New Age,Hinduizam,Mistika ili Kršćanstvo?Jedno iskustvo!

[palivatra]

Sljedbenik New Agea pita:

"Brando dobar dan.

Možeš malo objasniti što je to kršćanska doktrina i po čemu se razlikuje od drugih učenja? Hvala."





Odgovor:

"Pozdrav, Trag.

Ja mogu govoriti samo iz svojega iskustva, nije mi namjera generalizirati. Nisam nigdje postulirao da je kršćanstvo "jedini put", već da sam do toga došao subjektivno i osobno. Tvrditi da je nešto "jedini put" za mene je odlika oholosti, a to je posljednje što želim činiti, jer kao smrtan čovjek nemam taj autoritet.

Kada kažem "doktrina" ne iznosim nikakvu kompleksnu teologiju, već ću se samo orijentirati na neke temeljne doktrinarne postavke i njihove razlike spram nekih drugih učenja s kojima sam dolazio u doticaj, kao i vlastite refleksije na moja iskustva.

Tvoje pitanje je zapravo prilično široko, a ja ću navesti tek neka svoja razmišljanja u nekoliko točaka:

1. U kršćanstvu čovjek je stvorenje, te je kao takav, dio stvorenoga svijeta. Ključan je dualistički odnos Stvoritelj-stvorenje - tu je razlika od monističke priče da je "sve jedno", koja defacto čovjeka divinizira. Ta stvar mi nikada nije sjela do kraja, tim više što je mnogi "duhovnjaci" uzimaju zdravo za gotovo. I sam sam upao u tu zamku relativizma. Dakle, ključno je shvatiti da dualizam postoji kao imanentna stvarnost, koju nije bezopasno relativizirati koncepcijom teoretske "jednote". Pritom je glavna "opasnost" da čovjek sebe smatra "Bogom koji se inkarnirao", a tu postoji problemčić. Za ljudsku je psihu mnogo zdravije da se NE divinizira. Ovdje je bitno to što sam došao do zaključka da prihvaćajući panteistički monizam zapostavljam i relativiziram dualizam, a time i razliku između dobra i zla koja je, po meni, ključna. Također, odlučio sam vjerovati da je jedina POTPUNA inkarnacija Boga-Stvoritelja ona Isusa Krista, ali to je stvar subjektivnog vjerovanja. Za mene se On pokazao kao stvaran i istinit Spasitelj, u što su me uvjerila određena osobna iskustva u proteklih nekoliko mjeseci. Zbog toga sam se i vratio kršćanskoj vjeri.

2. Bog je aktivan čimbenik, a čovjek u duhovnom smislu sam po sebi ne može mnogo. Ovo se razlikuje od učenja koja potenciraju "rad na sebi" te "uzdizanje sebe"... ustvari, u cijeloj toj koncepciji koja međuodnos Boga i čovjeka shvaća kao "više i niže JA" krije se jedna prilično banalna psihološka stranputica. Naime, sama riječ "Ja" pobuđuje u čovjekovom umu određene konotacije, i kada čovjek govori o "višem ja" on podsvjesno hrani svoj vlastiti ego, zabijajući sebi duhovni autogol. ovo je također nešto što sam iskusio na svojoj koži, ali i kod drugih, te sam stoga pobornik ozbiljnijeg shvaćanja dualističke stvarnosti koja nas okružuje.

3. Vjerovanje da je ovaj život jedan i jedini. Iskreno, teorija reinkarnacije nije mi toliko mrska, ali primijetio sam da je mnogi zapadnjaci koriste kako bi izbjegli duhovnu i svaku drugu odgovornost za ovaj život. Teorija reinkarnacije na zapadu se shvaća kao bijeg od trajne smrti i bijeg od odgovornosti, jer "zašto bih se previše opterećivao bilo čime kad se mogu opet inkarnirati?" Zamka koja se ovdje krije jest ta da OVAJ život moramo shvatiti kao JEDAN i JEDINI, kako ga ne bismo potratili na sebično ponašanje.

4. Predati sve svoje težnje, želje, navezanosti i odbojnosti Bogu koji je aktivan čimbenik. Primjerice, u budizmu se također teži istim ciljevima, al je čovjek uglavnom prepušten sam sebi jer je koncepcija Boga-Stvoritelja manje-više nepotrebna za cijelu priču. Stoga se čovjek pomoću različitih praksi, molitvi (kome?) i tehnika nastoji uzdići iznad svega toga, a to je dugotrajan i nimalo jednostavan proces. S druge strane, osvjedočio sam se da jednostavnim procesom molitve čovjek zaista biva "oslobođen" svojih navezanosti i odbojnosti, a iskustvo Božje Ljubavi postaje nešto vrlo stvarno. Dakle, jedina "tehnika" koja je tu potrebna jest "predanje" svoje volje.

5. Ljubav kao nesebičnost i požrtvovnost prisutna je u mnogim religijama i pravcima, ali jedino u kršćanstvu sam naišao na potpuno oživotvorenje takovoga koncepta ljubavi. Isus Krist pritom žrtvuje sebe za druge, a i ponizuje se perući noge učenicima, iako je Bog i Učitelj osobno. Ključna razlika koja mi potvrđuje ovu autentičnost jest u tome da se drugdje, napose na istoku, mnogi duhovni učitelji uzdižu, sjede na nekakvim tronovima (Ravi Shankar, Sai Baba i slični), te dopuštaju da ih se štuje. Krist je, sa svoje strane, utjelovio skromnost i poniznost i kroz to da je odbijao da ga se zakralji ili slavi. Poniznost kao jedan od najbitnijih čimbenika ovdje donosi mnoge plodove u koje sam se i osobno osvjedočio.

6. Unatoč bavljenju mnogim duhovnim tehnikama, te traženju različitih uzvišenih spoznaja, nijedna mi nije nikada donijela unutarnji mir duše u trajnom i pravom smislu te riječi. Tek kroz molitvu kršćanskome Bogu iskusio sam tračak toga beskrajnog i autentičnog Mira.



Eto, nekoliko stvari sa moje subjektivne pozicije, utemeljene na mojemu vlastitom traganju. Na koncu je Bog pronašao mene.

I još jednom, nemoj me krivo shvatiti. Ne želim omalovažavati ničija druga uvjerenja tako što bih generalizirao svoja. Na koncu, mnoge izrečene stvari su tek različit semantički način da se izraze stvari koje su iste ili srodne drugim učenjima!"
Moj komentar:>>Iako se mi Hrvati sve više(kao i ostali narodi)okrećemo istočnjačkim mistikama,ima ih puno koji se u iste razočaraju i vrate se Kršćanstvu!
Brando je dao izvanredne odgovore,a tu istinu je proživio,nije samo naučena iz knjiga!Kad sam i sam tražio istinu,neki smisao,nisam se toliko usmjerio na mistiku koliko na logiku!Uvjerili su me u školi i na faksu da Boga nema,nije bilo teško jer je tada moje znanje o Bogu bilo mizerno a logično mi je bilo da sve što je nastalo , mora imati kreatora!Slučaj mi je bio previše šupalj!Okrenuo sam se dobro umotanim teorijama Denikenovim da su čovjeka i sve na zemlji stvorili svemirci!Kasnije,nakon ozbiljnijeg proučavanja , vratih se Kršćanstvu!Ne toliko crkvi koja mi je pripomogla da akceptiram ateizam nego Kristu!On i Apostoli su uvjek govorili istinu!Crkva,kako kad!
Zanima me bitno vaš komentar "brandova" promišljanja!