.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
...koja je pošteno osvjetlila prostoriju KT-a 
.
.
...koju smo i uslikali 
...odakle inače puca odličan pogled:
LupusREBEL je napisao/la:
http://www.youtube.com/watch?v=K1dioH4dSXk
Sjedamo u kombi i krećemo prem pistama. Na pistama trigeometrijska točka. Novost...
Hrvatski geometri očito odlučili podrobnije mjeriti Željavu i utvrditi granicu.
Ljeo se vidi KT i nosači antena iznad njega kao i antenski stup. Prvi put vidim i neku kuću 100-200 metara iznad kontrolnog tornja. Kameno zdanje koliko se meni čini s pista...
Idem prema ulazu br. 4, DOGS-a nema, nema ni naše pogranične ophodnje, čudno, ali još čudnije nema ni tabla da je granična crta ovđe, marljivo, marljivo, a što drugo reć...
Zlajo i Zoky ulaze u rupe, slikaju, meni je nekak sve to sablasno, pravim se da nije iako mi trnci prolaze kroz kičmu i pridružujem se njima i razgledavam malo.
Ledene sige vise s stropova, spuštaju se s betonskog svoda do poda, ulaz br. 2 pretvaraju kao krnja ulaz zvijeri.
Malo mjerimo i utvrđujemo da broj od 15 pa nadalje ko je spominjao na ovom forumu prevelik, visina je puno manja.
Ispred ulaza, piste očišćene, malo sam zbunjen, zašto se neko toliko potrudio da odnese sve te betonske gromade i materijl s pista, i sad dok pišem nije mi jasno...
Pula ekipa našla neki luft madrac, padali su komentari što bi to moglo biti, ja nemam pojma, no pravim se pametan i dolazim do zaključka da je to nešto od MIG-a.
Na ulazu br. 1 pun kofer smeća, ima zvončića i ostataka od neke bombe, okrećem se i izlazim van, sutra ipak dolazi pirotehničar, bivši oficir ŠRO-a, on će znati kako i gdje, neželim reskirat.
U šumi se ljepo vide dvije trafo stanice, jedna omanja i jedna velika.
Sad se i dva bunkera vide koja su bila sakrivena u šipražju i zelenilu.
Vide se i mnoge zgrade ispred objekta Klek, negdje prko 5-6 objekata, uočavam da ima dosta šahtova za popravak kamiona, koliko se sjećam dva puta po dva sam vidio. To je dosta...
Vrijeme leti, mrak se polako spušta.
Sunce baš ima putanju po grebenu Plješevice i zalazi prema plitvicama tako da mrak i sjene se izdužuju brže nego što je uobičajeno.
Vraćamo se u Komandu baze...
Dolazimo u Komandu baze, počeli smo istovarat stvari a eto murije, šit problem...
Defender polako klizi prema nama, unutra policajac u tamnoj radnoj uniformi i vozač u civiliki, izlaze van, klasika, dobar dan dečki, dobar da, osobne karte molim.
Pružamo osobne karte, mene je odmah izdvojio policajac u uniformi a ekipa iz Pule vade facikl s deset centimetar debelim papirima, pokazuju neke dokumente dok mene onaj u uniformi polako ispituje, što smo odakle smo, što radimo i što smo radili...
Zlajo i Zoki pokazuju neke papire, ja iz daljine nevidi o čem se radi (poslje mi objašnjuju da su to bile dozvole, ja ih osobno nisam vidio a i nisam inzistirao jer mi je bio biti tamo boraviti a ne raspravljat): Hm, dečki, neznam kako da vam kažem, imamo dojavu da se tu krade... A mi u glas, ko krade, mi tek došli, nismo mogli ni šaraf uzeti? Meni pada na pamet da smo omeli lopova pa nas je prijavio da nebude on kriv, no dobro: Jeli mi možemo tu biti ili ne?
-Vidjet ćemo što će kolege javiti, trebali ste nam javiti da ćete tu boraviti... opet ista spika policije, da smo se javili zabranili bi u startu, meni policajac daje broj policijske postaje na Ličkom Petrovom Selu, znači sve je okej, nebi on davo broj da na misli udaljiti, samo da ne provjeri motorolom, tko zna s kim sam i jeli koja tjelaica za nekim poslata, znam da sam ih ja imao hrpu, jeli koja još na snazi...
-dečki možete tu biti ali po pravilima, znači bez narušavanja javnog reda i mira-sjedaju u defender i odlaze, Zlajo puca od ponosa ka je sredio stvar, ja sam tih, razmišljam dali će se vratit, nismo ni dokraja kombi istovarili evo ih opet, no samo su napravili krug i otišli...
Zlajo se prima metle i čisti cijelu zgradu s tim da je počeo s prostorijom u kojoj smo, dečki su super, sređuju, rade, ja samo zapanjeno gledam i tu i tamo pomognem, soba je bila sređena u taj čas za živjet, od popravaka prozora, vrata pa do pranje podova i sli.
Ljepo i ugodno iznenađen, svaka čast...
Istina je nažalost surova, neki su pratili odlazak, moj izvidni u Ličko Petrovo Selo u Željavu, kamperi su u rujnu mjesecu dogovorili da bi otišli kampirat u poznati tajni objekt, koji više nije tajan ex JNA, aerodrom koji se proteže na desetke ako ne i stotine kilometara kvadratnih (a i kubnih) Zrakoplovne baze Željava. Zbog nedostatka volje pojedinih kampera u sudjelovanju kampiranja obratio sam se drugim forumima koji prate sve u vezi Zrakoplovne baze Željava, e da sam tad znao koliko griješim.Objavio sam oglas po forumima da se kreće ti-četir dana ranije, kako bi baš zainteresirani imali vremena se pripremiti i krenut.
Bilo je dosta najava da se kreće no na mjesto sastanka pojavilo se sem mene još deset učesnika što je stvarno solidan tim
Nakon dužeg čekanja tima iz Pule koji su krenuli u 09.00 ili 10.00 stai a tad su trebali biti kod mene posumnjao sam da sve kreće niz brdo no u kombiju sam se razuvjerio, dečki Zoky i Zlajo bili su okej, onako, okej pustolovi koje interesira ono što i mene, ljep provod u prirodi, šala i dobra zabava uz razgledavanje napuštenog podzemne zrakoplovne luke Željava.
Iako se kasnilo odlučio sam da ipak upoznam dečke pa smo stali u birtiju i tu popili tople napitke.
Nakon okrijepe krenuli smo dalje, prošli Plaški, Saborski i preko male kapele izbili na Jadransku magistralu, malo se dvumili oćemo na Plitvice ili direktno, no zbog višesatnog kašnjenja ekipe iz Pule krenuli smo direktno na Željavu.
Stali smo pokraj spomenika koji je podignut palim žrtvama NOR-a iako sam ga već vidio nekoliko puta opet sam ostao zapanjen s brojem ubujenih stanovništvom tog kraja.
Po tim brojem koji baš nije mali od preko tisuću palih stanovnika i četrdesat palih boraca NOB-a da se zaključiti da prije drugog svjetskog rata Ličko Petrovo selo obilovalo stanovništvom, nemogu si zamisliti taj žamor ljudi na nedeljnom sajmu jednog sela.
A informativne table o području gdje idemo upozoravali su nas o mogućem zaostatku eksplozivnih naprava na tom području, par slika i krenuli smo dalje.
Mrki neki kraj, tu i tamo izvire koja živa duša, pas koji se ljeno šetka po cesti, ovce koje nas zbunjeno gledaju koje samo što ne pitaju: A kud ste vi zalutali?
Stali smo kod prve table u ulazak u selo Željava, na tabli je još zaljepljen papirić "LupusREBEL" jedan mali dokaz o mom prisustvu u 10. mjesecu prošle godine.
Vojarn Željava nas mrko i napušteno čekala, ispred vojarne stojali su još uvijek tri aviona koja su bili spomenik nekog drugog režima, zlokobne pitice još uvjek su kao nijemi stražari očekivali svoje stanovnike, slučajne prolaznike i nas, zainteresirane znatiželjnike.
Nekim slučajem još nije počelo čerupanje dotičnik zrakoplova, dali iz poštovanja ili straha nemogu tvrdit. Pješke smo obišli Komandu baze, par objekata koji su u obliku suze smješteni oko betonsko-asfaltirane ceste te pokušaj dogovora gdje ćemo se i koji objekat smjestit za spavanje.
Odluka je pal u prvu zgradu s desne strane, bila je to solidna ex JNA objekat građen kasnih '70 početkom '80 godina, možda je i to prva zgrada građena da bi poslje tipski građene na prostorima ex YU.
Pri kraju zamišljene suze od asfaltnog puta gledam svoj ex logor gdje sam spavao, bačva na kojoj sam se grijao još je tamo stajala.
Prošetali smo hangarima i radionicama gdje je nekad bilo prenatrpano vojnom tehnikom i vozilima.
Nakon kraćih zastajanja stali smo začunjeni čuvši piljenje pile, otišli smo iza zgrade kad gle čuda, baka reže željezo, željezo koje tu trune još od ex JNA, kroz njega je već samoniklo bilje i drva našli put i razvili se, neka drva noze komade željeza kao prstenje na dnu svog debla.
Pitam: "Bako ide posao"
"Ide sine, ide..."
Ostavili smo baku sa svojom pilom i produžili dalje.
U kino dvorani kojoj sam bio prošle godine odnesena pozornica, nema prepoznatljivih stolica za bioskop, projektor razbije no prostor gdje smo planirali spavat još je uredan.
Niš idemo u onu kamenu zgradu nać madrace i krevete.
Kad tamo nema, nema madraca, neko odno, što će nam vojnički kreveti kad nema podloge.
Ništ idemo do glavne zgrade.
Zgrada je već bila provaljena,tog zadnjeg moj posjeta u 10 mjesecu a već sam vidio da pola invertara vojarne fali, lokalno stavništvo je marljivo.
Našli smo dobre prostorije gdje ćemo spavat, ulazimo u zgradu i iznenađenje, veeelika slika na kojoj prevladava zelena boja nacrtana je u stilu nepoznatog realističkog umjetnika, na slici se vide mnogi detalji (neki fali ali name ne) od ceste pa nadalje, tad shvaćam da je glavna cesta od Ličkog Petrovog Sela do aerodroma vodila kroz Komandu baze.
Malo čudno jer između aerodroma i Komandee baze je još jedno selo, to je valjda selo onda bilo izolirano od ostatka Jugoslavije.
Sjećam se da je i aerodrom Priština u svom zagrljaju isto imalo jedno selo.
Nakon dotičnog kraćeg obilaska krenuli smo prema aerodromu...
Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.
