepostojanju nalaze interes."
(Francis Bacon, 1561-1626, engleski filozof, esejist i državnik, utemeljitelj metodologije znanosti)
''U Bibliji nema ničega što bi znanstveniku prouzrokovalo probleme sa Isusom Kristom.''
(Sir Ambrose Fleming, vodeći engleski znanstvenik svoga vremena)
"Jedini razlog zašto mnogi misle da je teško spoznati Božje postojanje i bit duše je to što svoj duh nikada ne odvajaju od osjetila i ne izdižu ga iznad tjelesnoga svijeta."
(René Descartes, 1596-1650, francuski filozof, matematičar i prirodoslovac)
"Gdje prestaje strah Božji, započinje oslobađanje strasti i vladavina mentaliteta koji će svijet potopiti u krvi."
(Gottfried Wilhelm Freiherr von Leibniz, 1646-1716, njemački filozof, matematičar, politički pisac i znanstvenik)
"Gdje da navodno slobodan duh nađe svoje dokaze, ako ne postoji više biće?"
(Immanuel Kant, 1724-1804, njemački filozof)
"Nevjernik vjeruje više nego što misli, vjernik manje no što se čini."
(Franz Grillparzer, 1791-1872, austrijski književnik)
"Religija počiva na bitnoj razlici između čovjeka i životinja - životinje nemaju religiju."
(Ludwig Feuerbach, 1804-1872, njemački filozof)
"Zamislivo mi je da čovjek, gledajući na zemlju, tvrdi kako nema Boga, ali ne razumijem kako bi mogao gledati u nebo i poricati Boga."
(Abraham Lincoln, 1809-1865, američki političar, predsjednik Sjedinjenih američkih država, zaslužan za ukidanje ropstva)
"Nevjera i praznovjerje, oboje su strah od vjere."
(Soren Kierkegaard, 1813-1855, danski filozof, teolog i književnik)
"Potpuni ateist stoji na predzadnjoj stepenici do najpotpune vjere."
"Savjest bez Boga je nešto grozno. Može zabludjeti u najgori razvrat."
''Zapad misli mudro voditi svijet, ali ukoliko odbacuju Isusa natopiti će ga krvlju''
"Još nisam sreo neznabošca. Susretao sam samo nespokojn."
''Bog je stvorio svijet na najbolji mogući način''
(Fjodor Mihajlovič Dostojevski, 1821-1881, ruski pjesnik)
"Nikada više nećeš moliti, nikada se više odmoriti u beskrajnom povjerenju. Uskraćuješ si pravo da staneš pred krajnju mudrost, dobrotu, najvišu silu. Nemaš stalnoga čuvara i prijatelja za tvojih sedam samotnosti. Čovječe odricanja, želiš li se odreći svega toga? Tko će ti dati snage za to? Nitko još za to nije imao snage."
(Friedrich Nietzsche, 1844-1900, njemački filozof i klasični filolog)
"Tko poriče Boga, sličan je onomu koji poriče sunce; nema smisla, ono i dalje sja."
(Julius Langbehn, 1851-1907, njemački pisac, kritičar kulture)
"Moderna fizika neminovno nas vodi k Bogu, a ne od njega. Nijedan utemeljitelj ateizma nije bio prirodoznanstvenik. Svi su oni bili osrednji filozofi."
(Sir Arthur Stanley Eddington, 1882-1946, engleski astronom)
''Koja god iznenađenja budućnost može donjeti, jedno je sigurno: Isus nikada neće biti nadmašen.''
(Ernest Renan, francuski mislilac i ateist)
"Nema Boga, sve je jači glas masa. Time, međutim, i čovjek postaje bezvrijedan, ubijan u proizvoljnom broju, jer je ništa."
(Karl Jaspers, 1883-1969, njemački filozof egzistencijalizma i pisac, nagrada za mir njemačkog knjižarstva 1958.)
"Religija je obveza. Ateizam je krajnje upitna nevezanost."
(Ludwig Marcuse, 1894-1971, njemački književni kritičar, filozof i novinar)
"Bog će preboljeti to što ateisti poriču njegovo postojanje."
(John Boynton Priestley, 1894-1984, englischer Schriftsteller)
"Bez vjere čovjek postaje sterilan, bez nade i ustrašen do krajnje dubine svoga bića."
(Erich Fromm, 1900-1980, američki psihoanalitičar i kritičar društva)
"Ateizam je okrutan i mučan pothvat. Vjerujem da sam ga izveo do kraja."
(Jean-Paul Sartre, 1905-1980, francuski književnik i filozof)
Johann Wolfgang von Goethe nazvao je Isusa 'bozanstvenim... Svetim Covjekom', napisavši i:''Ako se Bozanstvo ikada prikazalo na Zemlji, bilo je to u osobi Isusa Krista.''
"Čovjek bez religije je poput putnika bez cilja, ispitivača bez odgovora, borca bez pobjede i umirućega bez novoga života."
(Dom Helder Pessôa Câmara, 1909- , brazilski katolički teolog, nadbiskup, koji se zalagao za veću socijalnu pravdu)
"Sve veća bezbožnost suodgovorna je za današnje globalne krize!"
(Vaclav Havel, 1936-, češki književnik i političar, disident i prvi predsjednik Republike Češke)
"Mlad čovjek koji želi ostati pravi ateist, ne može biti dovoljno oprezan pri izboru onoga što čita. Zamke se nalaze posvuda."
(C.S. Lewis 1898. - 1963.)
"U tvorevini ja kao da rukama dodirujem Boga"
(Johannes Keppler 1571 - 1630)
"Ako umujete dosta ozbiljno, prirodne nauke ce vas prisiliti da priznate Boga"
(Sir William Thomson-Kelvin, 1824-1907)
''Covjek je kao trska, ali trska koja misli. Nije potrebno da se cijeli svmeir naoruza da ga unisti. Dovoljna je mala kap otrova. Ali kad bi se cijeli svemir usporedio sa covjekom, ipak je covjek veci. Jer svemir ne zna nista o svojoj moci, a covek je svijestan svoje slabosti.''
"Bog je u srcu svakog covjeka ostavio prostor koji ne moze biti ispunjen od nikakvog stvorenja nego jedino od Boga kroz Isusa Krista."
(Blaise Pascal 1623 - 1662)
"Mnogo sam se bavio izucavanjem prirode - zato vjerujem vjerom Bretonskog seljaka, a da sam više izučavao prirodu, vjerovao bi kao Bretonska seljanka." (Breton: poznata francuska i do današnjih dana najreligioznija pokrajina)
''Ja se molim dok radim u svom laboratoriju''
(Louis Pastuer 1822 - 1895)
''Povjerovao sam u doktrinu o Isusu i cijeli je moj zivot dozivio iznenadnu promjenu - zivot i smrt prestali su biti zli. Umjesto ocaja, okusio sam zadovoljstvo i srecu koju smrt ne moze oduzeti.''
(Lav Nikolajevič Tolstoj 1828 - 1910)
"Kroz kakvo ako ne slomljeno srce je mogao moj gospodin Isus Krist ući u moj život"
(Oscar Wilde 1854 - 1900)
''Isus je uzalud umro ako nismo naučili da u našim životima mora vladati vječni zakon ljubavi.''
(Mahatma Gandhi)
''Ja znam ljude, a Isus Krist nije bio samo čovjek.''
(Napoleon Bonaparte)
Elvis, when being called the King of Rock 'n' Roll, replied:
'There's only one King, that's Jesus Christ'.
Francis S. Collins, jedan od najpoznatijih svjetskih genetičara današnjice: ''Vjerujem u Boga, i nastojim genetikom čitati i razumijeti njegov jezik.''
Karl Barth, jedan od vodećih intelektualaca prošlog stoljeća, poznat kao 'veliki švicarski mislilac', na pitanje koja mu je najdublja misao što ju je ikad izrekao, odgovorio je:''Isus me voli. To znam.'
Re: Drago i vjera
Knjiga koju upravo čitam Dr. Tdravko Tomac"Obraćenje"!
PZ: Usprkos činjenici što ste svoj ljudski i politički "credo" očitovali u svojim knjigama i javnim istupima, bilo bi dobro da našim čitateljima ukratko predočite svoj "curriculum vitae"?
TOMAC: Moja biografija nije previše zanimljiva, pa ne ću o njoj govoriti. Umjesto toga reći ću nekoliko riječi o nekim specifičnostima moga životnog puta. Kao što je javnosti poznato, ja sam u različitim razdobljima svojega života zastupao različita stajališta. Moglo bi se reći da sam od ateista u jednom dugotrajnom procesu postao vjernik i da sam od komunista postao antikomunist. Međutim taj moj duhovni i politički obrat nije bio spektakularan, on je bio postupan i sustavan. U mladosti sam kršten i krizman kao katolik. Živio sam u katoličkoj obitelji i upijao katolički svjetonazor i moralni sustav. Cijeli život sam nastojao živjeti u skladu s Deset zapovijedi Božjih i na osnovi njih razlikovati dobro i zlo, čak i u razdoblju kada sam bio ateist. Moglo bi se reći da je moj proces obraćenja faktično već bio pri kraju 90-ih godina prošloga stoljeća. Ali iz više razloga ja o tome nisam htio govoriti i pisati. Opisivao sam borbu vjere i nevjere u mojoj duši iz dana u dan, u svoj Dnevnik, odlučivši da ću eventualno objaviti dijelova toga dnevnika tek kada odem u političku mirovinu. Bio sam ogorčen na lažne konvertite i na lažne vjernike, koji su slomom Jugoslavije i komunizma preko noći postali od Jugoslavena veliki Hrvati, a od komunista i ateista veliki vjernici. Zato tek sada, kada sam u političkoj mirovini, pišem knjigu "Memoari obraćenika" u kojoj ću detaljno opisati svoj životni put, i moje obraćenje.
Prof. dr. Zdravko Tomac
Moj životni put od ateista do vjernika i od komunista do antikomunista nije se događao u zrakopraznom prostoru, on se događao u uvjetima žestoke i sudbinske borbe za slobodu hrvatskog naroda u kojoj sam nastojao igrati značajnu ulogu. Iako sam odgojen u kršćanskom duhu, u ranoj mladosti postao sam mladi ateist i mladi komunist. Bio sam nezadovoljan svijetom u kojem sam živio i cijele noći sam maštao kako ću doprinijeti jednom novom, boljem svijetu. Vjerovao sam da ljudi svojim umom i spoznajom zakonitosti razvoja mogu izgraditi novi svijet. Čitao sam noći i noći brojne knjige. U pravilu sam išao spavati tek nakon izlaska sunca. Vjerovao sam u znanost, u nepogrješivi um čovjeka, vjerovao sam da znanost može smisliti idealan svijet i da može pronaći zakone i putove i nužnosti ostvarivanja toga svijeta. S nama je u to vrijeme živjela teta Dragica, sestra moje majke, stara osamljena žena koja se nikada nije udavala, jer joj je zaručnik nesretno umro pred vjenčanje i ona mu je ostala vjerna cijeli život. Kako smo imali mali stan, teta Dragica i ja dječak dijelili smo istu sobu. Ona je živjela u svojem svijetu i također je cijele noći čitala i čitala, te mi je stalno na noćni ormarić podmetala nove i nove knjige. Ja sam s njom zajedno čitao te knjige o kojima smo često i razgovarali. Posebno je bila zaokupljena Krležom, Dostojevskim i Nietzscheom, tako da možda nije slučajno što su ti mislioci na mene najviše djelovali i utjecali i što su moja maštanja usmjerili u određenom smjeru. Da postajem socijalist, odnosno antikapitalist i žestoki protivnik kapitalizma kao nehumanoga eksploatatorskog društva, na mene je bitno utjecao Krleža. On je na mene također utjecao da shvatim bit nacionalnog pitanja. Posebno sam bio oduševljen Nietzscheom i njegovom izrekom da je tako malo ljubavi u svijetu i u čovjeku, da je prava šteta da i to malo ljubavi što ljudi imaju u srcu usmjeravaju prema Bogu, nekom nadnaravnom biću, umjesto da ju daju jedan drugome. Pokušavao sam slijediti Nietzschea i njegovu uputu, da kada se čovjek ujutro probudi treba donijeti odluku da će toga dana usrećiti barem jednog jedinog čovjeka i da će barem jednom jedinom čovjeku učiniti neko dobro djelo. Bio sam i nezadovoljan svijetom u kojem sam živio. Svijetom licemjerja u kojem ljudi jedno misle, drugo govore, a treće rade, u kojem postoji bezočna eksploatacija, u kojem se bogati pomažu da budu još bogatiji, a siromašni pomažu da budu još siromašniji da što prije propadnu.
Vlada demokratskog jedinstva (ljeto 1991.)
U takvom raspoloženju svidjela mi se Marxova, Engelsova i Lenjinova vizija socijalizma, koji se može znanstveno predvidjeti i znanstvenim metodama ostvariti. Svidjela mi se njihova kritika religije, odnosno izreka da je religija opij za narod, prije svega za držanje siromašnih u pokornosti, i mirenju s bijedom kroz obećanje da je njihovo kraljevstvo nebesko. Na neki način prihvatio sam stav da je kritika religije pretpostavka svake kritike društva i mogućnosti mijenjanja društva, nepravde, bijede i licemjerja. Smatrao sam svojom obvezom da pokušam nešto učiniti i osobno da popravljam svijet u kojem sam živio. Već tada sam smatrao da je najvažnije da čovjek sebe mijenja, da sebe izgrađuje, da bude moralan i da postupa i djeluje pošteno. Smatrao sam da je moguće izreku: čovjek je čovjeku vuk, koja karakterizira sva dosadašnja društva u povijesnom razvoju čovjeka pretvoriti u izreku: čovjek je čovjeku čovjek. Osjećao sam da u srcu imam ljubavi za druge ljude i da ne mogu živjeti na egoistični način, brinući se samo za sebe i za svoje interese. Želio sam biti koristan član društva. Smatrao sam svojom obvezom djelovati i boriti se za bolje društvo, više slobode i demokracije i za ravnopravnost svoga hrvatskog naroda.
Kasnije sam vidio da sam bio u velikoj zabludi, odnosno da nije moguće napuniti ljudsko srce ljubavlju i čovječnošću prema drugim ljudima ako čovjek ne prihvati Isusa Krista kao izvor ljubavi koja omogućava čovjeku da bude čovječan slijedeći život Isusa Krista i njegov primjer. Moja preobrazba išla je u dva smjera. Najprije sam shvatio nužnost religije, da je religija potreba čovjeka i spas za čovjeka, i da bez religije i vjere nije moguće uspostaviti moralni sustav i moralno ponašanje čovjeka, da nije moguće utvrditi kriterije razlikovanja dobra i zla odnosno da nije moguće usmjeravati ljude da čine dobro, a izbjegavaju zlo. Dakle, najprije sam razumski shvatio nuž- nost postojanja Boga, nužnost vjere. Razumski sam spoznao da je vjera jedini spas i da je ona žudnja čovjeka i potreba čovjeka.
Članovi Vlade demokratskog jedinstva kod predsjednika Tuđmana 6. kolovoza 1991.
Ali osobno dugo nisam mogao pronaći Boga niti dovoljno vjere u sebi da bih definitivno pobijedio naslage nevjere, sumnje i kušnje u meni. Upravo ta borba nevjere i vjere karakterizira većinu mojega života, kao što karakterizira i živote mnogih intelektualaca, koji su razumski pokušali shvatiti i dokazati Boga i kojima je dugo trebalo da shvate da je bit vjere mistična pojava, da je Bog mistična pojava i da se samo na mistični način, srcem, a ne razumom može pojmiti.
Pročitao sam stotine i stotine knjiga, proučio sam Bibliju, povijest religije. Jedno vrijeme oduševljavao me Gandhi, zatim hinduizam i budhizam osobito zen-budizam. Smatrao sam da dobar kršćanin može biti samo onaj koji živi na kršćanski način te da u tom smislu postoji mnogo ljudi koji su kršćani bez čvrste povezanosti s Crkvom kao i da mnogi koji su čvrsto povezani s Crkvom nisu dobri kršćani.
U tom procesu sve više se u meni javljala žeđ za Bogom. Sve više se u meni razbuktavala borba vjere i nevjere. Shvatio sam da ne mogu biti sretan i miran, spokojan i zadovoljan dok ne nađem neki svoj odgovor na problem smrti i smisla života. Tek u poznim godinama života dogodila mi se milost. Danas sam uvjeren da sam konačno prešao u grupu ljudi koji su sretni, koji su našli Boga jer su pronašli odgovor o smislu i besmislu života. Imam potrebu o tome svjedočiti, o tome pisati i govoriti, kako bih pomogao barem malo drugim ljudima da nađu odgovore na dvojbe koje su me mučile veliki dio mojega života.
PZ: Usprkos činjenici što ste svoj ljudski i politički "credo" očitovali u svojim knjigama i javnim istupima, bilo bi dobro da našim čitateljima ukratko predočite svoj "curriculum vitae"?
TOMAC: Moja biografija nije previše zanimljiva, pa ne ću o njoj govoriti. Umjesto toga reći ću nekoliko riječi o nekim specifičnostima moga životnog puta. Kao što je javnosti poznato, ja sam u različitim razdobljima svojega života zastupao različita stajališta. Moglo bi se reći da sam od ateista u jednom dugotrajnom procesu postao vjernik i da sam od komunista postao antikomunist. Međutim taj moj duhovni i politički obrat nije bio spektakularan, on je bio postupan i sustavan. U mladosti sam kršten i krizman kao katolik. Živio sam u katoličkoj obitelji i upijao katolički svjetonazor i moralni sustav. Cijeli život sam nastojao živjeti u skladu s Deset zapovijedi Božjih i na osnovi njih razlikovati dobro i zlo, čak i u razdoblju kada sam bio ateist. Moglo bi se reći da je moj proces obraćenja faktično već bio pri kraju 90-ih godina prošloga stoljeća. Ali iz više razloga ja o tome nisam htio govoriti i pisati. Opisivao sam borbu vjere i nevjere u mojoj duši iz dana u dan, u svoj Dnevnik, odlučivši da ću eventualno objaviti dijelova toga dnevnika tek kada odem u političku mirovinu. Bio sam ogorčen na lažne konvertite i na lažne vjernike, koji su slomom Jugoslavije i komunizma preko noći postali od Jugoslavena veliki Hrvati, a od komunista i ateista veliki vjernici. Zato tek sada, kada sam u političkoj mirovini, pišem knjigu "Memoari obraćenika" u kojoj ću detaljno opisati svoj životni put, i moje obraćenje.
Prof. dr. Zdravko Tomac
Moj životni put od ateista do vjernika i od komunista do antikomunista nije se događao u zrakopraznom prostoru, on se događao u uvjetima žestoke i sudbinske borbe za slobodu hrvatskog naroda u kojoj sam nastojao igrati značajnu ulogu. Iako sam odgojen u kršćanskom duhu, u ranoj mladosti postao sam mladi ateist i mladi komunist. Bio sam nezadovoljan svijetom u kojem sam živio i cijele noći sam maštao kako ću doprinijeti jednom novom, boljem svijetu. Vjerovao sam da ljudi svojim umom i spoznajom zakonitosti razvoja mogu izgraditi novi svijet. Čitao sam noći i noći brojne knjige. U pravilu sam išao spavati tek nakon izlaska sunca. Vjerovao sam u znanost, u nepogrješivi um čovjeka, vjerovao sam da znanost može smisliti idealan svijet i da može pronaći zakone i putove i nužnosti ostvarivanja toga svijeta. S nama je u to vrijeme živjela teta Dragica, sestra moje majke, stara osamljena žena koja se nikada nije udavala, jer joj je zaručnik nesretno umro pred vjenčanje i ona mu je ostala vjerna cijeli život. Kako smo imali mali stan, teta Dragica i ja dječak dijelili smo istu sobu. Ona je živjela u svojem svijetu i također je cijele noći čitala i čitala, te mi je stalno na noćni ormarić podmetala nove i nove knjige. Ja sam s njom zajedno čitao te knjige o kojima smo često i razgovarali. Posebno je bila zaokupljena Krležom, Dostojevskim i Nietzscheom, tako da možda nije slučajno što su ti mislioci na mene najviše djelovali i utjecali i što su moja maštanja usmjerili u određenom smjeru. Da postajem socijalist, odnosno antikapitalist i žestoki protivnik kapitalizma kao nehumanoga eksploatatorskog društva, na mene je bitno utjecao Krleža. On je na mene također utjecao da shvatim bit nacionalnog pitanja. Posebno sam bio oduševljen Nietzscheom i njegovom izrekom da je tako malo ljubavi u svijetu i u čovjeku, da je prava šteta da i to malo ljubavi što ljudi imaju u srcu usmjeravaju prema Bogu, nekom nadnaravnom biću, umjesto da ju daju jedan drugome. Pokušavao sam slijediti Nietzschea i njegovu uputu, da kada se čovjek ujutro probudi treba donijeti odluku da će toga dana usrećiti barem jednog jedinog čovjeka i da će barem jednom jedinom čovjeku učiniti neko dobro djelo. Bio sam i nezadovoljan svijetom u kojem sam živio. Svijetom licemjerja u kojem ljudi jedno misle, drugo govore, a treće rade, u kojem postoji bezočna eksploatacija, u kojem se bogati pomažu da budu još bogatiji, a siromašni pomažu da budu još siromašniji da što prije propadnu.
Vlada demokratskog jedinstva (ljeto 1991.)
U takvom raspoloženju svidjela mi se Marxova, Engelsova i Lenjinova vizija socijalizma, koji se može znanstveno predvidjeti i znanstvenim metodama ostvariti. Svidjela mi se njihova kritika religije, odnosno izreka da je religija opij za narod, prije svega za držanje siromašnih u pokornosti, i mirenju s bijedom kroz obećanje da je njihovo kraljevstvo nebesko. Na neki način prihvatio sam stav da je kritika religije pretpostavka svake kritike društva i mogućnosti mijenjanja društva, nepravde, bijede i licemjerja. Smatrao sam svojom obvezom da pokušam nešto učiniti i osobno da popravljam svijet u kojem sam živio. Već tada sam smatrao da je najvažnije da čovjek sebe mijenja, da sebe izgrađuje, da bude moralan i da postupa i djeluje pošteno. Smatrao sam da je moguće izreku: čovjek je čovjeku vuk, koja karakterizira sva dosadašnja društva u povijesnom razvoju čovjeka pretvoriti u izreku: čovjek je čovjeku čovjek. Osjećao sam da u srcu imam ljubavi za druge ljude i da ne mogu živjeti na egoistični način, brinući se samo za sebe i za svoje interese. Želio sam biti koristan član društva. Smatrao sam svojom obvezom djelovati i boriti se za bolje društvo, više slobode i demokracije i za ravnopravnost svoga hrvatskog naroda.
Kasnije sam vidio da sam bio u velikoj zabludi, odnosno da nije moguće napuniti ljudsko srce ljubavlju i čovječnošću prema drugim ljudima ako čovjek ne prihvati Isusa Krista kao izvor ljubavi koja omogućava čovjeku da bude čovječan slijedeći život Isusa Krista i njegov primjer. Moja preobrazba išla je u dva smjera. Najprije sam shvatio nužnost religije, da je religija potreba čovjeka i spas za čovjeka, i da bez religije i vjere nije moguće uspostaviti moralni sustav i moralno ponašanje čovjeka, da nije moguće utvrditi kriterije razlikovanja dobra i zla odnosno da nije moguće usmjeravati ljude da čine dobro, a izbjegavaju zlo. Dakle, najprije sam razumski shvatio nuž- nost postojanja Boga, nužnost vjere. Razumski sam spoznao da je vjera jedini spas i da je ona žudnja čovjeka i potreba čovjeka.
Članovi Vlade demokratskog jedinstva kod predsjednika Tuđmana 6. kolovoza 1991.
Ali osobno dugo nisam mogao pronaći Boga niti dovoljno vjere u sebi da bih definitivno pobijedio naslage nevjere, sumnje i kušnje u meni. Upravo ta borba nevjere i vjere karakterizira većinu mojega života, kao što karakterizira i živote mnogih intelektualaca, koji su razumski pokušali shvatiti i dokazati Boga i kojima je dugo trebalo da shvate da je bit vjere mistična pojava, da je Bog mistična pojava i da se samo na mistični način, srcem, a ne razumom može pojmiti.
Pročitao sam stotine i stotine knjiga, proučio sam Bibliju, povijest religije. Jedno vrijeme oduševljavao me Gandhi, zatim hinduizam i budhizam osobito zen-budizam. Smatrao sam da dobar kršćanin može biti samo onaj koji živi na kršćanski način te da u tom smislu postoji mnogo ljudi koji su kršćani bez čvrste povezanosti s Crkvom kao i da mnogi koji su čvrsto povezani s Crkvom nisu dobri kršćani.
U tom procesu sve više se u meni javljala žeđ za Bogom. Sve više se u meni razbuktavala borba vjere i nevjere. Shvatio sam da ne mogu biti sretan i miran, spokojan i zadovoljan dok ne nađem neki svoj odgovor na problem smrti i smisla života. Tek u poznim godinama života dogodila mi se milost. Danas sam uvjeren da sam konačno prešao u grupu ljudi koji su sretni, koji su našli Boga jer su pronašli odgovor o smislu i besmislu života. Imam potrebu o tome svjedočiti, o tome pisati i govoriti, kako bih pomogao barem malo drugim ljudima da nađu odgovore na dvojbe koje su me mučile veliki dio mojega života.
Online
Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 0 gostiju.