Nije mi bas namjera pisati knjigu. Namjera mi je saznati od kud sam i sto sam po predcima jer na kraju krajeva ako znas od kud si krenuo lakse ti je i pronaci kamo ides. U stvari moj djed mi je puno pricao raznih prica koje sam htio provjeriti i kako vidim dosta se toga pokazalo tocnim iako je usmena povijest prilicno nepouzdana i sklona osobnim interpretacijama. Neka ti Branko isprica na koji je meni nacin djed pricao o ubojstvu Nikole Kosanovica.ursel je napisao/la:Sinisa jel ti pises Knjiga svoga Rodoslavlja ? Veil vidim da si vec duze vrije na skupljnju Informacija o obitelji Kosanovic.Sinisa je napisao/la:http://www.facebook.com/photo.php?fbid= ... =1&theater
Kazu da slicim negdje oko 35 %
Dreznik grad 1964 godine
Re: Dreznik grad 1964 godine
Re: Dreznik grad 1964 godine
Ma ti imaš našto biti ponosan,glede svojih korjena,ne opterećuj se time previše nego se usmjeri na svoje sutra,svoj život,neka i tvoji potomci budu imali razloga ponosni biti na tebe!Sinisa je napisao/la:Nije mi bas namjera pisati knjigu. Namjera mi je saznati od kud sam i sto sam po predcima jer na kraju krajeva ako znas od kud si krenuo lakse ti je i pronaci kamo ides. U stvari moj djed mi je puno pricao raznih prica koje sam htio provjeriti i kako vidim dosta se toga pokazalo tocnim iako je usmena povijest prilicno nepouzdana i sklona osobnim interpretacijama. Neka ti Branko isprica na koji je meni nacin djed pricao o ubojstvu Nikole Kosanovica.ursel je napisao/la:Sinisa jel ti pises Knjiga svoga Rodoslavlja ? Veil vidim da si vec duze vrije na skupljnju Informacija o obitelji Kosanovic.Sinisa je napisao/la:http://www.facebook.com/photo.php?fbid= ... =1&theater
Kazu da slicim negdje oko 35 %
Re: Dreznik grad 1964 godine
Ne brini se ne opterecujem se.Ma ti imaš našto biti ponosan,glede svojih korjena,ne opterećuj se time previše nego se usmjeri na svoje sutra,svoj život,neka i tvoji potomci budu imali razloga ponosni biti na tebe!
Re: Dreznik grad 1964 godine
Peti s lijeva sto stoji, mrsavi brko je Josip Kosanovic. To je onaj sto je ranjen kad su ubili njegovog oca NikoluSinisa je napisao/la:
Ovo su svatovi Justini 04.08.1928 godine. Sjede: Prva s lijeva je Barica Kosanovic drugi bi mogao biti Nikola Kosanovic koji je ubijen 1935 do njega je Justa i do nje njezin muz onda dvoje nepoznatih pa pradjed Bogomir. Stoje prvi slijeva valjda Mile druga i cetvrta su Ida i Mira a treci je Zvonko koji je bio sudac u Karlovcu sin od Nikole predzadnja je tetka Milka i posljednji je Bozo. Moj djed nije bio.
-
rakovica_sa
- Postovi: 19
- Pridružen/a: 09 svi 2011, 18:44
Re: Dreznik grad 1964 godine
Prođoh i ja kroz Dreznik Grad u nedjelju navečer. Ogulin, Saborsko, Plitvice, Rakovica, Izačić...
Re: Dreznik grad 1964 godine
Pa što se nisi javio da svratiš na čašicu razgovora 
-
rakovica_sa
- Postovi: 19
- Pridružen/a: 09 svi 2011, 18:44
Re: Dreznik grad 1964 godine
Hvala. Išao sam iz Zuricha i bilo je već oko 23 h. Sljedeči put se javim
Re: Dreznik grad 1964 godine
Evo prvog dijela svjedocenja mog pradjeda Pube o naseljavanju Dreznika. I jos bih trebao informaciju koji je nekada bio kucni broj 28?
Re: Dreznik grad 1964 godine
Bilo bi dobro ako si uspio sve ovo prevesti jer dosta toga nije čitljivo osobito u najvažnijim djelovima 
Re: Dreznik grad 1964 godine
Pa uspio sam tekst protumaciti no nisam ga jos stavio na papir (to jest u word) uskoro cu napisati. Inace dosao sam do jos nekih podataka. Uglavnom Demeter Kosanovic je bio jedini Kosanovic u Drezniku prilikom naseljavanja. Jos me zanima koji je predio Dreznika pod imenom Brdine?
Evo odprilike sam prepisao. Tu i tamo mi bježi poneko slovo no mislim da je 99% točno prepisano.
Prije nego sto pocnem pisati ogradjujem se time da je to po prilici moglo tako biti, ali ne mora odgovarati stopostotnoj istini.
Po prilici prije tristo godina, pred naletom Turaka u Crnu goru, narod je bježao zbog njihovog nasilja i maltretiranja (o ćemu historija dovoljno govori, pa nije potrebno pisati), u različite krajeve naše sadašnje domovine. Tom prilikom je u ove krajeve došao neki Kosanović – pradjedšukundjeda Polde Kosanovića sada sa stanom u Drežniku – umirovljeni viši financijski inspektor a isto tako i predak starca Pube Kosanovića, prema čijem izlaganju to i pišem. Dakako, da je Drežnik sa bližom okolicom u to vrijeme bio pust, obrastao u šikaru, nenaseljen itd. S naše strane Korane Ličko Petrovo selo i dalje prema Lici, bila je tada granica turske spahijske vladavine. Austriji je bilo u interesu, da tak kraj nasele i da od stanovništva stvori sebi prvu zaštitnicu na toj granici od provale Turaka pa je povjerila taj zadatak – naseljavanja –tom Kosanoviću koji je bio navodno mjernik i kapetan po činu u austrijskoj vojsci. On je tada išao u Liku – okolicu Otočca – Brinja itd tu nagovarao ljude za naseljavanja u ćemu je uspio. Pošla je velika grupa ljudi naročito u sadašnje Brdine gdje im je on dijelio zemlju. Međutim se dogodila jedna tragedija. Bilo je to navodno jedne nedjelje, kada su skoro svi ljudi otišli u malu crkvicu, za koju se ne zna tko ju je gradio, ali vjerojatno ovi ljudi koji su došli; nosivši sobom vjerske običaje, na sadašnje tako zvano mjesto Crkvište, iznad sadašnjeg Drežničkog groblja. Vršeći svoj vjerski obred, iznenada su došli Turci, opkolili ih i sve poklali. Drežnik je opet postao pust i pred Kosanovićem je stajao novi, isto kao i prije, zadatak.
Ovoga puta on je uspio učiniti isto. Neke slične tragedije se kasnije nisu događale. Drežnik je iz godine u godinu imao sve više stanovnika. Sva stara prezimena: Kolići, Vukovići, Žanići itd, datiraju iz tog doba.
Kosanoviću je tada bilo dozvoljeno, kada je izvršio taj zadatak da i sam sebi uzme zemlje gdje želi i bilo mu je ponuđeno, da primi počasni naziv tadanjih vlastelina, što navodno nije htio primiti, osim što je uzeo – odmjerio zemlju od sadašnjih Brdina do Korane, koji dio još i danas njegovi nasljednici uživaju, dakako sa izmjenama koje su uslijedile kroz historiju
Evo odprilike sam prepisao. Tu i tamo mi bježi poneko slovo no mislim da je 99% točno prepisano.
Prije nego sto pocnem pisati ogradjujem se time da je to po prilici moglo tako biti, ali ne mora odgovarati stopostotnoj istini.
Po prilici prije tristo godina, pred naletom Turaka u Crnu goru, narod je bježao zbog njihovog nasilja i maltretiranja (o ćemu historija dovoljno govori, pa nije potrebno pisati), u različite krajeve naše sadašnje domovine. Tom prilikom je u ove krajeve došao neki Kosanović – pradjedšukundjeda Polde Kosanovića sada sa stanom u Drežniku – umirovljeni viši financijski inspektor a isto tako i predak starca Pube Kosanovića, prema čijem izlaganju to i pišem. Dakako, da je Drežnik sa bližom okolicom u to vrijeme bio pust, obrastao u šikaru, nenaseljen itd. S naše strane Korane Ličko Petrovo selo i dalje prema Lici, bila je tada granica turske spahijske vladavine. Austriji je bilo u interesu, da tak kraj nasele i da od stanovništva stvori sebi prvu zaštitnicu na toj granici od provale Turaka pa je povjerila taj zadatak – naseljavanja –tom Kosanoviću koji je bio navodno mjernik i kapetan po činu u austrijskoj vojsci. On je tada išao u Liku – okolicu Otočca – Brinja itd tu nagovarao ljude za naseljavanja u ćemu je uspio. Pošla je velika grupa ljudi naročito u sadašnje Brdine gdje im je on dijelio zemlju. Međutim se dogodila jedna tragedija. Bilo je to navodno jedne nedjelje, kada su skoro svi ljudi otišli u malu crkvicu, za koju se ne zna tko ju je gradio, ali vjerojatno ovi ljudi koji su došli; nosivši sobom vjerske običaje, na sadašnje tako zvano mjesto Crkvište, iznad sadašnjeg Drežničkog groblja. Vršeći svoj vjerski obred, iznenada su došli Turci, opkolili ih i sve poklali. Drežnik je opet postao pust i pred Kosanovićem je stajao novi, isto kao i prije, zadatak.
Ovoga puta on je uspio učiniti isto. Neke slične tragedije se kasnije nisu događale. Drežnik je iz godine u godinu imao sve više stanovnika. Sva stara prezimena: Kolići, Vukovići, Žanići itd, datiraju iz tog doba.
Kosanoviću je tada bilo dozvoljeno, kada je izvršio taj zadatak da i sam sebi uzme zemlje gdje želi i bilo mu je ponuđeno, da primi počasni naziv tadanjih vlastelina, što navodno nije htio primiti, osim što je uzeo – odmjerio zemlju od sadašnjih Brdina do Korane, koji dio još i danas njegovi nasljednici uživaju, dakako sa izmjenama koje su uslijedile kroz historiju
Re: Dreznik grad 1964 godine
Evo sto sam pronasao:
Re: Dreznik grad 1964 godine
Brdine su danas (a vjerovatno i prije) dio Drežnika od ceste što ide za groblje odnosno Lipovaču, Kršlju i Tržački Raštel pa gore do Kolić brda. Moja kuća je dakle na početku Brdina gledano iz pravca Drežnika. Prema mojim saznanjima u Brdinama su u toj prvoj turi bile naseljene 3 obitelji: Brajdić (moji preci), Vidoš (također moji preci ali sa mamine strane) i Kolić, interesantno je da se u toj tuiri ne spominje ni jedan Vuković iako je to poslije postalo jedno od najvećih prezimena u Brdinama i to u sred Brdina.
Taj Kosanović koji je naselio ljude u današnji Drežnik uzeo je sebi ovu veliku parcelu zemlje (kako sam ti i pokazivao kad si bio ovdje) gledano od moje kuće desno prema centru Drežnika: od ceste koja vodi za groblje...pa prema Koreni sve do korane i gore cjeli centar, sve sa desne strane ceste dolje do Kule (starog grada), navodno 200 hektara, poslije je veliki komad uzet za školu i školske njive i vježbalište (otud i naziv za onu zemlju gdje su kuće Jure Pivca i Pere Čokne - PLANTAŽA), drugi komad od školskog prema Kosanovićima je vjerovatno nekim diobama pripao nekom od braće (ocu ili didu od Pube tvog pradjeda), e tu sad dolazi ona priča da je neko zapio imanje i prodao krčmarici (Ani Mužari) a ostaje pitanje ko je prodao dio tog imanja Petru Vukoviću koji je poslije oženio Jelku - sestru od Polde, a Jelka mu u miraz dobila još i komad zemlje dolje prema Kosanovićima, i danas se zove Kosanovićka, Pere je umro 1941. a Jelka poslije onda prodavala placeve i od toga živjela a time i naselila Drežnik sa desne strane ceste današnjim stanovnicima.
Kosanovići (oni od starine) dali su zatim komad zemlje za šumariju koja je bila tamo di je danas kuća Nine Kaćunca, imaju i dan danas o međi u kamenu upisani rimski brojevi, Nina ih može pokazat.
Do pred ovaj rat Kosanovićima je bilo ostalo od Korane pa gore ona međa što udara od starog grada (kule) pa gore na Ninu kaćunca i tamo sve do Voin Dola, al nažalost sad poslije rata i to je većim djelom prodano tako da su sad ostali ostaci ostataka nekoć slavne familije s tendencijom da i to nestane s obzirom da NIKO od Kosanovića danas ne živi u Drežniku a ono malo što su još vlasnici - kane prodat
Taj Kosanović koji je naselio ljude u današnji Drežnik uzeo je sebi ovu veliku parcelu zemlje (kako sam ti i pokazivao kad si bio ovdje) gledano od moje kuće desno prema centru Drežnika: od ceste koja vodi za groblje...pa prema Koreni sve do korane i gore cjeli centar, sve sa desne strane ceste dolje do Kule (starog grada), navodno 200 hektara, poslije je veliki komad uzet za školu i školske njive i vježbalište (otud i naziv za onu zemlju gdje su kuće Jure Pivca i Pere Čokne - PLANTAŽA), drugi komad od školskog prema Kosanovićima je vjerovatno nekim diobama pripao nekom od braće (ocu ili didu od Pube tvog pradjeda), e tu sad dolazi ona priča da je neko zapio imanje i prodao krčmarici (Ani Mužari) a ostaje pitanje ko je prodao dio tog imanja Petru Vukoviću koji je poslije oženio Jelku - sestru od Polde, a Jelka mu u miraz dobila još i komad zemlje dolje prema Kosanovićima, i danas se zove Kosanovićka, Pere je umro 1941. a Jelka poslije onda prodavala placeve i od toga živjela a time i naselila Drežnik sa desne strane ceste današnjim stanovnicima.
Kosanovići (oni od starine) dali su zatim komad zemlje za šumariju koja je bila tamo di je danas kuća Nine Kaćunca, imaju i dan danas o međi u kamenu upisani rimski brojevi, Nina ih može pokazat.
Do pred ovaj rat Kosanovićima je bilo ostalo od Korane pa gore ona međa što udara od starog grada (kule) pa gore na Ninu kaćunca i tamo sve do Voin Dola, al nažalost sad poslije rata i to je većim djelom prodano tako da su sad ostali ostaci ostataka nekoć slavne familije s tendencijom da i to nestane s obzirom da NIKO od Kosanovića danas ne živi u Drežniku a ono malo što su još vlasnici - kane prodat
Re: Dreznik grad 1964 godine
Dakle moj predak kojeg nazivaju Demeter Kosanovic bio je 1805 natporucnik u trecoj ogulinskoj pukovniji.
Online
Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.