Malo starije povijesti.
Re: Malo starije povijesti.
Prvi katastar dreznik grada iz 1805. godine.
Re: Malo starije povijesti.
Siniša može li ovo malo preglednije, ja ovdje ništa ne kužim na ovoj karti
Re: Malo starije povijesti.
Na zalost u ogranicenim mogucnostima fotografiranja tesko je napraviti preglednije. Gornja fotka nastala je spajanjem vise fotografija. Originalna karta dostupna je kao i cijeli niz drugih karata te i plana utvrde Dreznik iz 1827. godine. Vjerujem da bi se lako mogle napraviti preslike koje bi se mogle izloziti u obnovljenoj kuli.
Re: Malo starije povijesti.
Pa to onda treba javit Turističkoj u Rakovici pa nek to potraže i izlože, i onako kane ove godine naplaćivat ulaz u kulu
Re: Malo starije povijesti.
Da to bi bilo dobro da se napravi.
Re: Malo starije povijesti.
Mogli bi tiskati reprinte starih razglednica koje su u Drzavnom arhivu Hrvatske u nekoliko zbirki.
Re: Malo starije povijesti.
Poceo sam malo sistematizirati svoja istrazivanja te sam postavio na geni.com tri projekta:
http://www.geni.com/projects/3-Ogulinsk ... enta/12294
http://www.geni.com/projects/Kosanovi%C4%87i/7128
http://www.geni.com/projects/Dre%C5%BEn ... 1tvo/11895
Takodjer je na rodoslovlju izisao moj prilog:
http://www.rodoslovlje.hr/istaknuta-vij ... znik-grada
A i poceo sam piswti blog o mojim pretcima:
http://kosanovici-iz-dreznika.blog.hr/
Posebno bih jos jednom zahvalio Branku bez cije pomoci ne bih bog zna koliko odmakao.
http://www.geni.com/projects/3-Ogulinsk ... enta/12294
http://www.geni.com/projects/Kosanovi%C4%87i/7128
http://www.geni.com/projects/Dre%C5%BEn ... 1tvo/11895
Takodjer je na rodoslovlju izisao moj prilog:
http://www.rodoslovlje.hr/istaknuta-vij ... znik-grada
A i poceo sam piswti blog o mojim pretcima:
http://kosanovici-iz-dreznika.blog.hr/
Posebno bih jos jednom zahvalio Branku bez cije pomoci ne bih bog zna koliko odmakao.
Re: Malo starije povijesti.
Ne znam postoji li interes za popisom ucitelja u skoli Dreznik grad od 1880 godine na dalje?
Re: Malo starije povijesti.
Naravno da postoji, piši:)
Re: Malo starije povijesti.
Daklem sto kazu uciteljski kalendari to jest shematizmi za 1884. godinu: U drezniku Matesa Mate i Jergovic Justina u Vagancu Drakulic Marko i Drakulic Marija u Sadilovcu Grgic Radoslav
Od 1892 do 1897 u Drezniku Dvornikovic Ljudevit i Dvornikovic Marijana
Od 1899 do 1903 Leihenger Andrija i Kata
1905 Juran Marko i Sabljak Anka
1907 Bozicevic Ivan i Knezevic Stanislava
1911 Bozicevic i Ranker Ema
1912 Markovic Ivan i Ranker Ema
1923 Henneberg Stanislava
1939 Kosanovic Josip,Sporer Ivka,Potocnjak Marija
Potocnjak Tomislav. Vjeroucitelji su bili Dragutin Stimac iz Dreznika i Dusan Hralica ili Hralina iz Sadilovca.
Te godine u skolu je islo ukupno:161 dijete i to u 1 razred 67 u drugi 39 u treci 27 i u cetvrti 28 s time da 17 djece nije islo u skolu zbog jako losih materijalnih uvjeta.
Za tu 1939. godinu ima jos nekih podataka. U jednoj anketi koja je provedena oko 1960 godine pise da je skolstvo u drezniku pocelo oko 1830. godine u kuci popa Vukelica koja je negdje oko 500 metara bila udaljena od nove skole i da je nova skola sagradjena 1880. godine. Prema mojim saznanjima zemljiste na kojoj je skola sagradjena pripadalo je Kosanovicima jer tako je nacrtano u katastru iz 1878. Eto nadam se da sam malo nadopunio
Od 1892 do 1897 u Drezniku Dvornikovic Ljudevit i Dvornikovic Marijana
Od 1899 do 1903 Leihenger Andrija i Kata
1905 Juran Marko i Sabljak Anka
1907 Bozicevic Ivan i Knezevic Stanislava
1911 Bozicevic i Ranker Ema
1912 Markovic Ivan i Ranker Ema
1923 Henneberg Stanislava
1939 Kosanovic Josip,Sporer Ivka,Potocnjak Marija
Potocnjak Tomislav. Vjeroucitelji su bili Dragutin Stimac iz Dreznika i Dusan Hralica ili Hralina iz Sadilovca.
Te godine u skolu je islo ukupno:161 dijete i to u 1 razred 67 u drugi 39 u treci 27 i u cetvrti 28 s time da 17 djece nije islo u skolu zbog jako losih materijalnih uvjeta.
Za tu 1939. godinu ima jos nekih podataka. U jednoj anketi koja je provedena oko 1960 godine pise da je skolstvo u drezniku pocelo oko 1830. godine u kuci popa Vukelica koja je negdje oko 500 metara bila udaljena od nove skole i da je nova skola sagradjena 1880. godine. Prema mojim saznanjima zemljiste na kojoj je skola sagradjena pripadalo je Kosanovicima jer tako je nacrtano u katastru iz 1878. Eto nadam se da sam malo nadopunio
Re: Malo starije povijesti.
Jedan od najpoznatijih župnika u bogatoj povijesti župe Rakovica, Don Andrija Vrdoljak, u burnom peridu Napoleonove vlasti, i ponovne uspostave vojnokraiškog poretka od, župnik 1807 – 1822 godine, u Rakovici je 29 siječnja 1822. godine teško bolestan ,napisao svoju oporuku. Jedan primjerak ovjerovljenog prijepisa poslan je u Grabovac, gdje se sačuvao u obitelji pok. Vice i pok. Don Mije Vrdoljaka. Poradi lakšeg razumjevanja doslovnog teksta neke su riječi prilagođene današnjem načinu izgovora i pisanja. Evo je u cijelosti;
TESTAMENT
Kojega zdola potpisati Andrija Vardolijak penzionirati plovan Rodjen u Dalmaci Deržave Arcibiskupa Splitskoga u Selu Grabovcu nahodeći se u bolesti u Ime presvstoga Troistva i blažene Divice Marie kako sledi načini, koji sve perve od mene ili na Pismu ili na Riči učunjene uredbe potira, i sam jedino u Kriposti ostati ima, s kojom pri bistroi pameti dobrovoljno odlučujem i svitovne i duhovne Poglavare molim,dabi nastojati dostojali dase ova moja Odluka potpunoma soverši i naimre Kakotij:
1-vo- Priporučujem Dušu moju onda, Kad hotio bude moj Stvoritelj i Otkupitelj, dase razdili od ovega himbenoga Svita, a grišnoga Tila, primilosrdnome momu Bogu , blaženoj i Prisvetoj D.Marii, Angelu mome Čuvaru, i svemu ostalomu nebeskom Skeregu, dami dopuste srično razdiliti se, i miloserdno primu, u ono vikovično Blaženstvo, a ovo siromaško Tilo prosim ponizno Slavnu Regimens i Comp.Comp(aniju ) da dopuste da bude pokopano u ovoj Plovanskoj Cerkvi svete Hellene u Grob od mene pripravljen , ako pako ne u Crikvi ,barem s desne strane zvonika u Cimetar od Ceste, A Sprovod , Mise i ostale Molitve,Obed, Gospodi Redovnikom i ostaloj Gospodi Officcirom, koji budu došli na Sprovod , također i onim koji me budu u Grob nosili, hoću i naređujem i nalažem na Dušu mome sinovcu Bartolu Verdolijaku, da sve od moga Siromaškog Uboštva s onim Poštenjem, kako se šika i pristoji jednome starcu Plovanu (župniku ) učini, podvori i opravi.
-2-go- Ostavljam i naređujem da ona moja vlastovita dva srebrena Kaleža, namire jedan, koji kosta 95 forinti da bude poslat u Cerkvu St.Franciska u Imotski u Dalmaciu, gdi počiva tilo moga Otca, i neka bude za mojju i njegovu Dušu. Drugi Kalež manji koji kosta 55 forinti neka se pošalje u Cerkvu blažene Gospe od Porođenja u Grabovac u Dalmaciu, gdi je pokopano Tilo moje Matere, i ostaloga moga Roda i Plemena za moju i za svi njih Dušu.
-3-će- Mome sinovcu Gerguru Vardolijaku, bratu Bartolovu ostavljam jedan Kotal Rakioski dvie Košulje i jedan Ručnik velik.
-4-to- Neka se dade Nikoli Diaku, koji se nahodi u školi u Zadru, ako doide, oni Kaputrok stari, veliki Klobuk, i polovne hlače.
-5-to-Cel moj Imetak u novcu,Blagu,Pohištvu i s jenom Ričjom sve ostavljam mome Sinovcu Zollaufscheru( carinskom nadzorniku ) Bartolu Verdolijaku i njegovoj Dici., budući da ga ja od mali nog za moju Poslugu sobom povel jesam, i sva koja imam njemu ostavljam, on zajedno s manom prigospodario jest, i pradi njegova truda i Poslušania ,kojemi on od mali nog iskazal jest- cel moj Imetak njemu i njegovoj Dici ostaviti dužan se nahodim ,poradi česa njemu pako na Dušu nalažem, da se više puta spomene za moju Dušu Misu platiti,Uboga nahraniti i druga Dila milosrdna učiniti
-6-to-Sverhu Dugova,koje ja kome ili drugi meni dužni jesu, jesam na drugom Mistu iskazal,sverhu toga jednu Specifikaciu ficatiu napravil, od koji dugova, kad se novci steraju , ima se napraviti jedan Tabernachell u Cerkvi ove Parokoinske CerkveSt. Hellene, što pako od novac ostane, razumiva se da mome Sinovcu Bartolu i njegovoj Dici dopasti ima.
-7-mo- Za Ispunitelja ovoga moga Testamenta odabiram moga Naslidnika Gosp. Plovana Grubelića, kojega prosim i na Dušu njemu nalažem, da on ove moje Naredbe čini ispuniti i braniti, da ostane u svojoj Kriposti, s kojim doveršujem.U Rakovici na 29. Maja1822.
Andrija Vardoliak mp
Penzionirati Plovan
Coram nobis ( pred nama ) - potvrđeno je da je gospodin Testator napravio ovaj Testament i da ga je potpisao
Petar Sabljak, res. Corporale, Nikola Sabljak mp.Corporal, Nikola Keser mp.Feldwebwl, Radočaj mp. kapetan
Našao da je suglasno s orginalom
Rakovica na 12. lipnja 1822.
Holujević,pukovnik
TESTAMENT
Kojega zdola potpisati Andrija Vardolijak penzionirati plovan Rodjen u Dalmaci Deržave Arcibiskupa Splitskoga u Selu Grabovcu nahodeći se u bolesti u Ime presvstoga Troistva i blažene Divice Marie kako sledi načini, koji sve perve od mene ili na Pismu ili na Riči učunjene uredbe potira, i sam jedino u Kriposti ostati ima, s kojom pri bistroi pameti dobrovoljno odlučujem i svitovne i duhovne Poglavare molim,dabi nastojati dostojali dase ova moja Odluka potpunoma soverši i naimre Kakotij:
1-vo- Priporučujem Dušu moju onda, Kad hotio bude moj Stvoritelj i Otkupitelj, dase razdili od ovega himbenoga Svita, a grišnoga Tila, primilosrdnome momu Bogu , blaženoj i Prisvetoj D.Marii, Angelu mome Čuvaru, i svemu ostalomu nebeskom Skeregu, dami dopuste srično razdiliti se, i miloserdno primu, u ono vikovično Blaženstvo, a ovo siromaško Tilo prosim ponizno Slavnu Regimens i Comp.Comp(aniju ) da dopuste da bude pokopano u ovoj Plovanskoj Cerkvi svete Hellene u Grob od mene pripravljen , ako pako ne u Crikvi ,barem s desne strane zvonika u Cimetar od Ceste, A Sprovod , Mise i ostale Molitve,Obed, Gospodi Redovnikom i ostaloj Gospodi Officcirom, koji budu došli na Sprovod , također i onim koji me budu u Grob nosili, hoću i naređujem i nalažem na Dušu mome sinovcu Bartolu Verdolijaku, da sve od moga Siromaškog Uboštva s onim Poštenjem, kako se šika i pristoji jednome starcu Plovanu (župniku ) učini, podvori i opravi.
-2-go- Ostavljam i naređujem da ona moja vlastovita dva srebrena Kaleža, namire jedan, koji kosta 95 forinti da bude poslat u Cerkvu St.Franciska u Imotski u Dalmaciu, gdi počiva tilo moga Otca, i neka bude za mojju i njegovu Dušu. Drugi Kalež manji koji kosta 55 forinti neka se pošalje u Cerkvu blažene Gospe od Porođenja u Grabovac u Dalmaciu, gdi je pokopano Tilo moje Matere, i ostaloga moga Roda i Plemena za moju i za svi njih Dušu.
-3-će- Mome sinovcu Gerguru Vardolijaku, bratu Bartolovu ostavljam jedan Kotal Rakioski dvie Košulje i jedan Ručnik velik.
-4-to- Neka se dade Nikoli Diaku, koji se nahodi u školi u Zadru, ako doide, oni Kaputrok stari, veliki Klobuk, i polovne hlače.
-5-to-Cel moj Imetak u novcu,Blagu,Pohištvu i s jenom Ričjom sve ostavljam mome Sinovcu Zollaufscheru( carinskom nadzorniku ) Bartolu Verdolijaku i njegovoj Dici., budući da ga ja od mali nog za moju Poslugu sobom povel jesam, i sva koja imam njemu ostavljam, on zajedno s manom prigospodario jest, i pradi njegova truda i Poslušania ,kojemi on od mali nog iskazal jest- cel moj Imetak njemu i njegovoj Dici ostaviti dužan se nahodim ,poradi česa njemu pako na Dušu nalažem, da se više puta spomene za moju Dušu Misu platiti,Uboga nahraniti i druga Dila milosrdna učiniti
-6-to-Sverhu Dugova,koje ja kome ili drugi meni dužni jesu, jesam na drugom Mistu iskazal,sverhu toga jednu Specifikaciu ficatiu napravil, od koji dugova, kad se novci steraju , ima se napraviti jedan Tabernachell u Cerkvi ove Parokoinske CerkveSt. Hellene, što pako od novac ostane, razumiva se da mome Sinovcu Bartolu i njegovoj Dici dopasti ima.
-7-mo- Za Ispunitelja ovoga moga Testamenta odabiram moga Naslidnika Gosp. Plovana Grubelića, kojega prosim i na Dušu njemu nalažem, da on ove moje Naredbe čini ispuniti i braniti, da ostane u svojoj Kriposti, s kojim doveršujem.U Rakovici na 29. Maja1822.
Andrija Vardoliak mp
Penzionirati Plovan
Coram nobis ( pred nama ) - potvrđeno je da je gospodin Testator napravio ovaj Testament i da ga je potpisao
Petar Sabljak, res. Corporale, Nikola Sabljak mp.Corporal, Nikola Keser mp.Feldwebwl, Radočaj mp. kapetan
Našao da je suglasno s orginalom
Rakovica na 12. lipnja 1822.
Holujević,pukovnik
Re: Malo starije povijesti.
Batušić
Jedno od najpoznatijih izumrlih prezimena u tristogodišnjoj pisanoj povijesti rakovičkih obitelji je svakako ono prezimena Batušić.
Koliko god je u hrvatskim povijesnim razmjerima ovo prezime poznato preko uvaženog Slavka Batušića, koji je dao neizmjeran doprinos hrvatskoj književnosti, sredinom dvadesetog stoljeća, još je veći doprinos nekoliko generacija Batušića u povijesnom razvoju samog mjesta Rakovice!
Današnje stanovnike Rakovice, na Batušiće podsjećaju samo zemljišni nazivi nekih njiva, kao što su „Batušić Brižak „ i „Batušićeve leske.“. Prva je njiva iznad žutog puta ,neposredno do „Šicauza „ a drugo, gaj iznad luke i potoka , neposredno iza osnovne škole.
Prvi je Batušić došao u Rakovicu 1882 godine, a bio je to Josip r.1844 godine u Jastrebarskom . Josip je bio ugostitelj , oženjen Katarinom r. Netjaković. Došao je iz Karlovca sa ženom i dvoje već poodrasle djece. Bili su to sin Ivan r. 1865 g., i kćerka Ana r.1868 !?
Batušić je kupio imanje od Ive Vučića, i to odmorište i prenoćište „Plitvice . Između dva rata poznate zgrade Oreškovićevih dućana, a našim naraštajima poznatu zadružnu zgradu, kasnije „Pansion. Od Vučića su kupili i najveći dio pripadajućih zemljišnih parcela koje je ova obitelj još sredinom devetnaestog stoljeća dobila za posebne zasluge u posjed od tadašnjih vlasti Vojne krajine, točnije, zemlju je dobio na uživanje, časnik carske vojske Ive Vučić iz Ogulina.
Pored ugostiteljske djelatnosti, uspješnog vođenja prenoćišta, Batušići su se bavili i zemljoradnjom, a na „Batušić brišku„ Joso je imao i ograđeni dudik.Naime uspješno je uzgajao dudov svilac ! To je parcela kč.1471, sada u vlasništvu Gašparovića kbr.13 iz Rakovice….
Početkom osamdesetih godina Josin sin Ivan, oženit će rakovčanku Mariju Pađen i sa njom imati sina Krunoslava r.1885g. Dali je Ivan sa Marijom imao više djece, ne znamo, jer matične knjige datirane do 1900-te, nisu sačuvane, a u rakovičkim matičnim knjigama poslije 1900-te, nema upisanog ni jednog rođenog Batušića !
Kada je 1915 godine umrla 75 godišnja Ivanova majka Katarina r. Netjaković, Joso je već bio pokojni, a kada su umrli Ivan i njegova žena Mare r. Pađen, također nije upisano.!?
Krunoslav je već bio gazda 1921 godine, a zabilježen je kao vlasnik čestice na kojoj je odobrena ekshumacija posmrtnih ostataka Eugena Kvaternika, od strane geodetske uprave iz Slunja.
U hrvatskom državnom arhivu, među dokumentima Braće Družbe Hrvatskog Zmaja, koji su i organizirali ekshumaciju, nalazi se i Batušićev dopis kojim on potkrepljuje da su Kvaternik i drugovi pokopani upravo na njegovom zemljištu !
Oreškovići su kupili Batušićevo imanje već 1922 godine . Tako u Rakovici prezimena Batušić nemamo već više od devedeset godina…
Jedno od najpoznatijih izumrlih prezimena u tristogodišnjoj pisanoj povijesti rakovičkih obitelji je svakako ono prezimena Batušić.
Koliko god je u hrvatskim povijesnim razmjerima ovo prezime poznato preko uvaženog Slavka Batušića, koji je dao neizmjeran doprinos hrvatskoj književnosti, sredinom dvadesetog stoljeća, još je veći doprinos nekoliko generacija Batušića u povijesnom razvoju samog mjesta Rakovice!
Današnje stanovnike Rakovice, na Batušiće podsjećaju samo zemljišni nazivi nekih njiva, kao što su „Batušić Brižak „ i „Batušićeve leske.“. Prva je njiva iznad žutog puta ,neposredno do „Šicauza „ a drugo, gaj iznad luke i potoka , neposredno iza osnovne škole.
Prvi je Batušić došao u Rakovicu 1882 godine, a bio je to Josip r.1844 godine u Jastrebarskom . Josip je bio ugostitelj , oženjen Katarinom r. Netjaković. Došao je iz Karlovca sa ženom i dvoje već poodrasle djece. Bili su to sin Ivan r. 1865 g., i kćerka Ana r.1868 !?
Batušić je kupio imanje od Ive Vučića, i to odmorište i prenoćište „Plitvice . Između dva rata poznate zgrade Oreškovićevih dućana, a našim naraštajima poznatu zadružnu zgradu, kasnije „Pansion. Od Vučića su kupili i najveći dio pripadajućih zemljišnih parcela koje je ova obitelj još sredinom devetnaestog stoljeća dobila za posebne zasluge u posjed od tadašnjih vlasti Vojne krajine, točnije, zemlju je dobio na uživanje, časnik carske vojske Ive Vučić iz Ogulina.
Pored ugostiteljske djelatnosti, uspješnog vođenja prenoćišta, Batušići su se bavili i zemljoradnjom, a na „Batušić brišku„ Joso je imao i ograđeni dudik.Naime uspješno je uzgajao dudov svilac ! To je parcela kč.1471, sada u vlasništvu Gašparovića kbr.13 iz Rakovice….
Početkom osamdesetih godina Josin sin Ivan, oženit će rakovčanku Mariju Pađen i sa njom imati sina Krunoslava r.1885g. Dali je Ivan sa Marijom imao više djece, ne znamo, jer matične knjige datirane do 1900-te, nisu sačuvane, a u rakovičkim matičnim knjigama poslije 1900-te, nema upisanog ni jednog rođenog Batušića !
Kada je 1915 godine umrla 75 godišnja Ivanova majka Katarina r. Netjaković, Joso je već bio pokojni, a kada su umrli Ivan i njegova žena Mare r. Pađen, također nije upisano.!?
Krunoslav je već bio gazda 1921 godine, a zabilježen je kao vlasnik čestice na kojoj je odobrena ekshumacija posmrtnih ostataka Eugena Kvaternika, od strane geodetske uprave iz Slunja.
U hrvatskom državnom arhivu, među dokumentima Braće Družbe Hrvatskog Zmaja, koji su i organizirali ekshumaciju, nalazi se i Batušićev dopis kojim on potkrepljuje da su Kvaternik i drugovi pokopani upravo na njegovom zemljištu !
Oreškovići su kupili Batušićevo imanje već 1922 godine . Tako u Rakovici prezimena Batušić nemamo već više od devedeset godina…
Re: Malo starije povijesti.
Zanimljivo, znam da tata kada traži neke lijeskove štapove kaže da ide u "Batušćeve leske", uvijek me zanimalo zašto se to tako zove, evo sada i znam.
Re: Malo starije povijesti.
Evo kako je oslobodjen Dreznik grad 1788. godine:
Josip II je 9. Veljače 1788 . objavio rat sultanu Abdulhamidu I. Na temelju zapovjedi podmaršala De Vinsa, glavnog zapovjednika hrvatskog vojnog zbora, Ogulinski pukovnik Daniel Peharnik pl. Hotković, prešao je 10.veljače granicu i došao pred Drežnik na Korani s osam pješačkih satnija, serežanima i četiri haubice, od kojih su dvije bile od tri,jedna od šest i jedna od sedam funti.
Jedna je satnija zauzela položaje u blizini sela Ljeskovac na prolazu prema osmanskom uporištu Tržac na Korani, a tri odjela oštrih strijelaca zaposjela su tri gaza preko Korane na putevima koji su iz Bosne vodili prema Drežniku: Ivankov Brod,Gavranića Brod i Pašinu Luku. Nekadašnji frankopanski tvrdi grad Drežnik uzdizao se na okomitoj stijeni na lijevoj obali Korane., čije se korito u tom dijelu duboko usijecalo u zemlju. Imao je unutarnju utvrdu ( Citadelu ) s okruglom kulom. Bio je okružen visokim bedemima, visokim 20 do 24 stope. U blizini utvrde , u kojoj je bila smještena osmanska posada, nalazilo se oveće selo Sadilovac.
Napad na Drežnik počeo je 10. veljače snažnom paljbom iz haubica i to nakon što je Peharbnikov 22-godišnji sin, koji je zahtjevao predaju utvrde, nudio Turcima carsku zaštitu, bio ranjen a trubač ubijen. Selo pored utvrde, nakon krvavog otpora, spaljeno je do temelja i sravnjeno sa zemljom . Preživjeli su stanovnici pobjegli u utvrdu, ostavivši za sobom mnogo mrtvih. Dok je pukovnik Peharnik s jednom satnijom zaposjeo prijelaz preko Korane, oštri strijelci su iz pozadine prekinuli dovod pitke vode u utvrdu, a granate iz haubica su razorili spremnik s vodom u samoj utvrdi. Poslije dva dana opsade Drežnik je zauzet, a osmanska posada od 75 ljudi je položila oružje. Turci su imali 30 mrtvih i 70- tak zarobljenih , dok je habzburška strana imala jednog mrtvog i jednog ranjenog. Svi vojno sposobni muškarci koji su tom prilikom, „vu broju“ 72 pali u zarobljeništvo, otpremljeni su u bivši pavlinski samostan Svetice kod Ozlja. Žene , djeca i starci opskrbljeni su potrebnim živežnim namirnicama i pod pratnjom odvedeni preko Korane u Izačić. Tom prilikom su se istakli satnik Tomljanović i barun Basse a satnik Mamula j zaplijenio 200 komada rogate stoke i poslao je u stožer …
Početkom travnja 1788. Okupili su se Osmanlije iz Ostrožca , Krupe i Bihaća, a 4 travnja pojavile su se tri jake turske kolone s ukupno 1000 ljudi i bojnom glazbom u kraju oko Drežnika. Prva je krenula prema rovovima kod Rakovice, druga se zaputila prema rovovimna pred Orihovim Selištem ( danas Selište Drežničko ), a treća se usmjerila prema novom mostu preko Korane,zacijelo sa namjerom da unište taj most koji se nalazio na putu za Bihać. Nakon što su sve tri kolone bile odbijene ,one su se objedinile na uzvisini kod Drežnika i okružle utvrdu sa svih strana. Pokušali su osvojiti Drežnik na juriš ali ih je vojna posada pod zapovjedništvom satnika Wuntcha uz pomoć najbližih ogulinskih satnija, prikupljenog ljudstva Ogulinske pukovnije i snažne paljbe iz topova postavljenih iza zapreka pred Koranom primorala je turke da se s velikim gubicima povuku preko Čerkezova Broda..
Josip II je 9. Veljače 1788 . objavio rat sultanu Abdulhamidu I. Na temelju zapovjedi podmaršala De Vinsa, glavnog zapovjednika hrvatskog vojnog zbora, Ogulinski pukovnik Daniel Peharnik pl. Hotković, prešao je 10.veljače granicu i došao pred Drežnik na Korani s osam pješačkih satnija, serežanima i četiri haubice, od kojih su dvije bile od tri,jedna od šest i jedna od sedam funti.
Jedna je satnija zauzela položaje u blizini sela Ljeskovac na prolazu prema osmanskom uporištu Tržac na Korani, a tri odjela oštrih strijelaca zaposjela su tri gaza preko Korane na putevima koji su iz Bosne vodili prema Drežniku: Ivankov Brod,Gavranića Brod i Pašinu Luku. Nekadašnji frankopanski tvrdi grad Drežnik uzdizao se na okomitoj stijeni na lijevoj obali Korane., čije se korito u tom dijelu duboko usijecalo u zemlju. Imao je unutarnju utvrdu ( Citadelu ) s okruglom kulom. Bio je okružen visokim bedemima, visokim 20 do 24 stope. U blizini utvrde , u kojoj je bila smještena osmanska posada, nalazilo se oveće selo Sadilovac.
Napad na Drežnik počeo je 10. veljače snažnom paljbom iz haubica i to nakon što je Peharbnikov 22-godišnji sin, koji je zahtjevao predaju utvrde, nudio Turcima carsku zaštitu, bio ranjen a trubač ubijen. Selo pored utvrde, nakon krvavog otpora, spaljeno je do temelja i sravnjeno sa zemljom . Preživjeli su stanovnici pobjegli u utvrdu, ostavivši za sobom mnogo mrtvih. Dok je pukovnik Peharnik s jednom satnijom zaposjeo prijelaz preko Korane, oštri strijelci su iz pozadine prekinuli dovod pitke vode u utvrdu, a granate iz haubica su razorili spremnik s vodom u samoj utvrdi. Poslije dva dana opsade Drežnik je zauzet, a osmanska posada od 75 ljudi je položila oružje. Turci su imali 30 mrtvih i 70- tak zarobljenih , dok je habzburška strana imala jednog mrtvog i jednog ranjenog. Svi vojno sposobni muškarci koji su tom prilikom, „vu broju“ 72 pali u zarobljeništvo, otpremljeni su u bivši pavlinski samostan Svetice kod Ozlja. Žene , djeca i starci opskrbljeni su potrebnim živežnim namirnicama i pod pratnjom odvedeni preko Korane u Izačić. Tom prilikom su se istakli satnik Tomljanović i barun Basse a satnik Mamula j zaplijenio 200 komada rogate stoke i poslao je u stožer …
Početkom travnja 1788. Okupili su se Osmanlije iz Ostrožca , Krupe i Bihaća, a 4 travnja pojavile su se tri jake turske kolone s ukupno 1000 ljudi i bojnom glazbom u kraju oko Drežnika. Prva je krenula prema rovovima kod Rakovice, druga se zaputila prema rovovimna pred Orihovim Selištem ( danas Selište Drežničko ), a treća se usmjerila prema novom mostu preko Korane,zacijelo sa namjerom da unište taj most koji se nalazio na putu za Bihać. Nakon što su sve tri kolone bile odbijene ,one su se objedinile na uzvisini kod Drežnika i okružle utvrdu sa svih strana. Pokušali su osvojiti Drežnik na juriš ali ih je vojna posada pod zapovjedništvom satnika Wuntcha uz pomoć najbližih ogulinskih satnija, prikupljenog ljudstva Ogulinske pukovnije i snažne paljbe iz topova postavljenih iza zapreka pred Koranom primorala je turke da se s velikim gubicima povuku preko Čerkezova Broda..
Re: Malo starije povijesti.
Nepoznata Rakovica
Joškova Strana
I u naše vrijeme u današnjoj su Rakovici prisutni nazivi za pojedina područja koja su generacije naših predaka isto tako zvali. Najvećem broju današnjih stanovnika Rakovice poznato je gdje su ; Žuti put, Šicauz, Jezerce ili Bojana , ali gdje je „Joškova Strana“, malo je još onih koji će to područje u Rakovici u kojoj je inače više uzbrdica i nizbrdica sa sigurnošću odrediti . Neki će reći da je Joškova strana ulica od centra do crkve , a neki da je to samo dio iste ulice, neposredno prije crkve . Na dobrom su tragu. Ali, Joškova strana je ipak malo dalje. Naime, prvi dio puta od crkve prema Grdićevom groblju, nekih pedesetak metara, koji je nekad, a naročito prije asfaltiranja bio kud i kamo strmiji, nazivao se je „Joškovom Stranom „!
Ovaj se je naziv za dio puta prema groblju koristio od prije prvog sv rata pa sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća, što nam mogu i potvrditi stariji rakovčani. Ali, po kojem je Jošku ta strana nazvana, i kako, kad su naši Josipi nekad i danas bili uglavnom, Josa,Joso ili Jojo, to nam neće znati reći… Pa ipak, u Rakovici je na prijelazu devetnaestog u dvadeseto stoljeće živio jedan Joško. Bio je to ravnatelj općinskog financijskog erara, Josip Balaš. Ovaj je općinski službenik bio rodom iz Harmice kod Zagreba, a oženjen sa Anom r. Block imao je dva sina i to Ladislava i Aleksandra. Kuća Josipa Balaša ,kojeg su rakovčani zbog njegovog mađarskog porijekla zvali Joška, bila je na desnoj strani puta prema Grdićevom groblju, iza kuće i imanja Nikole Kesera što se vidi i skice zemljišnog katastra iz 1902 godine. U jesen 1902 godine Joška je iznenada umro u 55-oj godini života, a njegova je žena sa sinovima ubrzo odselila natrag u Harmicu. Kuću i imanje je prodala Keserima. Danas se još na desnu stranu puta vidi mali „tavanak“ gdje je bila omanja Joškova kuća….Eto, tako je u Rakovici za jedan dio ceste prema groblju nastao naziv Joškova Strana.
Drago
Joškova Strana
I u naše vrijeme u današnjoj su Rakovici prisutni nazivi za pojedina područja koja su generacije naših predaka isto tako zvali. Najvećem broju današnjih stanovnika Rakovice poznato je gdje su ; Žuti put, Šicauz, Jezerce ili Bojana , ali gdje je „Joškova Strana“, malo je još onih koji će to područje u Rakovici u kojoj je inače više uzbrdica i nizbrdica sa sigurnošću odrediti . Neki će reći da je Joškova strana ulica od centra do crkve , a neki da je to samo dio iste ulice, neposredno prije crkve . Na dobrom su tragu. Ali, Joškova strana je ipak malo dalje. Naime, prvi dio puta od crkve prema Grdićevom groblju, nekih pedesetak metara, koji je nekad, a naročito prije asfaltiranja bio kud i kamo strmiji, nazivao se je „Joškovom Stranom „!
Ovaj se je naziv za dio puta prema groblju koristio od prije prvog sv rata pa sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća, što nam mogu i potvrditi stariji rakovčani. Ali, po kojem je Jošku ta strana nazvana, i kako, kad su naši Josipi nekad i danas bili uglavnom, Josa,Joso ili Jojo, to nam neće znati reći… Pa ipak, u Rakovici je na prijelazu devetnaestog u dvadeseto stoljeće živio jedan Joško. Bio je to ravnatelj općinskog financijskog erara, Josip Balaš. Ovaj je općinski službenik bio rodom iz Harmice kod Zagreba, a oženjen sa Anom r. Block imao je dva sina i to Ladislava i Aleksandra. Kuća Josipa Balaša ,kojeg su rakovčani zbog njegovog mađarskog porijekla zvali Joška, bila je na desnoj strani puta prema Grdićevom groblju, iza kuće i imanja Nikole Kesera što se vidi i skice zemljišnog katastra iz 1902 godine. U jesen 1902 godine Joška je iznenada umro u 55-oj godini života, a njegova je žena sa sinovima ubrzo odselila natrag u Harmicu. Kuću i imanje je prodala Keserima. Danas se još na desnu stranu puta vidi mali „tavanak“ gdje je bila omanja Joškova kuća….Eto, tako je u Rakovici za jedan dio ceste prema groblju nastao naziv Joškova Strana.
Drago
Online
Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.