Drago i vjera

[Jurica]

Sad je vjeru gurnuo malo sa strane dok ne potroši novce

Drago, ima li te igdje ovdje na slici ?

http://www.dubrovnikairline.com/DAWeb/h ... /index.htm

[drago]

Znam ih sve,,,ali oni su aviokompanija a ja radim na Aerodromu!
Pozdrav!
PS otkud si to iskopao?

[Jurica]

Znam ih sve,,,ali oni su aviokompanija a ja radim na Aerodromu!
Pozdrav!
PS otkud si to iskopao?

Pa iz tvog e-maila (domene).
Imate ovdje čak i web kamere sa slikama uživo, baš vam je loše vrijeme danas

http://www.airport-dubrovnik.hr

[ruhige]

Pozdrav Dragi . Ovi tvoji tekstovi o vjeri su hvalevrijedni i samo naprijed, možda još nekome otvoriš oči . Naš naropd je bio u progonstvu i izgleda da je sve loše pokupio. Tako da bez batine ili božje milosti nema pomaka

[job]

drago sta se stobom desilo? Nem pa te nema.....

[bića]

Ej,,ljudi pozdrav!
Nije išlo,,,nisam se moga javljat,,zajeba zaporku,,
Mora san postat Transvestit,,dvospolac da bi mi opet ušlo!
Ha Ha!
Vidim,,sve življe je na forumu,Rakovica,,
Super!
Neka naših ljudi!
Uskoro san gore,,u rodnom kraju!
"Zamislio stari soko , daće umrijeti
Pa poželi Liku svoju
Još jednom preletjeti!"

[ursel]

Mat.24,11--izicce mnogi lazni proroci...........

Drago-bico tko ima vjeru i vjeruje u Boga ona mu netrebaju glumci koji nose FRIZURU kao sta je Jesus na slici, oponasenje Jesusa vec je velika umisljenost i cak Bolest----ovo je moje misljenje.......

[bića]

Ma možda si u pravu,,,
No,,kad je Zlatko Sudac u pitanju,ja procjenjujem njegovu poruku,govor!
Zasad ne nađoh ništa problematično!

[bića]

OČE: Veliki, neizmjerni, tajanstveni Bog - moj je pravi Otac. Ja nosim tragove njegove dobrote i ljubavi. Ja sam dijete ljubavi. Imam Oca koji me voli, koji mi se veseli, koji u meni uživa. Koliko ova temeljna istina moje vjere oživljuje, pokreće, preobražava moje misli, riječi, djela, čitavo moje biće?

NAŠ: On nije samo moj Otac. On je Otac svakog čovjeka, svih ljudi. Zato smo mi svi braća i sestre. Skrivena povezanost jedva se primjećuje. Treba puno truda i vremena da nam se pročiste oči srca da prepoznam sve ljude kao svoju braću i sestre. Kako ću u konkretnim ljudima prepoznati da su djeca Božja, za njih i s njima moliti, raditi?

KOJI JESI: Bog nije iluzija, imaginarna čežnja ljudskog bića za snagom, nježnošću, ljubavlju. Bog je najstvarnija stvarnost – temelj svake druge stvarnosti. Kako se stvarnost da Bog postoji odražava na moj život, na moje misli, riječi, djela?

NA NEBESIMA: Osim ovog vidljivog svijeta postoji isto tako stvaran, nevidljivi, duhovni svijet. Heb 11,3 kaže da «vidljivo nije nastalo iz vidljivoga, nego iz nevidljivoga» Koliko je nevidljiva, duhovna stvarnost prisutna u mom načinu razmišljanja i djelovanja?

SVETI SE IME TVOJE: Kad upoznamo Boga kakav jest trebat će nam vječnost da ga dostojno proslavimo, predanje čitavog bića Bogu da izreknemo ono što Bog zaslužuje. Koliko se po meni Bog sada slavi?

DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE: Kraljevstvo istine i pravde, ljubavi i mira, kraljevstvo svetosti i milosti, punina sreće i blaženstva. Čežnja za srećom su tragovi tog kraljevstva u mom srcu?

BUDI VOLJA TVOJA – KAKO NA NEBU TAKO I NA ZEMLJI: Volja Božja = Božja ljubav prema meni i svemu stvorenom. On zna i hoće ono što je za nas najbolje – zato želim da bude onako kako On hoće. Dopuštam li da Volja Božja po savjesti upravlja mojim životom?

KRUH NAŠ SVAGDANJI DAJ NAM DANAS: Kruh je život i sve ono što čuva i produžuje život. Povjeravam li rado Bogu svoj život i sve što taj život podržava? Očekujem li s povjerenjem Božju pomoć u svim mojim tjelesnim i materijalnim potrebama?

I OTPUSTI NAM DUGE NAŠE: Svi smo tako otrovani grijehom da se ne možemo sami izbaviti od tog zla koje nam priprema smrt. Kad nam Bog oprosti grijehe postajemo slobodni od zla i ne bojimo se smrti, jer smo «iz smrti prešli u život».

KAKO I MI OTPUŠTAMO DUŽNICIMA NAŠIM: Kad kažem bratu, sestri: Opraštam Ti, jeka mojih riječi od Božjeg Srca meni govori: Opraštam Ti.

I NE UVEDI NAS U NAPAST: Ne dopusti, Oče, takve okolnosti u kojima se neću moći osloboditi zavodljivosti grijeha. Neka mi Tvoja snaga i milost bude štit i obrana!

NEGO IZBAVI NAS OD ZLA: Snagom svoga Duha pobijedi zlo u meni i oko mene, da živim u dobroti,istini, ljubavi

Priprosto i sinovsko pouzdanje, smjerna i radosna sigurnost jesu raspoloženja koja pristaju onomu koji moli Očenaš.

Uzvišenom pozivu sinovstva Božjega odgovara i uzvišena molitva. Na zamolbu jednog od učenika: ''Gospodine, nauči nas moliti..'' Isus izgovara molitvu djece Božje. Boga zove Ocem. ''Oče naš!'' To je molitva spašenih koji se uzdignutih i raširenih ruku obraćaju Bogu Ocu. To je molitva koja sva ''miriše'' na Kraljevstvo nebesko.

To nije molitva ''psića'' koji skupljaju mrvice sa stola gospodareva, to je molitva sustolnika koji slave Gospodina: ''Sveti se Ime tvoje'', jer to je spasonosno Ime nad svakim imenom. Tek potom slijedi žarka molitva prve Crkve: ''Dođi kraljevstvo tvoje!'' To je molitva za ostvarenjem Božjeg plana, koji se označava pojmovima, pravednosti, bratstva među ljudima, pobjede života, a poraz smrti i uništenja i konačno stanje gdje više neće biti suza i žalosti.

Molitva Očenaša nadalje nam posvješćuje da to kraljevstvo pripada Bogu - dođi kraljevstvo tvoje. Ono će se ostvarivati onim tempom kojim će se prihvaćati Božja volja da bude kako na nebu tako i na Zemlji.

Svagdašnji kruh koji molimo ima dvostruki vid. To je kruh za tijelo i nebeski Kruh - euharistija - hrana spašenih. Potom slijedi molitva za otpuštanje grijeha. Budući smo slabi i skloni zlu, molimo da budemo oslobođeni iskušenja, kako ne bi otpali.

Moleći molitvu Oče naš, mi kao da dobivamo krila vinuti se dalje i svojim riječima govoriti Gospodinu, intimno i s pouzdanjem, kao što je to činio Abraham, zauzimajući se za gradove Sodomu i Gomoru, koji su utonuli u zlo.

Sveti su u svojim molitvama s Bogom razgovarali, ne kao pogani, koji su mislili da će zbog mnoštva nabrojenih molitava zadobiti ono što traže. Kršćanin treba uvijek biti svjestan kako je za njega najbolje kad se vrši Božja volja.

Premaleni smo i preuzak je naš vidokrug da bismo mi mogli reći Gospodinu što je za nas dobro.

Molitva Očenaša stremi k punini, a punina vjere je biti, makar sićušan odsjaj slave Božje. To je blaženo stanje u kojemu je vjernik zakriljen slavom Božjom, pa je njegova molitva ponajprije zahvaljivanje. Kao što današnji psalam izriče tu zahvalnost riječima: ''Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca, jer si čuo riječi mojih usta.'' (Ps 138 /137/).

[bića]

Bog kaže "Ne ubij"!

Krist koga mi Kršćani smatramo Bogom,,ide još dalje,,

Kaže,,"Okreni drugi obraz"!

Kaže.."Voli neprijatelje svoje!"Jer ako voliš prijatelje,,što posebno činiš,,Ta to čine i nevjernici!

Početkom rata bio sam student Bogoslovije,,bilo je to tad aktuelno pitanje,,ići i boriti se jer kao,,nespojivo je to sa učenjem Krista) ili ostati doma i čekati razvoj događaja! A nismo li pozvani i zaštititi ljude od zločinaca?Ubija se naš narod,,kolje,,pali,,(čak se to dogodilo i mojim najbližima) a da ja sjedim skrštenih ruku,,i molim Boga a ne poduzmem ništa,,ne suprostavim se zlu?Kako biti Kršćanin a u agresiji na svoj narod (i obitelj u konačnici) ne ubiti?

Kršćani u Americi npr. nemaju problem sa ubijanjem u obrambenom ratu(a zanimljivo,,bili su Ameri u svim ratovima i nijedan nije bio obrambeni)!

Osobno mislim da je obrambeni rat dopušten,,veće je zlo pustiti zlom da čini zlo nego,,spriječiti ga!Kad sam uzeo oružje u ruke,,molio sam Boga da nikog nemoram ubiti,,ali bio sam i na to spreman ako dođe stani-pani!I dobro je da nisam morao,,mirnije spavam!No , da sam morao,,,molio bih Boga oproštenje!

Nebih bio sretan!Ali bih to učinio!Pacifisti će me sad napasti no , ja se pitam,kakav je čovjek onaj koji vidi da mu netko hoće ubiti sina,,ili njega osobno,,ili silovati ženu ili kćer a ne suprostavi se takvom ,,po cjenu života,,svog ili tog nasilnika!No,teško se ovakav stav može uklopiti u ono,,"Ne ubij" i "Ljubi"!

To je za mene banaliziranje istine!"Ne ubij bez veze,,ako nisi ugrožen,tvoj život ili nekog drugog nevinog,,ma bio ti on rod ili ne!"

"Nemoj mrziti no suprostavi se zlu i nepravdi,,ako možeš bez nasilja no ako je nasilnik uporan i nepopravljiv,dali je veće zlo ubiti nasilnika,,zlu osobu ili pustiti da ta zla osoba ubije dobru osobu?!"

"Nasiljem se ništa ne rješava" reći će netko!No postoje osobe koje jedino taj jezik razume!Nekoliko puta sam osobno prošao to iskustvo,,trpio nasilje,,,mislio da je to rješenje ali ono uvjek eskalira kad su u pitanju zli ljudi,,oni uživaju u tome da ga mogu činiti.I dok se pustiš,,,nadrapao si!Budući da lijepim riječima nisam mogao prekinuti lanac nasilja,,,suprostavi sam se fizički,i onda je prestalo!Sreća pa sam bio fizički jak i prilično spretan,,da nisam morao bih durati!

Evo nekih mojih misli o jednoj od zapovjedi "Ne UBIJ"!

[bića]

O Sotoni i zlu

Fra Grbeš: Idemo jedan korak dalje. U današnjem svijetu ima puno zla, puno zla oko nas, puno zla u ljudima. Ljudi danas nažalost ne vjeruju u stvarnost zla, ne vjeruju u postojanje sotone. Ne vjeruju u moć sotone. Kaži nam nešto o tim stvarnostima zloga. Vjerujem da imaš puno iskustava u susretima s ljudima. Kaži nam nešto o zlu, o zlome.

Zlatko Sudac: Ja volim reći da postoje samo dvije stvari na ovome svijetu, samo dvije istine, a to je ljubav i strah. I gotovo ne postoji ni jedno dobro koje se ne može opisati pod pojmom ljubavi i niti jedno zlo koje se ne može opisati pojmom straha. To su dva polariteta, dvije krajnosti i dvije stvarnosti. Postoje dva gledanja na zlo, i jedno i drugo gledanje je krivo. Jedni prenaglašavaju zlo, pa ga gledaju u svemu. Gledaju sotonu apsolutno u svemu i oni ga se boje i o njemu govore. I plaše druge ljude, dakle siju strah. Drugim riječima, oni su menadžeri sotonini, iako tobože protiv njega. Ne volim slušati takve kršćane koji na život gledaju kroz staklo sotoninih očiju. Druga krajnost su oni koji niječu postojanje sotone, koji niječu postojanje sotone kao palog anđela. To je pak druga krajnost. Jer sotona ili želi da se o njemu govori, da ga se boji ili želi da svi misle kako njega nema, pa će on slobodno djelovati. I to nas dovodi do stanja u kome danas živimo, da je teško naći egzorcistu, da je teško naći svećenika koji će uistinu pomagati ljudima koji su zaposjednuti ili opsjednuti sa zlim.

Normalno gledanje je biblijsko gledanje, evanđeosko gledanje. Pogledajte koliko posto izvještaja o Isusovom životu govore upravo o tome gdje on istjeruje zlo iz nekog čovjeka, gdje on govori o zlu i sotoni. Reći da sotona ne postoji, to znači biti heretik i ne može mi ni jedan teolog, ni jedan doktor znanosti, pa može on biti ne znam koliko školovan, kad mi kaže da zlo ne postoji, on je za mene neznalica. Taj čovjek još nije u životu naučio ništa, jer je glavu zabio u knjige i nije mu došao čovjek koji ima takve probleme. I kada mu dođe, onda ih šalje psihijatrima. Ja neću reći da ne postoje psihičke bolesti, ali sam duboko uvjeren i iz iskustva govorim da su mnoge psihičke bolesti i mnoge tjelesne bolesti posljedica demonologije. Bolest duha ili bolest zla ili utjecaj zla na dušu i na čovjeka.

Zlo je stvarnost, ali ono što je važno i kako trebamo gledati na zlo, jest da je sotona nemoćan napakostiti bez Božjeg dopuštenja. Zapravo, ne može nam sotona niti napakostiti, ako je naše srce u Bogu. Ako mi živimo Boga, on se nas boji. Sotona se boji čovjeka koji je vjernik. Vrag bježi od čovjeka koji ljubi, koji je u miru. Jer crno i bijelo ne idu skupa, svijetlo i tama ne idu zajedno. Ako si ti Bogom ispunjen, ti svijetliš. Kako može tama u tvoju svijetlu dušu? Nikako! I ti si pozvan da nosiš svijetlo, kaže Isus Krist. I ti si pozvan da to činiš, da se moliš za ljude. Egzorcizam smiju činiti samo svećenici uz dopuštenje crkvenih vlasti. I to svećenici koji su moralni, koji uistinu žive ukorijenjeni u osobi Isusa Krista i koji su svijesni svojih zadaća i poslanja.

Fra Grbeš: Kakve su najčešće manifestacije zloga u životu ljudi?

Zlatko Sudac: Najčešća manifestacija zla je laž, gluma… U svim strukturama društva, gluma i laž je nešto što je postalo normalno i čak se to propagira kao jedan način na koji mi zajedno možemo živjeti i komunicirati. Pa zato i upadamo u takve probleme. Zato i je Hrvatska u takvim problemima. Svi svakome lažu, glume. Gledaš im u oči, u lice i vidiš da ti laže. A zna se tko je otac laži. Laž, zatim kojekakve nastranosti, proglašavanje normalnim ono što je nenormalno, političke manipulacije, ideološke manipulacije. Pogledajte koliko zla može jedna ideologija kao komunizam učiniti. To je sotonsko trovanje čovjeka. Tu ja vidim najveću opasnost. Nije problem s nekim čovjekom koji ima nekakva zaposjednuća, to je njegov osobni problem i on dođe i ako je svjestan da ima taj problem, Crkva ima načina kako pomoći tom čovjeku. Ali kada je zlo ukorijenjeno u strukturama, u ideologijama, u manipulacijama ljudi, u medijima npr., kroz štampu, e sad treba biti mudar, pa znati čitati među recima.

Fra Grbeš: Kaži mi, mene je uvijek u životu šokiralo kada bih naišao na kršćane koji vjeruju Kristu, koji čak dolaze na mise, primaju sakramente i onda idu, bave se magijom, idu tamo nekim babama koje vračaju, čitaju iz dlanova, vjeruju u horoskope, bave se tom svom negativnom, odnosno zlom stranom života. Što kažeš?

Zlatko Sudac: Takvim ljudima je život očito dosadan, pa onda trebaju malo zabave i razonode, koja može biti nekome vrlo kobna. A nekoga Bog poštedi, ali može puknuti na nekoga sasvim trećeg. Jako je opasno baviti se okultnim praksama, bilo kakvog tipa.

Fra Grbeš: Spiritizmom?

Zlatko Sudac: Apsolutno! Igrati se sa duhovnim stvarnostima, koje su i negativne, vrlo je opasno za čovjeka, pogotovo za onoga koji kaže da je kršćanin, da je vjernik. Što on kaže? Ima Isusa Krista koji ga može izliječiti, ima sakramente Crkve, a on odlazi i nekome plaća da ga on izliječi nekakvim varkama , čarkama, činima, gatanjima. On drugim riječima okreće leđa Isusu Kristu i kaže: "Ti si osoba, Ti si Bog, ja znam da ti postojiš, ali ja ti ne vjerujem da ti mene možeš izliječiti. Ti nemaš moć nada mnom”. Znači nada mnom ima moć netko drugi koji će me izliječiti. A tko može biti drugi do li Bog? I takav čovjek snosi posljedice u svom životu, on to čini svjesno.

Fra Grbeš: Samo još jedna kratka nota u kontekstu ovoga govora, dakle, ima dosta ljudi koji su zaposjednuti ili neki ljudi koji su opsjednuti, ali kako u tom kontekstu govoriti o djeci koja imaju s tim problema?

Zlatko Sudac: Kad govorim o zaposjednuću i opsjednuću, ja nisam toliko vrlo, vrlo stručan u tome, ja nisam završio doktorate,. niti postoji, interesantno ne postoji u Katoličkoj crkvi škola za egzorcistu. Ne postoji, to se uči iz prakse. Interesantna stvar, jedan iskusni egzorcista podučava drugoga. No, ono što se zna, opsjednuće bi bilo kada bi zlo bilo u nekom čovjeku. Takvi primjeri su vrlo, vrlo rijetki. To je kao da tražite djetelinu s četiri lista u snopu sijena. To je vrlo rijetko. Puno su češći slučajevi zaposjednuća, koje se manifestira kod nekih ljudi da jednostavno ne mogu kontrolirati neke svoje reakcije, neke svoje čine i djela. I oni to ne žele, ali neprestano u to upadaju. Neki zbog posljedica svog života, zbog navike u koju su ušli, a neki jednostavno zato jer je nešto drugo utjecalo negativno na njihov život. Npr., zaposjednuta osoba je ona koja jednostavno ne može a da ne bludniči i ne vara svoju ženu ili muža. Po meni je ta osoba, koja ljubi svoju ženu i tvrdi da je voli, a ne može a da je ne prevari, po meni nešto s njom nije u redu. Takvih primjera ima jako puno i ne samo na razini spolnosti, nego na razini mnogih stvari i djelatnosti u ljudskom životu, nekoga prevariti, ukrasti.

Ono interesantno što je znanost u današnje vrijeme donijela je taj gen, ta genetika ljudska, gdje su otkrili gen za maloljetnu delikvenciju, čak i gen za homoseksualizam, gen za ne znam što, sve što u nama postoji, ali pokazat će još vrijeme, ja nekako u sebi osjećam ovo da, tko stvara gene? Ako su geni nešto što se modificira, nije to stalno. Npr., ja tako razmišljam, svojim laičkim pogledom na to jer nisam medicinar, niti se bavim genetikom, samo sam čitao o tome. Da neko dijete odgaja npr. majmunica, jednog dečkića malog i curicu. Ostali su bez roditelja i uze ih majmun da ih odgaja. Oni bi se ponašali kao majmuni. I da to dvoje djece imaju svoje dijete, to je već druga genarcija, i žive i dalje s majmunima, to dijete bi bilo još bliže majmunu. Treća generacija, četvrta, peta, što dobivamo? Imam duboko uvjerenje u sebi da duhovni način života, duhovno ispoljavanje, atmosfera, ono što živimo, naše navike, strašno utječu apsolutno na sve, jer je duh iznad materije, a genetika je na razini materije. Dakle, duh je kadar mijenjati materiju. Iako danas imamo veliki postotak homoseksualizma, iako imamo čak i homoseksualne brakove, iako dopuštamo da homoseksualci odgajaju svoju djecu, mi utječemo i na genetiku. Duboko sam uvjeren da mi stvaramo genetiku. I tko će koga uništiti? Bog ne uništava čovjeka. Mi ćemo sami sebe uništiti, ako nam srca ne budu s Bogom. Jer istinski zdrav pogled na život može probuditi samo Bog!

[bića]

Jedna od tvrdnji baptistickog pastora(inace po mojim ljudskim kriterijima moralno besprijekornog covjeka) je i ta da covjek nema problema ni sa cim,da svi njegovi problemi proizlaze iz odnosa s Bogom.

Covjek je ustvrdio da je odlazak k doktoru najobicnija glupost,da o svemu ionako odlucuje Bog.

>To očito jest fanatizam!No on je fanatik u jednom djelu svoje vjere a ne potpuni.Jer ,to je glupost!Da prebiješ ruku,,što ćeš je sam fiksirati?Da te ugrize poskok,što ćeš podvezati mjesto i moliti Boga da te spasi?Čudo je da ti neki Kršćani misle,,da je sve od Boga,sve je volja Božja,tako je meni jedan pokušao objasniti da je volja Božja bila da mi u ratu ubiju Mamu i Sestru!Skoro sam ga išamarao,,"Bolje šuti nego se pravi pametan,,,daješ jeftine odgovore!"Stvari se događaju same od sebe,,voljom nas ljudi,,,pogotovo zlih,,onda postoji i Sotona,i njegovom voljom se zlo događa a tek nešto Božjom!
>Taj tko ti se posra po Katoličkoj crkvi je napravio više štete nego koristi!Takav je onaj forumaš"oooo"!Otvori 20 postova,,nijedan koji veliča Boga i Kršćanstvo,,svi blate Katolicizam!Meni je isto Katolicizam "pomogao" da se udaljim od vjere,no nakon kratkog perioda nevjere i kriticizma , shvatih da i tamo ima divnih vjernika i da ima puno dobrih stvari u učenju!Netreba vidjeti samo zlo!Jer,,ima toliko dobra u tome,,KC je odgojila mnoge duhovne ljude,prave Kristove sljedbenike!

Na moje zaprepastenje rece mi -druga je stvar kad su u pitanju djeca.

ZASTO?

Vrlo jasno zasto...I najfanaticnijem se vjerniku vjerske iluzije rasplinu kao magla na suncu kad proradi nagon za zastitu potomstva.Zato i lamarija navodi da bi i ubila da mora zastititi svoju djecu.

>Nisi ti njega razumio,on vjeruje da su samo odrasli Božja djeca koji su se svjesno Bogu predali i da Bog brine za svoju djecu.Mala djeca nisu Božja djeca,već naša dok Božja ne postanu!Lamarija dobro kaže,,da ti netko hoće ubiti djete , i ti bi ubio da ga spasiš!Možda neki od tih Kršćana-pacifista misle da se nebi branili ako netko hoće ubiti njih jer ionako idu Bogu,,,onaj tko ima vječni život ionako nemože nestat,,nitko ga nemože ubit,on živi iako je ubijen,,živi kod Boga!I to je banaliziranje vjere,kad mi se i nebi živjelo,ja bih želio živjeti radi djece,žene,bližnjih!Što da pustim da me ubije netko niš-koristi od čovjeka!Ti Kršćani sve shvaćaju doslovno pa i "ne ubij" i "okreni drugi obraz"!No nisu svi kršćani takvi!To je fanatizam.On je prisutan svagdje ,pa i u vjeri!
Dakle ocito je u tim situacijama da se vise ne vjeruje kako ce Bog nesto poduzeti.

Eto, dokle covjek mora doci da bi shvatio kako se mora pouzdati u sebe a ne u bogove.

>Bog nekad poduzme,nekad ne!Zašto nekad ne a nekad da(to sam doživio u svom životu više puta),,,neznam!Vjera je racionalna stvar,Bog nam je dao razum da i sami shvatimo što je što!Moj prijatelj koji i nije neki veliki vjernik (bio je kao djete ali kasnije je onak,,vjeruje u Boga ali pobožno ne živi) ima ljubavnicu i divnu ženu i djete!Ja mi kažem da to nije u redu,da je grijeh no,,njemu je to bilo slatko(a kome i nebi).Vraćajući se od ljubavnice,doživi tešku nesreću,jedva ostane živ(neke kosti polomljene)i poslije mi kaže"Bog me kaznio"!Ja mu kažem da nije,,,stradao je jer je vozio brzo uskom cestom a sa druge strane naišao autobus!No,,nije se dao krstiti.Ostavio je ljubavnicu !Bog ne kažnjava sad,,za svaki grijeh!Kaznit će na kraju!
Bičo takodjer pokazuje cesto vracanje racionalnoj spoznaji.Po pitanju rata pita se da li treba moliti ili nesto poduzeti.U takvu se dilemu nikad ne bi doveo covjek koji bezrezervno vjeruje u djelotvornost Boga.

>U takvu djelotvornost može vjerovati samo budala!Ja se ne pitam,,ja pitam druge a jasno sam rekao da treba uzeti pušku i boriti se,pa i ubiti ako je nužno!Kad bi sve bilo u Božjoj kontroli,rata nebi ni bilo!Apsolutna Božja vladavina nije ovdje u điru,,bit će na nebu!Zlu se treba suprostaviti,duhovno,,a zlim ljudima fizički!Ti očito misliš da racio i vjera ne idu skupa jer si vrlo rano naletio na iracionalne vjernike!Ja znam i jedne i druge!Iracionalni mi mogu samo dići tlak!Nikako pomoći u traženju!Za svako sranje kažu "To je Božja volja".Ma molim te,,djete od 3 g. dobije leukemiju i "to je Božja volja"!NIJE!Nego,,grijeh nas je udaljio od Boga i napravili smo od ovog svjeta ,,pakao!Uništili prirodu,atmosferu,zagadili hranu,,i eto ti raka i ostali pizdarija!Kad je Černobil otišo u ku***,,svi okolo su bili kontaminirani.I oni dobri i zli!S tim uspoređujem stanje na zemlji!Jedino se se tješim Božjim savršenim svjetom ,,bez kontaminacije i zla!Koliko smo samo nuklearnih pokusa napravili,,dobro smo živi!Imali smo dva milijuna ratova otkad je svjeta a samo u zadnja dva(najveća valjda ) pogine 50-70 milijuna ljudi!A obadva bez veze!Nismo kao stvorenja Božja bolje niti zaslužili!A najviše stradaju nevini!
Zivotne su ga situacije vrlo cesto nazalost ostavljale na tankom ledu zajedno sa njegovom vjerom.

>I tebe su,,i hoće!Hodaš po tankom ledu i možda će ti biti i gore.Kad pukne led,,ode ti!Lakše je u teškim trenucima biti sa nečim,,(vjerom) nego sam!Svi mi napravimo krivi korak,svi mi ponekad budemo nečije žrtve a i neki su-naše žrtve!Realno sagledah dobro i loše u vjeri i nevjeri i izabrah bolje(ta bio sam i jedno i drugo)...u Katolicizmu i Protestantizmu ,i tu sam i sad i jedno i drugo,,jer su mi jedni i drugi jednako blizu i jednako daleko(di nećeš biti bona daleko od vjernika Katolika koji ima ljubavnicu ili Protestanta koji se ženio 4 puta) a blizu onom koji drži Isusove naputke za život,bio on ovo ili ono!
Bičo je po mojem misljenju toliko puta dozivio fijasko i razocaranje sa vjerom, da vise nije siguran kako ce molitva pomoci, pa razmislja o djelovanju.

Iz takve je situacije samo korak do odbacivanje vjere i povratka ka racionalnoj spoznaji.

>Kriva procjena!Krivo polazište,,tipično za racionalistu!Najlakše je kao ti susresti nekoliko duhovnih fikusa pa odbaciti Boga!Kao da Božja egzistencija ovisi o njima,,nama!On jest ili nije,,nemožeš reći da Bog nije jer mi nismo!A nismo ako ne ljubimo Boga i ne živimo Kršćanski!Najveće radosti u životu sam doživio sa Bogom!I sad sam siguran u jedno,,puno sam sretniji čovjek od onih oko mene koji ne vjeruju!Kad Boga doživiš u sebi,,kad se susretneš sa njim,kad u svom životu doživiš toliko Božjeg djelovanja,toliko dobra ,,oduševiš se Bogom i nikad ga nemožeš odbaciti!Kako odbaciti nekog tko JEST!Sporedno je to šeto se meni događa i loših stvari,,(kome ne,,pa ne događaju se zato jer sam vjernik),,sporedni su moji osjećaji,,i razumom i srcem znam,Bog jest,voli me,ima za mene ,na kraju nešto najveće,vječni život bez ovih sranja koja se događaju!Kad vidiš što je Apostol Pavao doživljavao za života,rekao bi da je bio najnesretniji ćovjek na svjetu!A zapravo je suprotno!Da mi je bar 10% biti svet kao on!

C/P sa jednog drugog foruma gdje raspravljamo o religiji<<<<<<<<

[bića]

Ako taj vaš Bog postoji,,zašto šuti,zašto ne komunicira sa ljudima.
Bog šuti,dakle nema ga!

>Ne čuješ glas,to je sigurno!Sumnjivi su mi oni koji kažu da čuju glas Božji!Sumnjivi i oni koji navodno sa Bogom komuniciraju svakodnevno!Bog govori rijetko ali to ne znači da šuti!Govori našem umu,"srcu",,duši ..To se neda lako opisati!Dođe kao prosvjetljenje!I jednostavno zna,.."Ovo je od Boga,,!"

Kako opisati osječaj,,recimo ljubavi?Kako ga objasniti nekome tko nikad nije bio zaljubljen!Nikad nije volio!Moraš to proći sam,pitati Boga neka ti se objavi,,kaže nešto(sigurno neće brojeve lota) i ako je to važno životno pitanje vezano uz Boga i nas,,neće šutiti!Boga bolje čuju oni koji su mu bliže,,koji žive u poslušnosti Njemu i u ljubavi!

[bića]

Postepeno je moj um počeo odbacivati ateizam i znanost i filozofiju koji su osporavali mogućnost postojanja Boga. Sve sam više prihvaćao argumente koji su otvarali prostor ne samo za postojanje Boga nego koji su dokazivali nužnost postojanja Boga i potrebu čovjeka da vjeruje. Spoznao sam da je to jedini način da čovjek pronađe smisao života. Čitajući knjige i izjave velikih znanstvenika, umjetnika, filozofa koji su bili vjernici ili su se obratili na vjeru, shvatio sam koliko je netočna teza da se znanost i religija međusobno isključuju, odnosno= da je religija za glupe i neobrazovane a ne za obrazovane i pametne.

Poraziti nevjeru u umu i srcu
Prosvjetljenje i obraćenje velikih znanstvenika, filozofa i njihovo religijsko djelovanje uvjerilo me je da je velika podvala da samo neobrazovani i glupi mogu biti vjernici. Dakle, koliko god to bilo teško da bih postao vjernik, morao sam nevjeru poraziti i u svome umu i u svojemu srcu.
Morao sam u svojemu umu samomu sebi dokazati da Bog nije obmana, iluzija i iskrivljena svijest, nego da Isus u kojega sam povjerovao objektivno postoji ili barem da se mogu opovrgnuti stajalište da nije moguće njegovo postojanje.
Kao odgovor na sve moje dvojbe kao sinteza rasprava čitanja i proučavanja raznih religija i različitih stajališta brojnih teologa, filozofa i intelektualaca prihvatio sam u svojemu umu kao objektivne činjenice sljedeće bitne karakteristike religije:
1. Religija (vjera) ne može postojati bez religioznih obreda i molitve;
2. Religija (vjera) ne može postojati ako obredi i molitva nisu obvezno usmjereni prema božanstvu, prema svetome, koje čovjek prihvaća kao istinu i objekt i u čije postojanje vjeruje;
3. Religija (vjera) ne može postojati ako nema svoje religiozne istine, svoje dogme, svoje objave i svoju strukturu i norme koje vjernik mora ispunjavati.

Dokazi za Božju opstojnost
Drugo, još teže pitanje, na koje sam morao pronaći odgovor bilo je dokazivanje opstojnosti Božje, odnosno, pronalaženje argumenata da Bog postoji jer nije moguće biti vjernik ako nisi uvjeren da je Bog činjenica i da Bog postoji.
U traženju dokaza za Božju opstojnost morao sam pokušati razumjeti sve proturječnosti Boga. Bog je istovremeno i transcendentan i imanentan. Bog je univerzalan i partikularan, Bog je svetost. Bog je ljubav i dobro. Bog je osobnost. Žrtvovanjem svojega sina Isusa Bog se očovječio i čovjek se obogotvorio. Isus je i savršen Bog i savršen čovjek.
Dakle, religija je osobni odnos čovjeka s transcendentno imanentnim, objektivno postojećim, svetim i osobnim Bogom.
Piše sjajno o tome nadbiskup Devčić u svojoj knjizi Pred Bogom blizim i dalekim sljedeće: "Bog je stvarnost koja beskrajno nadilazi naše riječi i pojmove, o kojoj stoga možemo govoriti samo analogno, tvrdeći nešto o njemu i niječući to istodobno. Naša misao, međutim, teško shvaća i prihvaća takvu vrstu spoznaje i izražavanja, pa se zato lako zaustavlja samo na tvrdnji, ili samo na negaciji, iz čega proizlaze, kada je riječ o Bogu, ili antropomorfizam ili agnosticizam."
Dva su glavna pravca dokazivanja Božje koegzistencije: apriorni (izvođenje Božje opstojnosti iz ideje Boga kao bića od kojega se savršenije ne može zamisliti) i aposteriorni (zaključivanje Božjega postojanja iz ne nužnoga postojanja svijeta).

Velikani - obraćenici
Za mene su najveće otkriće obraćenici na kršćanstvo. Intuitivno sam spoznao postojanje Boga na sličan način kao i sv. Augustin, prije nego sam se upoznao s njegovim djelima i životom. Sv. Pavao i sv. Augustin kao obraćenici, nakon što sam pročitao njihove knjige i sve o njima napisano, potvrdili su ispravnost moje intuitivne spoznaje. To me je jako obradovalo. Augustin je zastupao stajalište da svu istinu čovjek nalazi u vlastitoj duši, ali da tu istinu može otkriti samo na osnovi iluminacije kojom Bog svojim nutarnjim djelovanjem osposobljuje čovjekovu dušu za spoznaju istine. Kao što tjelesno oko može vidjeti samo ako ga stimulira sunčano svjetlo, tako naše duhovno oko može spoznati istinu samo ako Bog iznutra osvjetljuje našu dušu, smatra sv. Augustin.
To je ono moje unutrašnje svjetlo koje sam pronašao u svojoj duši, to je ono zvjezdano nebo koje sam otkrio tek onda kada mi se dogodio mistični susret i kada mi je Božje svjetlo omogućilo da vidim to svoje unutrašnje nebo. Dakle, tek kada sam povjerovao u Isusa osposobio sam se za spoznaju. Do toga sam došao i prije nego što sam čitao Augustina. On mi je kasnije samo potvrdio ono što sam sâm spoznao.
Tako sam postepeno došao do spoznaje da su mi potrebna dva uvjeta, dvije pretpostavke da bih se mogao nazvati vjernikom. Prvo, morao sam u umu spoznati i prihvatiti objektivno postojanje Boga i drugo: morao sam uspostaviti odnos u svojoj duši s Bogom, morao sam ga emocionalno doživjeti, osjetiti njegovu ljubav i uzvratiti mu ljubav svojom slobodnom voljom i odlukom. Tako nakon što sam doživio mistično svjetlo koje je počelo osvjetljivati moju dušu i pokazivati mi stvari koje ranije nisam vidio, širio sam si mogućnost da u svome umu pobijedim ateizam.
Na mojemu putu prema vjeri pokazala su se ispravnim oba aksioma: Credo ut intelligam (Vjerujem da bih spoznao) i: Intelligo ut credo (Spoznajem da bih vjerovao). Dakle, ja sam najprije morao povjerovati u Boga, a povjerovao sam nakon niza mističnih događaja. Kada sam povjerovao, moj um je osvijetlilo svjetlo koje mi je omogućilo da postepeno pobjeđujem ateizam u sebi i da prihvaćam argumente o postojanju Boga, odnosno da spoznam Boga. U mojemu se slučaju može raspravljati jesam li najprije povjerovao da bih spoznao ili sam spoznao Boga da bih mogao povjerovati. Mislim da je bilo i jedno i drugo. Najprije sam povjerovao, ali ne do kraja da bih si otvorio prostor za spoznaju Boga, ali tek kada sam potpuno spoznao Boga, potpuno sam bez sumnje povjerovao.

Mistično prosvjetljenje
Shvaćanje i poimanje Boga može se dogoditi samo na religiozan način, samo božanskom iluminacijom. Dakle, istina se religije spoznaje samo na religiozan način.
U svojoj žudnji za istinom i vjerom kao spasom od besmisla života postepeno sam se pripremao u sebi da se osposobim za prihvaćanja iluminacije - Božjega svjetla u mojoj duši.
Kako je rasla moja vjera kao posljedica niza mističnih događaja, možda je bolje reći emocionalnih uzbuđenja i vjerskih prosvjetljenja, tako se širila sposobnost mojega uma da spoznam Boga, da prihvatim Božju milost koju mi je Bog ponudio.

Prof.dr. Zdravko Tomac!

[bića]

Tko je Isus?

Glasoviti pisac Tim LaHaye piše: "Gotovo svatko tko je čuo za Isusa stekao je mišljenje o Njemu. To je i za očekivati, jer On nije bio samo glasovita osoba u svjetskoj povijesti, već i vrlo kontroverzna osoba" (LaHaye, JWH, 59).Philip Yancey dodaje: "Čini mi se da sve iskrivljene teorije o Isusu koje su se spontano stvarale od njegove smrti, tek potvrđuju strahoviti rizik kojeg je Bog poduzeo kad se prostro na stolu za obdukciju - rizik koji je, čini se, objeručke prihvatio. Ispituj me. Provjeri me. I onda odluči" (Yancey,JNK,21).Pisci Svetoga pisma nas pozivaju da istražimo osobu Isusa i zaključimo za same sebe Njegov značaj. Ali ne možemo usredotočiti istraživanje samo na Njegov nauk ili djela. Najprije i najvažnije je usredotočiti istraživanje na njegov identitet."Očito, tko je Krist toliko je važno koliko i ono što je činio" (Linton, SV, Il)."Izazov koji se postavlja pred svaki novi naraštaj od novozavjetnih svjedoka o Isusu nije toliko 'Što je naučavao?' već 'Tko je On? I koliko je važan za nas danas?'" (McGrath, VJ, 16).I doista, tko je Krist? Kakva je bio osoba?"Kad bi netko drugi izgovorio ono što je Isus tvrdio, zvučalo bi kao izjave sebičnog manijaka, jer Isus jasno ukazuje na to da se cijeli svijet okreće oko njega i da sudbina svih ljudi ovisi o tome da li Ga prihvaćaju ili odbijaju" (Stein,lv;'J.\1TJ, 118).Isus zacijelo ne spada u kalup drugih vjerskih vođa. Thomas Schultz piše: "Nijedan priznati vjerski vođa, Mojsije, Pavao,Buddha, Muhamed, Konfucije i ostali, nisu nikad tvrdili da su Bog; to je isključivo tvrdio Isus Krist. Krist je jedini vjerski vođa koji je ikad tvrdio da je božansko biće i jedini pojedinac koji je uvjerio veliki dio svijeta da je Bog" (Schultz, DPC, 209).Kako može' čovjek' primorati druge da ga smatraju Bogom?

Pogledajmo najprije što što kaže F. J. Meldau: "Njegovo naučavanje bilo je konačno, krajnje - iznad Mojsijeva i proroka. Nikad nije popravljao ili mijenjao svoj nauk; nikad se nije povlačio niti pretvarao nikad nije samo predmnijevao, 'pretpostavljao' ili nesigurno govorio. To je, međutim, vrlo suprotno običnim ljudima, učiteljima i njihovom naučavanju" (Meldau, PDC, 5).Tome dodajemo Fosterovo svjedočanstvo: "Razlog zašto nadmašuje sve ostale,što ga je izravno odvelo do sramotnog smaknuća Učitelja iz Galileje, bila je njegova nevjerojatna tvrdnja da je, kao običan sin drvodjelje među blanjevinom i piljevinom u radionici njegova zemaljskoga oca, bio doista stvaran Bog u tijelu!" (Anderson, LH, 49).Netko bi mogao reći: "Dakako, Isus je tako predstavljen u Bibliji jer su je pisali njegovi suradnici koji su željeli ostaviti trajnu uspomenu na njega." Međutim, ako i zanemarimo cijelu Bibliju, ne možemo odbaciti sve dokaze, koje smo vidjeli iz povijesnih izvora koji spominju Isusa, njegova djela i njegov nauk. William Robertson izjavljuje: "Ako netko prihvati povijesni pristup tom pitanju, naći će da čak i svjetovni povijesni znanstvenici potvrđuju daje Isus živio na zemlji i da su ga štovali kao Boga. Osnovao je Crkvu koja ga štuje preko 1900 godina. On je promijenio tijek svjetske povijesti" (Robinson, OL, 29).Razmotrite najprije dokaze koji se temelje na Isusovom zakonitom svjedočanstvu koje se odnosi na njega samoga tijekom suđenja na svjetovnom sudu.

Suđenje

"On je šutio; ništa nije odgovarao. Veliki ga! svećenik ponovo upita: 'Jesi li ti Mesija, Sin Preslavnoga?' 'Jesam - odgovori Isus. - I vi ćete vidjeti Sina Čovječjega gdje sjedi s desnu Svemogućega i gdje dolazi na oblacima nebeskim: Tada veliki svećenik razdera haljine na sebi i reče: 'Čemu više trebaju svjedoci? Čuli ste hulu! Što vam se čini?'Svi osude da zaslužuje smrt" (Marko14:61-64).Sudac Gaynor, uspješan pravnik na sudu u New Yorku, u svojem govoru u svezi s Isusovim suđenjem, drži da je hula bila jedina optužba protiv Isusa pred Sinedrijem:"Jasno je na temelju svakog Evanđelja, daje pretpostavljeni zločin za kojeg je Isus bio osuđivan i optužen hula: Isus je tvrdio da posjeduje nadnaravnu moć, koja je za ljudsko poimanje bila hula" (navodeći Ivana10:33). Navod suca Gaynor odnosi se na Isusovu tvrdnju da je Bog, a ne ono što je Isus rekao u svezi s hramom (Deland,MTJ,118-19). U svezi pitanja koja su postavili farizeji, A. T. Robertson kaže: "Isus prihvaća izazov i priznaje tvrdnju da je on sve troje (Mesija, Božji Sin, Sin Čovječji). 'Vi kažete' (Humeislegete), tek je grčki izraz za 'Da' (usporedi s 'JA JESAM' u Marku 14:62 s 'Ti kaza'u Mateju 26:64)" (Robertson, WPNT,277). Veliki je svećenik razderao svoju haljinu na Isusove riječi. H. B. Swete tumači značenje takvog odgovora: "Zakon je zabranjivao velikom svećeniku da rastrga svoje haljine u privatnim sukobima(Levitski zk. X. 6, XXl, 10), ali kako djeluje kao sudac, od njega se zahtijeva po običaju da izrazi svoj užas na hulu koja je izrečena u njegovoj nazočnosti. Olakšanje posramljenog suca je prikazano. Ako se ne jave pouzdani dokazi, potreba za to je sada bila bespredmetna: Utamničenik je sam sebe inkriminirao" (Swete,GASM,339).Počinjemo sagledavati činjenicu da to nije bilo obično suđenje. Pravnik Irwin Linton iznosi sljedeće: "Jedinstveno suđenje zločincima jest u kad se osuđuje identitet osobe, a ne njegova djela. Kriminalna osuda iznijeta protiv Krista, priznanje ili svjedočenje, djelo u nazočnosti suda, na kojem je bio osuđen, ispitivanje od rimskog upravitelja i natpis na Njegovu križu i izjava u vrijeme smaknuća, odnose se na jedno pitanje Kristova stvarnog identiteta i Njegova dostojanstva. 'Što mislite o Kristu? Tko je on?'" (Linton, SV, 7). U istom odnosu, Frank Morison, nekoć veliki skeptik, pojašnjava da je "Isus iz Nazareta bio osuđen na smrt, ne na temelju izjava Njegovih tužitelja, već na temelju priznanja koje je izjavio pod zakletvom"(Morison, WMS, 25).

Hilarin Felder dodaje: "Ovo sagledavanje Isusova suđenja trebalo bi biti dostatno da nam pruži neoboriva uvjerenja da je Spasitelj priznao svoje istinsko božansko podrijetlo pred svojim sucima" (Felder,CAC,299-300).Simon Greenleaf, bivši profesor prava na Harvardu, i uspješan pravnik, rekao je u svezi s Isusovim suđenjem: "Nije lako zamisliti kako bi na temelju Njegova ponašanja mogao biti obranjen pred bilo kojim sudom, osim Njegovim nadnaravnim ljudskim karakterom. Ni jedan pravnik,kad bi to shvatio, ne bi kad bi to shvatio, ne bi prihvatio obranu nabilo kojem drugom temelju" (Greenleaf, TT,562).Premda Isusovi odgovori svojim sucima imaju drukčiji oblik u svakom sinoptičkom Evanđelju, vidimo, kako nam poručuje Morison, da su svi jednaki po svojem smislu: " Ti su odgovori doista istovjetni.Izraz 'Ti kaza', ili 'Ti kažeš da jesam', što suvremenom uhu zvuči kao izlika, nema sličan smisao u suvremenom židovskom umu. 'Ti kaza' bio je tradicionalan oblik kojim je obrazovani Židov odgovorio na teško ili žalosno pitanje. Pristojnost je zabranjivala izravan potvrdni odgovor s 'Da',ili 'Ne'" (Morison, WMS, 26).Da bismo bili sigurni kako je Isus namjeravao na takav način odgovoriti, C. G.Montefiore analizira izjavu koja slijedi Njegov iskaz božanstva: Dva izraza 'Sin Čovječji' i 'zdesna moći' ... (hebrejski izraz za božanstvo) pok. l/lI) da je odgovor bio u savršenom skladu s Isusovim duhom i načinom govora" (Montefiore, TSG, 360). Isto tako piše Craig Blomberg, poznati novozavjetni bibličar: Istražitelji su mogli optužiti Isusa i zbog načina na koji se izražavao, Ali on se tu ne zaustavlja. Ide dalje i dodaje: "I vi ćete vidjeti Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Svemogućega i gdje dolazi na oblacima nebeskim" (Marko 14:62). Taj odgovor daje naslutiti zapis u proroku Danielu 7:13 i Psalmu 10:1. U tom smislu 'Sin Čovječji' znači mnogo više nego obično ljudsko biće. Isus sebe opisuje: "I gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pravednome i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici" (Daniel 7:13,14). Ova tvrdnja da je mnogo više od bilo kojeg smrtnika, što je vjerojatno potaklo osudu temeljenu na bogohuljenju, koju je podigao židovski viši sud (Blomberg, JG, 341-43). F. F. Bruce, sa Sveučilišta Manchester u Engleskoj piše: "Može se shvatiti, iako nije izričito istaknuto, da je Danielovoj viziji to biće okrunjeno na prijestolju. (Isus) povezuje ta dva navoda iz Biblije kad ga je visoki svećenik zatražio da se izjasni tko je on "(Bruce, RJ, 64-65). Potpuno je jasno da je to svjedočenje Isus htio iznijeti o sebi. Također vidimo da su Židovi dobro razumjeli Njegov odgovor kao tvrdnju da je On Bog. Postojala su dva odabira s kojima se tada valjalo suočiti: da je Njegova tvrdnja obična bogohula ili da je doista Bog. Njegovi suci su morali to jasno uvidjeti - toliko jasno, da su Ga dali razapeti, rekavši: "On se uzdao u Boga ...'ta, sam je rekao: 'Sin sam Božji'" (Matej27:43), (Stevenson, TTG, 125).

Po tome vidimo da je Isus bio razapet zbog onog što je bio: Božji Sin. Analiza Njegova svjedočenja to pokazuje. Njegovo je svjedočenje potvrdilo daje bio Sin Presvetoga. On je bio taj koji će sjesti zdesna božanske moći. On je Sin Čovječji koji će doći s oblacima. William Childs Robinson zaključuje daje "svaka od tih triju izjava izrazito mesijanska, Njihov zajednički mesijanski učinak je 'zapanjujuće značajan'" (Robinson,WSYIA, 56). Herschel Hobbs primjećuje: Sinedrij je prihvatio sve te tri točke. Saželi su to u jedno pitanje: "Jesi li ti dakle Božji Sin?" Njihovo je pitanje izazivalo potvrdnu izjavu. Za njih je to bilo očito priznanje. A Isus je jednostavno odgovorio: "Ti kažeš da Ja jesam. "Po tome ih je prisilio da priznaju Njegov identitet prije nego su Ga službeno proglasili krivim i osudili na smrt. Bila je to bistroumna Isusova strategija. On će umrijeti ne samo na temelju svojeg priznanja kao božansko biće, veći na temelju njihovog priznanja. Njima više nije trebalo nikakvih svjedoka. Sami su Ga čuli što je rekao. Prema tome,osudili su Ga na temelju Njegovih riječi. Ali i On ih je osudio na temelju onoga što su rekli. Nisu mogli reći da nisu Sina Božjega osudili na smrt (Hobbs, AEGL, 322). Robert Anderson piše: "Nijedan potvrđen dokaz nije toliko uvjerljiv kao onaj koji dolazi od neprijateljski nastrojenih svjedoka, i činjenice da je sam Gospodin potvrdio svoje božansko podrijetlo što je nepobitno ustanovljeno postupcima Njegovih neprijatelja. Moramo imati na umu da Židovi nisu bili neko pleme neukih divljaka, već visoko kulturan i religiozan narod; i upravo zbog te optužbe, bez ijednog suprotnog glasa, Njegovu smrtnu osudu je potvrdio Sinedrij - njihovo veliko nacionalno Vijeće, sastavljeno od najvažnijih vjerskih vođa, među kojima je bilo ljudi poput Gamaliela i njegovog velikog učenika Savla iz Tarsisa" (Anderson, LH, 5). Hilarin Felder još više osvjetljava osudu koju su farizeji sami na sebe naveli: "Jer su osudili Spasitelja kao bogohulnika na temelju Njegova osobnog priznanja, suci su službeno dokazali i zakletvom da je Isus priznao ne samo da je teokratski Mesija,Kralj i Sin Božji u ljudskome tijelu, već daje bio i božanski Mesija i izvorni Sin Božji,i na temelju tog Njegovog priznanja bio je smaknut" (Felder, CATC, vol. 1,306). Kao rezultat našeg proučavanja, možemo sa sigurnošću zaključiti da je Isus potvrdio svoje božanstvo na način koji su mogli prepoznati svi Njegovi tužitelji. Te su tvrdnje vjerski vođe smatrali bogohulnim, što se prema hebrejskom zakonu kažnjavalo smrću. Razapeli su Isusa "jer se pravio Sinom Božjim" (Ivan 19:7), (Little, KWYB,45).

Iz knjige "Presudan dokaz za kršćanstvo - drugi dio", Josh McDowell, Duhovna stvarnost, Zagreb 2006