Drago i vjera
Clive Staples Lewis - život i djelo
C.S.Lewis (1898. - 1963.), prijateljima poznat pod nadimkom 'Jack', markantna je ličnost na više područja društveno-literarnog angažmana prošlog stoljeća čiji utjecaj ne jenjava do danas, čak bismo mogli reći da raste. O Lewisu se može pisati kao o akademskom stručnjaku, kršćanskom apologetu ili pak piscu literature za djecu i odrasle. Na sva tri područja ostavio je prijelomni trag, i sva tri područja su iskaz njegovog osobnog i duboko ljudskog iskustva života.
Rođen u relativno dobrostojećoj obitelji Lewis od majke Flore i oca Alberta u Belfastu, Sjeverna Irska, svoje rano djetinjstvo proživljava u prilično idiličnom obiteljskom okruženju uključujući tu i blisko prijateljstvo sa svojim, tri godine starijim, bratom Warrenom. Prvi životni potres koji je trajno izbacio devetogodišnjeg Lewisa iz obiteljske sigurnosti bio je gubitak majke koja je preminula od raka 1908. Ženinom smrću ruinirani otac nije bio u stanju skrbiti za sinove te su obojica poslani u internat u Engleskoj koji im je ostao u mučnom sjećanju po raznim grubostima iako je dvije godine po njihovom dolasku zatvoren.
Kroz razdoblje školovanja koje je obilježeno izbivanjem od kuće i nesporazumima s ocem, Lewis je izgubio svoju dječačku, kršćansku, vjeru i postupno razvijao kroz niz duhovnih ekspermenata i razočaranja svoj racionalistički ateizam. Kao konceptualni ateist našao se na studiju humanističkih znanosti na Oxford-u 1916. koje je prekinuo prijavivši se kao dobrovoljac Britanske vojske na sjeverno-francusko bojište. Po povratku 1918. svršava svoj studij s počastima iz klasične grčke i latinske literature, filozofije i antičke povjesti te dobiva mjesto predavača na Oxfordu gdje predaje filozofske kolegije. Predavačko mjesto u Oxfordskom Magdalen Colledge-u će zadržati slijedećih 29 godina prije nego što trajno preuzme katedru za srednjevjekovnu književnost na Cambridge-u 1955.
Kao mladi oxfordski predavač suočio se s nizom ljudi čiju intelektualnu veličinu nije mogao pomiriti s njihovim naginjanjem ka nadnaravnom, a posebno s krajnje ozbiljnom vjerom nekih u Isusa Krista. Jedan od tih ljudi je i poznati J.R.R.Tolkien s kojim će ga kasnije povezivati posebna literarna sklonost ka mitovima i bajkama. U svojim čitanjima "nabasao" je na kršćanske autore kao što su Lord Chesterton ili posebno George MacDonald koji mu je oživio kršćanstvo na jedinstven i uvjerljiv način. Kasnije će mnogo puta ponavljati da dosljedan ateist mora biti vrlo oprezan što čita ako želi ostati ateist. Pod pritiskom karakternih i logičnih argumenata Lewis je napustio ateizam i postao sljedbenik Isusa Krista. Po njegovim riječima bio je "najnevoljkiji obraćenik te večeri u cijeloj Engleskoj", budući da se tada obratio više slijedeći logiku nego srce.
Sada mu je kao kršćaninu započelo izuzetno plodonosno razdoblje života, kako je sam svjedočio, zahvaljujući posebnoj oštroumnosti koju pripisuje novoj kršćanskoj perspektivi gledanja na stvari. Ovu oštroumnost prepoznali su i njegovi poštovatelji kao i protivnici. U akademskom miljeu probio je nove horizonte svojim stručnim dijelom "The Allegory of Love" u kojem kroz prikaz povijesti ljubavne literature od ranog srednjeg vijeka do Shakespeara mijenja tradicionalno shvaćanje ovog žanra. Do danas se "The Allegory..." smatra remek-djelom na tom polju. Kao oxfordski profesor filozofije - ateist koji se obraća na kršćanstvo postao je svojevrsna enigma i osoba posebnog interesa podjednako i za kršćane i za ateiste. Budući da nije ostao na "privatnom kršćanstvu" već javno nastupao predstavljajući argumente za vjeru, istakao se kao vodeći kršćanski apologet prve polovice 20 st. Teme s kojima se suočavao bile su problem zla, trpljenja i biblijskog učenja o postojanju pakla. S obzirom na intelektualnu klimu vremena, velik dio njegovog apologetskog angažmana bio je posvećen pobijanju Freudeovih, tada vrlo popularnih, tumaćenja vjere i morala. Njegov uspjeh kao branitelja kršćanske vjere prerasao je okvire same obrane te je zapravo postao aktivan pomoćnik, osobno i putem svojih knjiga, mnogim tragateljima za Bogom da Ga nađu u Isusu Kristu. To mu je priskrbilo popularan nadimak "apostola (poslanika) skepticima". Među najutjecajnijim apologetskim djelima su mu: "Mere Christianity", "Until we have faces", "Miracles", "The Abolition of Man", "The problem of Pain".
Svoju vjeru u Krista posredovao je i putem fikcijskih romana. No pogriješit ćemo ako estetsku vrijednost ovih njegovih djela odbacimo na račun kršćanskog interesa koji stoji u pozadini radnji ovih romana. Naime osebujno Lewisovo shvaćanje kako u pozadini svih mitova, estetskih doživljaja, moralne svijesti, radosti, itd. stoji općeljudska čežnja za Bogom. Tako da njegova fikcijska djela nisu maskirani prozelitizam već literarni izrazi ljudke mašte i čežnje koje se konačno ispunjuju i umiruju u Bogu. Riječ je o dva pivotalna djela, jedno za odrasle "Perelandra" i jedno, daleko poznatije, za djecu "The Cronicles of Narnia". Oba djela su nastala u istoj radionici kao i poznata Tolkienova trilogija "The Lord of the Rings" - u neformalnom društvu prijatelja pisaca - "The Inklings". Članovi društva su se sastajali u lokalnom pubu, pili pivo, pušili lule i razgovarali o knjigama: koje su čitali, kakve bi željeli čitati i kakve da napišu. Ovdje je Lewis svojim Narnijskim kronikama, uz Tolkienovog "Gospodara prstenova", utvrdio klasike fantasy žanra.
Narnija je čudesna zemlja nastanjena patuljcima, faunima, kentaurima, minotaurima, zlim vješticama, životinjama koje govore, morskim nemanima, u koju čarobno ulaze četvero djece iz našeg svijeta. Narniju je stvorio Lav - Aslan koji je zapravo bajkovita projekcija Lewisovog shvaćanja osobe Isusa Krista. Veličina djela se očituje u ogromnoj recepciji sedam knjiga koje čine Kronike među djecom i snažnom rezonancijom među kršćanima koji u Aslanu prepoznaju voljenog Spasitelja. Knjiga je prodana u više od 100 miliona primjeraka, obilježila je djetinjstvo čitavih generacija anglo-američkog društva i to ne samo kršćana.
Lewis je na zaprepaštenje svojih prijatelja 1956. oženio spisateljicu Joy Grisham znajući da boluje od raka, što mu je donjelo 4 gorko-slatke godine u braku sa ženom koju je zavolio i s kojom je trpio u istoj bolesti koja mu je davno ranije odnijela majku. Kada je Joy umrla 1960. godine Lewis je bio spreman napisati svoju posljednju knjigu o patnji "Grief observed" gdje opisuje svoje trpljenje, ovog puta izbliza i osobno.
Nakon smrti žene, Lewisovo zdravlje se pogoršalo te se 1963. povukao s katedre na Cambriedgu. Umro je 23. studenog 1963. na isti dan kada je ubijen J.F.Kennedy poradi čega je njegova smrt prošla nezamjećeno u ondašnjoj javnosti. Njegovo nasljeđe ne jenjava kako odmiče vrijeme. Njegovi argumenti za vjeru i pobijanje nekih klasičnih prigovora raznim aspektima kršćanstva, ostaju relevantni do danas.
C.S.Lewis (1898. - 1963.), prijateljima poznat pod nadimkom 'Jack', markantna je ličnost na više područja društveno-literarnog angažmana prošlog stoljeća čiji utjecaj ne jenjava do danas, čak bismo mogli reći da raste. O Lewisu se može pisati kao o akademskom stručnjaku, kršćanskom apologetu ili pak piscu literature za djecu i odrasle. Na sva tri područja ostavio je prijelomni trag, i sva tri područja su iskaz njegovog osobnog i duboko ljudskog iskustva života.
Rođen u relativno dobrostojećoj obitelji Lewis od majke Flore i oca Alberta u Belfastu, Sjeverna Irska, svoje rano djetinjstvo proživljava u prilično idiličnom obiteljskom okruženju uključujući tu i blisko prijateljstvo sa svojim, tri godine starijim, bratom Warrenom. Prvi životni potres koji je trajno izbacio devetogodišnjeg Lewisa iz obiteljske sigurnosti bio je gubitak majke koja je preminula od raka 1908. Ženinom smrću ruinirani otac nije bio u stanju skrbiti za sinove te su obojica poslani u internat u Engleskoj koji im je ostao u mučnom sjećanju po raznim grubostima iako je dvije godine po njihovom dolasku zatvoren.
Kroz razdoblje školovanja koje je obilježeno izbivanjem od kuće i nesporazumima s ocem, Lewis je izgubio svoju dječačku, kršćansku, vjeru i postupno razvijao kroz niz duhovnih ekspermenata i razočaranja svoj racionalistički ateizam. Kao konceptualni ateist našao se na studiju humanističkih znanosti na Oxford-u 1916. koje je prekinuo prijavivši se kao dobrovoljac Britanske vojske na sjeverno-francusko bojište. Po povratku 1918. svršava svoj studij s počastima iz klasične grčke i latinske literature, filozofije i antičke povjesti te dobiva mjesto predavača na Oxfordu gdje predaje filozofske kolegije. Predavačko mjesto u Oxfordskom Magdalen Colledge-u će zadržati slijedećih 29 godina prije nego što trajno preuzme katedru za srednjevjekovnu književnost na Cambridge-u 1955.
Kao mladi oxfordski predavač suočio se s nizom ljudi čiju intelektualnu veličinu nije mogao pomiriti s njihovim naginjanjem ka nadnaravnom, a posebno s krajnje ozbiljnom vjerom nekih u Isusa Krista. Jedan od tih ljudi je i poznati J.R.R.Tolkien s kojim će ga kasnije povezivati posebna literarna sklonost ka mitovima i bajkama. U svojim čitanjima "nabasao" je na kršćanske autore kao što su Lord Chesterton ili posebno George MacDonald koji mu je oživio kršćanstvo na jedinstven i uvjerljiv način. Kasnije će mnogo puta ponavljati da dosljedan ateist mora biti vrlo oprezan što čita ako želi ostati ateist. Pod pritiskom karakternih i logičnih argumenata Lewis je napustio ateizam i postao sljedbenik Isusa Krista. Po njegovim riječima bio je "najnevoljkiji obraćenik te večeri u cijeloj Engleskoj", budući da se tada obratio više slijedeći logiku nego srce.
Sada mu je kao kršćaninu započelo izuzetno plodonosno razdoblje života, kako je sam svjedočio, zahvaljujući posebnoj oštroumnosti koju pripisuje novoj kršćanskoj perspektivi gledanja na stvari. Ovu oštroumnost prepoznali su i njegovi poštovatelji kao i protivnici. U akademskom miljeu probio je nove horizonte svojim stručnim dijelom "The Allegory of Love" u kojem kroz prikaz povijesti ljubavne literature od ranog srednjeg vijeka do Shakespeara mijenja tradicionalno shvaćanje ovog žanra. Do danas se "The Allegory..." smatra remek-djelom na tom polju. Kao oxfordski profesor filozofije - ateist koji se obraća na kršćanstvo postao je svojevrsna enigma i osoba posebnog interesa podjednako i za kršćane i za ateiste. Budući da nije ostao na "privatnom kršćanstvu" već javno nastupao predstavljajući argumente za vjeru, istakao se kao vodeći kršćanski apologet prve polovice 20 st. Teme s kojima se suočavao bile su problem zla, trpljenja i biblijskog učenja o postojanju pakla. S obzirom na intelektualnu klimu vremena, velik dio njegovog apologetskog angažmana bio je posvećen pobijanju Freudeovih, tada vrlo popularnih, tumaćenja vjere i morala. Njegov uspjeh kao branitelja kršćanske vjere prerasao je okvire same obrane te je zapravo postao aktivan pomoćnik, osobno i putem svojih knjiga, mnogim tragateljima za Bogom da Ga nađu u Isusu Kristu. To mu je priskrbilo popularan nadimak "apostola (poslanika) skepticima". Među najutjecajnijim apologetskim djelima su mu: "Mere Christianity", "Until we have faces", "Miracles", "The Abolition of Man", "The problem of Pain".
Svoju vjeru u Krista posredovao je i putem fikcijskih romana. No pogriješit ćemo ako estetsku vrijednost ovih njegovih djela odbacimo na račun kršćanskog interesa koji stoji u pozadini radnji ovih romana. Naime osebujno Lewisovo shvaćanje kako u pozadini svih mitova, estetskih doživljaja, moralne svijesti, radosti, itd. stoji općeljudska čežnja za Bogom. Tako da njegova fikcijska djela nisu maskirani prozelitizam već literarni izrazi ljudke mašte i čežnje koje se konačno ispunjuju i umiruju u Bogu. Riječ je o dva pivotalna djela, jedno za odrasle "Perelandra" i jedno, daleko poznatije, za djecu "The Cronicles of Narnia". Oba djela su nastala u istoj radionici kao i poznata Tolkienova trilogija "The Lord of the Rings" - u neformalnom društvu prijatelja pisaca - "The Inklings". Članovi društva su se sastajali u lokalnom pubu, pili pivo, pušili lule i razgovarali o knjigama: koje su čitali, kakve bi željeli čitati i kakve da napišu. Ovdje je Lewis svojim Narnijskim kronikama, uz Tolkienovog "Gospodara prstenova", utvrdio klasike fantasy žanra.
Narnija je čudesna zemlja nastanjena patuljcima, faunima, kentaurima, minotaurima, zlim vješticama, životinjama koje govore, morskim nemanima, u koju čarobno ulaze četvero djece iz našeg svijeta. Narniju je stvorio Lav - Aslan koji je zapravo bajkovita projekcija Lewisovog shvaćanja osobe Isusa Krista. Veličina djela se očituje u ogromnoj recepciji sedam knjiga koje čine Kronike među djecom i snažnom rezonancijom među kršćanima koji u Aslanu prepoznaju voljenog Spasitelja. Knjiga je prodana u više od 100 miliona primjeraka, obilježila je djetinjstvo čitavih generacija anglo-američkog društva i to ne samo kršćana.
Lewis je na zaprepaštenje svojih prijatelja 1956. oženio spisateljicu Joy Grisham znajući da boluje od raka, što mu je donjelo 4 gorko-slatke godine u braku sa ženom koju je zavolio i s kojom je trpio u istoj bolesti koja mu je davno ranije odnijela majku. Kada je Joy umrla 1960. godine Lewis je bio spreman napisati svoju posljednju knjigu o patnji "Grief observed" gdje opisuje svoje trpljenje, ovog puta izbliza i osobno.
Nakon smrti žene, Lewisovo zdravlje se pogoršalo te se 1963. povukao s katedre na Cambriedgu. Umro je 23. studenog 1963. na isti dan kada je ubijen J.F.Kennedy poradi čega je njegova smrt prošla nezamjećeno u ondašnjoj javnosti. Njegovo nasljeđe ne jenjava kako odmiče vrijeme. Njegovi argumenti za vjeru i pobijanje nekih klasičnih prigovora raznim aspektima kršćanstva, ostaju relevantni do danas.
Uz mnoštvo vjernika (ljudi koji vjeruju da postoji Bog) živi mnoštvo nevjernika (ljudi koji vjeruju da Bog ne postoji). Filozofija kaže, da je Bog sveobuhvatni temelj, izvor i cilj svega.
On nije ograničen, pa ga se stoga ne može dokazati kao što dokazujemo stvari, nego sasvim drukčije. On je Netko, ali na neograničen način.
Nije jedno između raznih bića. On je smisao svega Nitko ne raspolaže Bogom.
Zato ga se ne može znanstveno eksperimentalno spoznati.
Njega se spoznaje čitavim bićem, srcem, duhom, razumom. U njegovu se prisutnost može skočiti i "zaplivati" - ili ne skočiti.
Stoga jedni vjeruju da postoji, drugi vjeruju da ne postoji.
To su, dakle, dvije vrste vjernika. Ne može se dokazati da Bog ne postoji. Jer, ne poznajemo do kraja ni svemir, ni čovjeka, ni Zemlju, ni zakone svemira i života.
Zar je netko sve to prošao i spoznao pa uvidio da ga nema? Može se samo vjerovati da ga nema. Opredijeliti se za nepostojanje Boga.
Ili se opredijeliti za njegovo postojanje na temelju razumskog promatranja stvorenja.
Važno je pri tome biti zaista dosljedan. Oslušnuti vlastito srce. Što istinska dubina čovjeka o tome kaže? Potrebno je biti čitav ono što u biti jesi. Tek kad se povjeruje u Boga dobiva se iskustveno svjedočanstvo živoga Boga.
>Tomislav Ivančić..Katolički svećenik!
On nije ograničen, pa ga se stoga ne može dokazati kao što dokazujemo stvari, nego sasvim drukčije. On je Netko, ali na neograničen način.
Nije jedno između raznih bića. On je smisao svega Nitko ne raspolaže Bogom.
Zato ga se ne može znanstveno eksperimentalno spoznati.
Njega se spoznaje čitavim bićem, srcem, duhom, razumom. U njegovu se prisutnost može skočiti i "zaplivati" - ili ne skočiti.
Stoga jedni vjeruju da postoji, drugi vjeruju da ne postoji.
To su, dakle, dvije vrste vjernika. Ne može se dokazati da Bog ne postoji. Jer, ne poznajemo do kraja ni svemir, ni čovjeka, ni Zemlju, ni zakone svemira i života.
Zar je netko sve to prošao i spoznao pa uvidio da ga nema? Može se samo vjerovati da ga nema. Opredijeliti se za nepostojanje Boga.
Ili se opredijeliti za njegovo postojanje na temelju razumskog promatranja stvorenja.
Važno je pri tome biti zaista dosljedan. Oslušnuti vlastito srce. Što istinska dubina čovjeka o tome kaže? Potrebno je biti čitav ono što u biti jesi. Tek kad se povjeruje u Boga dobiva se iskustveno svjedočanstvo živoga Boga.
>Tomislav Ivančić..Katolički svećenik!
ČOVJEK BOLI- " Tko da povjeruje u ono što
nam je objavljenom,kome se otkri
ruka Jahvina?"
Izrastao je pred njim poput izdanka,
poput korijena iz zemlje sasušene.
Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja
da bismo se u nj zagledali,
ni ljupkosti da bi nam se svidio.
Prezren bješe,odbačen od ljudi,
čovjek boli,vičan patnjama,
od kog svatko lice otklanja,
prezren bješe,odrvgnut.
A on je naše bolesti ponio,
naše je boli na se uzeo,
dok smo mi držali
da ga Bog bije i ponižava.
Za naše grijehe probodoše njega,
za opačine naše njega satriješe.
Na njega pada kazna
radi našeg mira,
njegove nas rane iscjeliše. "
Sve o Isusu pisano je stotinama godina prije!
U judaizmu Mesija je oduvijek bio u središtu, gospodine Hawthorn. Prorok Izaija je rekao da će se roditi u plemenu Jišajevu. (Izaija 11:1-2,11:10) Jeremija je ovo proročanstvo još više suzio, govoreći da će on doći od loze Jišajeva osmog sina Davida.(Jeremija 23:5)
Nakon ove dvojice, proročanstva postaju nevjerojatno precizna.
Izaija je rekao da će Mesiju roditi djevica.(Izaija 7:14) Prorok Mihej je pridodao da će se roditi u provinciji Judeji, točnije-u malom selu Betlehemu.(Mihej 5:2,pisano oko 710.pr.K.)
Izaija je nastavio opisivati kako će Mesiju nazivati Bogom silnim, Ocem vječnim i knezom mironosnim(Izaija 9:6);da će sa svojim djelovanjem započeti u Galileji(Izaija 9:1-7);te da će izvršiti brojna iscjeljenja i druga čudesa.(Izaija 35:3-6)
No, da bi točnost bila još veća , proročanstva Zaharije i Daniela navela su čak i kada i kako će Mesija doći u Jeruzalem, tako da istina ne može promaknuti nikome od onih koji je žele vidjeti. Prema njihovim proročanstvima Mesija će stići u Jeruzalem jašući na magarcu(Zaharija 9:9) i to 483 godine nakon objave o njegovoj obnovi(Daniel 9:25-26 ),do čega je moralo doći radi perzijskih razaranja. Tu je zapovijed izdao babilonski car Artaksekses 457.godine prije Krista. Uzmete li kao činjenicu da nulte godine nije ni bilo, to je značilo da se mesija trebao pojaviti 27.godine. Iz Evanđelja po Luki znamo da se Isus rodio tijekom prvog prikupljanja poreza, u vrijeme kada je Kvirinije bio upravitelj Sirije(evanđelje po Luki 2:2) odnosno oko 7.godine prije Krista(John Elder,Proroci,idoli i tragači) , a to bi značilo da je 27.godine, u trenutku kad je na magarcu ušao u Jeruzalem, imao otprilike 33 ili 34 godine; za tjedan dana tamo su ga i razapeli. Ukratko, on je od riječi do riječi ispunio Zaharijina i Danielova proročanstva.
No, ukoliko vam se to ne čini dovoljno preciznim, Zaharija je prorekao da će Mesiju izdati prijatelj za 30 srebrnjaka, da će mu taj novac biti bačen na pod hrana, te da će biti upotrijebljen za kupovinu lončareva polja.(zaharija 11:12-13)
A Izaija je rekao-nastavi Rosen- da se tijekom svog suđenja Mesija neće ni pokušati braniti, već da će biti tih poput janjeta što ga odvode na klanje.(Izaija 53:7)
Pišući više od tisuću godina prije no što je itko uopće čuo za razapinjanje na križu, kralj David proročki je opisao Mesijinu smrt do bolnih pojedinosti: probijanja njegovih ruku i nogu, urlanja gomile, pa čak i bacanja kocke za njegove haljine.(Psalam 22:7-8 i 16-18).
I Izaija je pridodao nove pojedinosti o samom razapinjanju Mesije(Izaija 52:13-53:12); rekao je da će- premda posve nevin, Mesija biti razapet zajedno sa zločincima, a potom sahranjen u grob bogataša(Izaija 53:9 i 53:12)
No proroci su tvrdili da Mesijina smrt neće biti uzaludna. Ustvari, već je Izaija predvidio da će Mesija namjerno dati svoj život na žrtvu da bi spasio svakog pojedinog od nas; da će ga probosti zbog naših grijeha i ubiti zbog naših zala.(Izaija 53:4-6; 53:8; 53:11-12)
Proročanstva također otkrivaju da će Mesija uskrsnuti(Izaija 53:10-11, psalam 16:10 i 30:3).
Premda su ga ubili, sve ono što je govorio i učinio prepričavat će se diljem svijeta(izaija 49:6) iz naraštaja u naraštaj, zauvijek, a naposljetku će mu se pokloniti svi ljudi u svim narodima(Psalam 22:27-31)
Stari Zavjet o Isusu!
Iznenađujuće , zar ne?
Nakon ove dvojice, proročanstva postaju nevjerojatno precizna.
Izaija je rekao da će Mesiju roditi djevica.(Izaija 7:14) Prorok Mihej je pridodao da će se roditi u provinciji Judeji, točnije-u malom selu Betlehemu.(Mihej 5:2,pisano oko 710.pr.K.)
Izaija je nastavio opisivati kako će Mesiju nazivati Bogom silnim, Ocem vječnim i knezom mironosnim(Izaija 9:6);da će sa svojim djelovanjem započeti u Galileji(Izaija 9:1-7);te da će izvršiti brojna iscjeljenja i druga čudesa.(Izaija 35:3-6)
No, da bi točnost bila još veća , proročanstva Zaharije i Daniela navela su čak i kada i kako će Mesija doći u Jeruzalem, tako da istina ne može promaknuti nikome od onih koji je žele vidjeti. Prema njihovim proročanstvima Mesija će stići u Jeruzalem jašući na magarcu(Zaharija 9:9) i to 483 godine nakon objave o njegovoj obnovi(Daniel 9:25-26 ),do čega je moralo doći radi perzijskih razaranja. Tu je zapovijed izdao babilonski car Artaksekses 457.godine prije Krista. Uzmete li kao činjenicu da nulte godine nije ni bilo, to je značilo da se mesija trebao pojaviti 27.godine. Iz Evanđelja po Luki znamo da se Isus rodio tijekom prvog prikupljanja poreza, u vrijeme kada je Kvirinije bio upravitelj Sirije(evanđelje po Luki 2:2) odnosno oko 7.godine prije Krista(John Elder,Proroci,idoli i tragači) , a to bi značilo da je 27.godine, u trenutku kad je na magarcu ušao u Jeruzalem, imao otprilike 33 ili 34 godine; za tjedan dana tamo su ga i razapeli. Ukratko, on je od riječi do riječi ispunio Zaharijina i Danielova proročanstva.
No, ukoliko vam se to ne čini dovoljno preciznim, Zaharija je prorekao da će Mesiju izdati prijatelj za 30 srebrnjaka, da će mu taj novac biti bačen na pod hrana, te da će biti upotrijebljen za kupovinu lončareva polja.(zaharija 11:12-13)
A Izaija je rekao-nastavi Rosen- da se tijekom svog suđenja Mesija neće ni pokušati braniti, već da će biti tih poput janjeta što ga odvode na klanje.(Izaija 53:7)
Pišući više od tisuću godina prije no što je itko uopće čuo za razapinjanje na križu, kralj David proročki je opisao Mesijinu smrt do bolnih pojedinosti: probijanja njegovih ruku i nogu, urlanja gomile, pa čak i bacanja kocke za njegove haljine.(Psalam 22:7-8 i 16-18).
I Izaija je pridodao nove pojedinosti o samom razapinjanju Mesije(Izaija 52:13-53:12); rekao je da će- premda posve nevin, Mesija biti razapet zajedno sa zločincima, a potom sahranjen u grob bogataša(Izaija 53:9 i 53:12)
No proroci su tvrdili da Mesijina smrt neće biti uzaludna. Ustvari, već je Izaija predvidio da će Mesija namjerno dati svoj život na žrtvu da bi spasio svakog pojedinog od nas; da će ga probosti zbog naših grijeha i ubiti zbog naših zala.(Izaija 53:4-6; 53:8; 53:11-12)
Proročanstva također otkrivaju da će Mesija uskrsnuti(Izaija 53:10-11, psalam 16:10 i 30:3).
Premda su ga ubili, sve ono što je govorio i učinio prepričavat će se diljem svijeta(izaija 49:6) iz naraštaja u naraštaj, zauvijek, a naposljetku će mu se pokloniti svi ljudi u svim narodima(Psalam 22:27-31)
Stari Zavjet o Isusu!
Iznenađujuće , zar ne?
IVAN - PRETEČA, PROROK I KRSTITELJ 717 "Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan" (Iv 1,6). Ivan je, po samom Kristu kojega je Djevica Marija začela po Duhu Svetom, "ispunjen Duhom Svetim još u majčinoj utrobi". "Pohod" Marijin Elizabeti biva Božje pohođenje svome narodu (Lk 1,68).[70]
718 Ivan je onaj "Ilija koji ima doći" (Mt 17,10-13): oganj Duha ga proniče i čini pretečom pred Gospodinom koji dolazi. U Ivanu Preteči Duh Sveti dovršuje "pripremanje Gospodinu naroda spremna" (Lk 1,17).
719 Ivan je "više nego prorok" (Lk 7,26). U njemu Duh Sveti završava "govoriti po prorocima". Ivan dovršuje razdoblje proroka započeto po Iliji.[71] On najavljuje skori dolazak Izraelove utjehe, on je "glas" Tješitelja koji dolazi (Iv 1,23).[72] Kao što će to učiniti Duh istine, "on dolazi kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo" (Iv 1,7).[73] U Ivanu tako Duh dovršava "ispitivanja proroka" i "priželjkivanje" anđela:[74] "Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim. I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji (...) Evo Jaganjca Božjega" (Iv 1,33-36).
720 Konačno s Ivanom Krstiteljem Duh Sveti započinje - unaprijed označujući - ono što će ostvariti s Kristom i u Kristu: to jest ponovno dati čovjeku božansku "sličnost". Ivanovo krštenje bilo je na obraćenje, a krštenje vodom i Duhom Svetim bit će novo rođenje.[75]
Isus-"onaj koji ima doći!"
728 Isus ne objavljuje Duha Svetoga potpuno sve dok sam nije svojom smrću i uskrsnućem proslavljen. Ipak, malo-pomalo on ga daje nazreti, čak i u poučavanju mnoštva, kad objavljuje da će njegovo Tijelo biti hrana za život svijeta.[84] On ga najavljuje Nikodemu,[85] Samarijanki[86] i sudionicima proslave Blagdana sjenica.[87] Učenicima o njemu govori otvoreno kad je riječ o molitvi[88] i o svjedočanstvu koje moraju dati.[89]
729 Istom kad je došao čas da bude proslavljen, Isus obećava dolazak Duha Svetoga, jer će njegova smrt i uskrsnuće biti ispunjenje obećanja danoga Ocima:[90] Duha istine, drugog Tješitelja, dat će Otac na Isusovu molitvu; bit će poslan od Oca u Isusovo ime; Isus će ga poslati od Oca jer je on izišao od Oca. Duh će Sveti doći, mi ćemo ga upoznati, on će s nama biti zauvijek, boravit će s nama; učit će nas svemu i dozivati nam u pamet sve što nam je Krist rekao i svjedočit će za Njega; on će nas uvoditi u svu istinu i proslavit će Krista. Što se svijeta tiče, Duh će mu dokazati zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud.
730 Napokon, dolazi Isusov čas:[91] Isus predaje svoj duh u Očeve ruke[92] u trenutku kada svojom smrću pobjeđuje smrt, tako da "uskrišen od mrtvih slavom Očevom" (Rim 6,4), odmah predaje Duha Svetoga "dahnuvši" u svoje učenike.[93] Od toga časa poslanje Krista i Duha biva poslanjem Crkve: "Kao što je mene poslao Otac, i ja šaljem vas" (Iv 20,21).[94]
Nije li Ivan Krstitelj malo čudan vama?
Viče..."Obratite se..Pripremite..Pripravite PUT Gospodinu,,,Pokajte"..itd!
Rođen na čudan način...od oca starca i majke starice(ali ne po Duhu kao Isus)!
Čudno živi,,hrani se hranom siromaha(neki jestivi skakavci,divlji med) obučen skromno,,(obleka sirotinjska,,,haljina od devine dlake istkana),,,živi u pustinji,,nitko nezna za njega do određenog trenutka---do Božjeg poziva!Dok ne odraste za službu onaj za kog on živi,,,Isus!
A Isus za njega reče "Nema većek rođenih od žene od njega!"
Potpuno predan Bogu!
718 Ivan je onaj "Ilija koji ima doći" (Mt 17,10-13): oganj Duha ga proniče i čini pretečom pred Gospodinom koji dolazi. U Ivanu Preteči Duh Sveti dovršuje "pripremanje Gospodinu naroda spremna" (Lk 1,17).
719 Ivan je "više nego prorok" (Lk 7,26). U njemu Duh Sveti završava "govoriti po prorocima". Ivan dovršuje razdoblje proroka započeto po Iliji.[71] On najavljuje skori dolazak Izraelove utjehe, on je "glas" Tješitelja koji dolazi (Iv 1,23).[72] Kao što će to učiniti Duh istine, "on dolazi kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo" (Iv 1,7).[73] U Ivanu tako Duh dovršava "ispitivanja proroka" i "priželjkivanje" anđela:[74] "Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim. I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji (...) Evo Jaganjca Božjega" (Iv 1,33-36).
720 Konačno s Ivanom Krstiteljem Duh Sveti započinje - unaprijed označujući - ono što će ostvariti s Kristom i u Kristu: to jest ponovno dati čovjeku božansku "sličnost". Ivanovo krštenje bilo je na obraćenje, a krštenje vodom i Duhom Svetim bit će novo rođenje.[75]
Isus-"onaj koji ima doći!"
728 Isus ne objavljuje Duha Svetoga potpuno sve dok sam nije svojom smrću i uskrsnućem proslavljen. Ipak, malo-pomalo on ga daje nazreti, čak i u poučavanju mnoštva, kad objavljuje da će njegovo Tijelo biti hrana za život svijeta.[84] On ga najavljuje Nikodemu,[85] Samarijanki[86] i sudionicima proslave Blagdana sjenica.[87] Učenicima o njemu govori otvoreno kad je riječ o molitvi[88] i o svjedočanstvu koje moraju dati.[89]
729 Istom kad je došao čas da bude proslavljen, Isus obećava dolazak Duha Svetoga, jer će njegova smrt i uskrsnuće biti ispunjenje obećanja danoga Ocima:[90] Duha istine, drugog Tješitelja, dat će Otac na Isusovu molitvu; bit će poslan od Oca u Isusovo ime; Isus će ga poslati od Oca jer je on izišao od Oca. Duh će Sveti doći, mi ćemo ga upoznati, on će s nama biti zauvijek, boravit će s nama; učit će nas svemu i dozivati nam u pamet sve što nam je Krist rekao i svjedočit će za Njega; on će nas uvoditi u svu istinu i proslavit će Krista. Što se svijeta tiče, Duh će mu dokazati zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud.
730 Napokon, dolazi Isusov čas:[91] Isus predaje svoj duh u Očeve ruke[92] u trenutku kada svojom smrću pobjeđuje smrt, tako da "uskrišen od mrtvih slavom Očevom" (Rim 6,4), odmah predaje Duha Svetoga "dahnuvši" u svoje učenike.[93] Od toga časa poslanje Krista i Duha biva poslanjem Crkve: "Kao što je mene poslao Otac, i ja šaljem vas" (Iv 20,21).[94]
Nije li Ivan Krstitelj malo čudan vama?
Viče..."Obratite se..Pripremite..Pripravite PUT Gospodinu,,,Pokajte"..itd!
Rođen na čudan način...od oca starca i majke starice(ali ne po Duhu kao Isus)!
Čudno živi,,hrani se hranom siromaha(neki jestivi skakavci,divlji med) obučen skromno,,(obleka sirotinjska,,,haljina od devine dlake istkana),,,živi u pustinji,,nitko nezna za njega do određenog trenutka---do Božjeg poziva!Dok ne odraste za službu onaj za kog on živi,,,Isus!
A Isus za njega reče "Nema većek rođenih od žene od njega!"
Potpuno predan Bogu!
Vidim da se malo vas javlja ovdje ali ih puno čita!
I to mi je bitno!Kao bivši student Katoličke Bogoslovije,,osjećam se obavezan- vjeru propagirati!Jer , uglavnom se ne vjeruje jer se nema znanja,,,o svemu ovome!
I sam nisam vjernik bio dok nisam ,,puno tog pročitao o Bogu,,,ZA i PROTIV!
Činjenica je da JESMO,,da živimo!
Kršćanstvo (a mi to jesmo ,,bar po tradiciji i ocima) uči da smrt nije --KRAJ!
Ako nije,onda je bitno pronaći Boga već sada,,,da se osiguramo za ono IZA!
Jednom mi je Franjo Franjković rekao da vjeruje u Boga zbog Proročanstava ,,,ono što napisah pod naslovom "Stari Zavjet o Isusu!"
Treba promislit o tim stvarima,,,,vjera donosi puno dobra u naš život već sada a pogotovo ,,za vječnost!
Pozdrav!
I to mi je bitno!Kao bivši student Katoličke Bogoslovije,,osjećam se obavezan- vjeru propagirati!Jer , uglavnom se ne vjeruje jer se nema znanja,,,o svemu ovome!
I sam nisam vjernik bio dok nisam ,,puno tog pročitao o Bogu,,,ZA i PROTIV!
Činjenica je da JESMO,,da živimo!
Kršćanstvo (a mi to jesmo ,,bar po tradiciji i ocima) uči da smrt nije --KRAJ!
Ako nije,onda je bitno pronaći Boga već sada,,,da se osiguramo za ono IZA!
Jednom mi je Franjo Franjković rekao da vjeruje u Boga zbog Proročanstava ,,,ono što napisah pod naslovom "Stari Zavjet o Isusu!"
Treba promislit o tim stvarima,,,,vjera donosi puno dobra u naš život već sada a pogotovo ,,za vječnost!
Pozdrav!
drago je napisao/la:Nije tako teško,,sad je kraj liga pa ideš par sigurnih i gurneš dva teška a igraš sistem da dva moreš falit!
Ja gurnuo X na Juga i Pro Recca i na Mladost -Vasas!Da je Mladost igrala nerješeno bilo bi 264 tisuće.
Ali sam stavijo jednu na to!
Drago,jel ovo topic o Dragi i njegovoj VJERI u sportsku kladionicu?
Online
Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 2 gosta.