Posijelo

[Sinisa]

Prva večer
Prve večeri starac Marko Mesić otvorio vrata, nazvao "Hvaljen Isus"sjeo do pobratima Jerka Pavelića; napunio lulu, izvadio kresivo, iskresao iskru, zapalio žeg, prinio duhanu, pa iz šmrčeva kamiša uzeo odbijati guste dimove.
- Kakovih dobrih glasa? - Marka će upitati Juraj.
- Bog će dati dobra, moj Jurju, a nama je red trpiti do volje Božje. Mrsko mu tuđu sramotu pripovijedati, reći će mi, da metem ispred tuđih vrata... ali nije klevetanje niti kanim komu krpice prišivati, nego mi je pričati vam o bijedi, što se danaske tek doznala u kući Martinovoj - a o njegovoj snaši. Da nas Bog očuva! i ja se sve bojim da onakovih snaha u nas više ima nego li bi tko i mislio. Vidimo kako nam gospodarstvo često traljavo napreduje, a ne možemo svaki se put razlogu dovrći.
- Ta Martin je bar dobar gospodar - primijetit će Pero Bićanić - u njega nema oskudice ni u kruhu ni u krmi, a borme ima i čeljadi dobrano u njega, ali je i posjed lijep i stoka.
- O Martinovoj oskudici mi je pričati večeras - nastavi Marko: Od kako je nastao korizmeni post, već je vjetar zapuhao u Martinovu hambaru, on uzimlje kruh kod kuma Pilje.
Sve selo se tomu čudi. Njegova kuća još do ove godine kruha uzimala nije. Sreća njegova, te ima onakova kuma, koji mu baš dobro hoće - a otkrio mu je bezdan, u koji bi se bila kuća malo po malo strovalila. Kum Pilje kazao mu je razlog zašto sada kruha uzimati mora; on ga je upozorio od kuda ga led bije.Dragi Martine - reći će tada kum Pilje - ti si moj pošteni kum i naše se kuće uvijek dobro paze; ne bih ti rado pritruniti, ma koliko je samo u oku, a znam, da ni ti meni tako.
- Ne daj Bože! - primijeti Martin.
- Znaj, dakle, kume - nastavi Pilje - da ćeš ti svoje žito voziti natrag svojoj kući. Ti si ove godine prvi put kruh uzimao - i ne možeš se još domisliti kako je baš ove godine kod tebe oskudica kruha nastala. Ja znam kako si dotle došao, a kumovska mi je i kršćanska dužnost, da ti to kažem, kako bi se tvoja kuća u napredak čuvala oskudice.
Dok nisi Jage doveo za sina Luku - svega toga nije bilo - ali od kad ona dođe, ko da ti je sve niz brdo okrenulo; sve ovo žito, što si mi dovezao, tvoja je vlastita muka i tvoje djece - sve ovo žito za malu cijenu tvoja Jaga k meni prinijela. Mučao sam, nisam ni njoj ni tebi - ma nikomu nisam htio o tomu išta spominjati, jer sam se bojao nemira u tvojoj kući - a kućni nemir, to je gotov pakao na ovomu svijetu - pa bojao sam se da bi čijih drugih ruku dopala tvoja muka od kuda je nikada stigao ne bi - stoga evo do danas čuvao sam tajnu koju ti sada otkrivam.
Martin se zabezeknu i ko da mu je prisjela ona čašica šljivovice.
- Dragi Martine! Ti si moj pošteni kum, a znam te kao pametna i razborita, kako te i sva općina drži. Ti ćeš lijepim načinom znati djecu svoju svjetovati i red u svojoj kući uspostaviti, a da se zavist, mržnja i nesklad u tvojoj obitelji ne porodi. Ne ćeš mi zamjeriti, što sam ti ovu neugodnu istinu otkrio - a znam da te volim ko samoga sebe - stoga sam te morao upozoriti.
- Do neba ti hvala, dragi kume! - uzdahnu jedva Martin - ljubavi ti nikada iskupiti ne mogu; ti znaš što je kumovska i kršćanska ljubav - o kamo nam je danas nestalo ovakovih poštenjaka! Od kad je takovih nestalo sve je stranputicom okrenulo, svaka se zloća vidi i čuje - nevaljanštine pun svijet, a mržnja, zloba, nevjera - preotela mah. Da su brajne svi ljudi takovi poštenjaci - nikada se moj kume u nas ne bi čulo za kradu, ni za otimačinu; manje bi bilo zločina, manje ubojstva i paljevine, a sudovi naši ne bi bili pretrpani žalosnim, sramotnim parnicama, o kojima se ne bi smjelo ni čuti u krštenu svijetu; ne bi brat brata zlobio, grdio, proklinjao, kako se danomice kod nas događa.
Tu se kumovi onako po starinski još i kod objeda prijateljski razgovorne i čašicom vinca okrijepiše, pa pruživši si desnice - rastadoše se.
Čujte i čudite se.
Još od rane jeseni nije prošla jedna nedjelja, kad nije Martinova snaha Jaga jednom ili dva puta pohodila kuma Pilju i kriomice mu prodavala sad pol sad punu torbu, bilo pšenice, bilo kukuruza, bilo kojega drugoga tega.
Mislila je jadna, da će joj kum pomoći sakrivati crno djelo, da će kum pokrivati kućnoga tata, a to tim više što joj čina nikada spočitnuo nije, ma da bi jednom besjedom ili opomenom - kum je mučao a primao.
U Martinova je kuma veliki zidani hambar, u njem je sprema i pretinaka koliko ti drago. Napose kum siplje Jagine prinose. Muči kum, nikomu ništa ne kazuje.
Kad Martin kumu uz post došao uzajmiti žita do novoga - usu mu kum koliko je tražio; tako i drugi, i treći, i četvrti put sve do novoga kruha.
Kad je žetva prispjela i prvi se vršaji ovrli, uredio Martin čisto svoje žito, usuo u vreće koliko je u kuma posudio i još dva vagana nadovrgao, te povezao kumu da posudjeno vrati i zahvali na ljubavi, što mu je učinio u potrebi. Došavši pred kumova vrata javi se najprije - a kum ga pozove u svoju sobu, otvori mu knjigu i iz nje mu kaže, koliko mu je posudio i koliko bi mu imao vratiti. Račun se potpuno slagao, a Martin pošao, da bi izručio svoje vreće u kumovu hambaru - ali ga kum ustavio, posjeo uza se, donio čašicu dobre šljivovice i po svom običaju natočo Martinu da se okrijepi.

[ursel]

Hallo Sinisa¨!
Ova prica je Interesantna dali slijedi i drugi dio ?

OK molimte objasni sta je POSJELO?

Prelo -je domaca rijec---prije nije bilo TV pa su se ljudi sastajali na tom Prelu.

Sjelo - to zaista prava Bosanska rijec- ?

Ali sta je Posjelo?

Uz Pozdrav

[ursel]

Prva večer
Kad je žetva prispjela i prvi se vršaji ovrli, uredio Martin čisto svoje žito, usuo u vreće koliko je u kuma posudio i još dva vagana nadovrgao, te povezao kumu da posudjeno vrati i zahvali na ljubavi, što mu je učinio u potrebi. Došavši pred kumova vrata javi se najprije - a kum ga pozove u svoju sobu, otvori mu knjigu i iz nje mu kaže, koliko mu je posudio i koliko bi mu imao vratiti. Račun se potpuno slagao, a Martin pošao, da bi izručio svoje vreće u kumovu hambaru - ali ga kum ustavio, posjeo uza se, donio čašicu dobre šljivovice i po svom običaju natočo Martinu da se okrijepi.

Zaista dobra Prica "Posjelo"
Ova prica ima puno sa "Duhovnosti"

[branko]

A ova ovdje ima puno veze sa Hrvatskom, čini mi se da i Hrvatska ima puno takvih Jaga koje razvlače i prodaju što se prodati dade i trpaju sebi i svojima u džepove (heh da je samo džepove bilo bi dobro, brzo bi se napunili, nego trpaju na račune i u Hrvatskoj a još više vani), a najgore je to što je to radio godinama i sam "KUM PILjE" (Ivo).

[Sinisa]

Druga večer
Još ne bijaše žetva ni svršena - nastavi Marko - a kod Martina se imao kositi strnokos. Po pšenici bijaše djetelina posijana i tako već uzrasla, da si jedva opazio pšenične strmuljike: bujna to krma bijaše, obilni otkosi - bila milota gledati.
Sijeno se osušilo i valjalo ga djeti.
Podinu okružiše i potlačiše. Već je stog narastao, a Luka će sjetiti brata ne bi li htio djeti, pošto je baš on tomu vještak te umije lijepo namiještati i stog završiti.Ovaj put Martin djecu svoju iznenadi - uzajde na sijeno, uze vile i poče namiještati, a sa svih strana i muško i žensko dodavalo - i on svemu odolijevao: starac se, reć bi, pomladio, osnažio kao da mu je trideset godina.
Kad je stog narastao i brzo će doći završetku - tad poče Martin bacati svaki metalj i rušiti ga natrag.
Družina to opazi. Čude se što je starcu najednom. Ali on neprestance bacaj; pa ako ih je i bilo lijep broj oko stoga - ne mogaše starcu sijena nadavati. Nema izgleda da će se stog ikada završiti.
- Što je ćaći - čuo se šapat od usta do usta.
- Da ga nije sunce smelo - primijetit će neko družinče.
Kad se već nije moglo odolijevati starcu, upita ga sin, što li on kani i kada će tim načinom stog završiti.
- Samo vi žurno dodajite - stog ću ja završiti - ali bolje, bolje mi dobacujte! Čeljad uzela bacati i dodavati na stog ćaći - ali nije ga tko bi ćaći nadavao.
- Sada prestanite kad mi, evo, ne možete toliko vas meni slabu starcu sijena nadavati - skidajte me dolje, da vas uputim kako ćete stog završiti.
Sišao starac sa stoga, ustobočio se usred svoje čeljadi, koja si krupan znoj sa čela tare, a sve zvedljiva (radoznala) što će ćaća pričati.
- Draga moja djeco! - započe starac - vidjeste li na svoje oči, kako stoga završiti ne mogosmo; sa svih krajeva mi dobacivaste, eto kako se uznojiste - ali badava, ne mogoste nadavati - eto koliko je vas oko sijena svi davaste, a ja sam vam jedini smetao i rušio što mi metaste, i ne mogoste mi odolijevati - tako vam je - ali dobro pamtite!
-Tako vam je i u jednoj kući gdje sva družina snaša i radi ko mrav, ko marljiva pčelica... ako se nade samo jedno čeljade koje raznaša, koje rasiplje, koje ruši gospodarstvo... tu vam napretka nema, - za moje kape još oskudice ne bijaše u mojoj kući, novi kruh je vazda zatekao stari u hambaru - samo ove godine uzmanjkalo nam žita... ove godine se našlo rdavo čeljade u našoj družini, koje mi učini sramotu u kući, te sam morao tuđi prag prelaziti, da se do novoga kruha prehranimo... ne ću vam kazati čeljadeta, koje uradi, a ni vi da mi ne pogađate, da ne bude u našoj kući besjeda, da svijet ne sazna za našu sramotu... Unaprijed znam da toga biti ne će... u napredak svi samo da snašamo u kuću, da nitko da ga ne raznaša -jer ako samo jedno razvaljuje, ma mi svi slogom kupili i stog sadje-vali nikada stoga ne završismo.
***
Markovo pričanje sve je pozorno pratilo, a Martinu sve povlađivalo, kako je sve pametno i razborito udesio da se sve do danas o toj stvari ništa čulo nije.

[Sinisa]

Treća večer
Svak' se upozorio ove večeri što nije Jerka k divanu.
- Jerko je poštenjak kakovih malo ima; čovjek je razborit i pametan i svaka mu je na mjestu koju reče.
- Ma što nam Jerka nema? Reći će Juraj.
- Ne ćeš ga vidjeti još koji dan u sijelu - odgovori starac Marko Mesić.
- Da ga nije kakova nezgoda snašla?
- Jest, baš nezgoda koje nikako nije trebalo: Petrina ga se napopao prava zdrava da mu je on sa ženom Jagodom učinio - te mu se goveda smiču. - Ne zna se u kući što se radi od tuge, od žalosti, ma i od sramote. Još mu se groze Petrinovi da će ga isplatiti, da će mu se osvetiti, da će ga upaliti...
- Da nam Bog očuva takove neprilike! Reći će Juraj. -I da se u nas još nade nespametne čeljadi, koja vjeruje u coprije i gatarije - toga živ krst mislio ne bi. Tko bi nama što mogao učiniti - osim Boga; i tko je taj komu je Bog svoju vlast podijelio da nam smije u našem imanju, u našem gospodarstvu, ili možebit u našem zdravlju - ma samo i što pritruniti: praznovjerje, gatanje, čaranja i coprije bijahu u starom, poganskom svijetu; u svijetu koji nije poznavao pravoga Boga -te mi danas samo sa užasom čitamo kako je čovjek bez prave vjere u jednoga Boga daleko zalutao, i duboko, nisko pao bio, vjerujući u djavolska gatanja i sotonske coprije. Danas, gdje nam je Spasitelj bakljom svoje evanđeoske istine rastjerao tmine poganstva, priWdio nam zapovijedi Oca svoga nebeskoga - danas, gdje sav svijet vapije: "Vjerujem u jedinoga Boga!" - danas ima medu nama nerazboritih kršćana koji se klanjajukrivomu Bogu, te govore: "Vjerujem u coprije i čine!" "Vjerujem u gatanja đavolska!" "Volim vjerovati crnoj ciganki, neg' svetoj vjeri svojoj!" "Volim vjerovati Radi gataru, neg' Bogu gospodaru!" - Da nas Bog očuva, djeco moja, takove opačine!
Ovako starac Juraj progovori u sijelu. Svi ga pomno slušali, kao obično, kad on pripovijeda, kad savjetuje mladariju.
Juraj je u selu jedini knjižnik. Osim knjige ima on i novine "Pučkog prijatelja". Iz tih pučkih novina doznajemo mnoge koristne nauke za kuću i gospodarstvo. Tko čita "Pučkog prijatelja" taj pristaje u svaki zbor, taj može medu pametnim ljudima uvijek progovoriti, a da mu je govor na svom mjestu, ko što je govor našeg Jurja; ali kod Jurja naći ćeš na polici i knjižicu bogoljubnu i čitulju domoljubnu i "Dom" i "Hrvatski narod" - a Juraj svake godine prvi kupi "Danicu".
- Kaži nam ujače Marko, tko je na Jerka metnuo takav glas? - istaknu se Ivica Barin.
- Jerko i Petrina stanuju u istom selu, prihvatio Marko, oni su susjedi; uvijek se lijepo pazili, i oni i njihova djeca; - sad su se zajeli; sad se je medu njima pojavila mržnja, pojavila zloba - jedan drugoga ne može gledati, a kamo li na putu pozdraviti kao do sada. Ona poštena Jagoda - koju sve selo pozna ko vrijednu i pametnu; od koje nitko nije čuo ni gorke ni žuhke besjede; koja onako kršćanski djecu svoju uzgaja i na Božji put upravlja; u njezinoj kući mladi starijega štuje i sluša; tu nema nevaljanih divana ni besjeda; došao ti ujutro, Bog se moli; došao o podne Boga slave; došao u večer, eno ti male crkve u kući Jagodinoj. Otac i mati mole pred djecom, a sva djeca sklapaju ručice i hvale Oca svoga nebeskoga i pozdravljaju Gospu - ona poštena Jagoda, dobra mati djece svoje... danas u nevolji kuka; od suza joj nabrekli podočnjaci, i malo - da Bog oslobodi! - ko da joj se malo um pomiješao... i baš bi mislio koji put, daje s uma sašla.
- Ma što se to dogodi sa ženom? Tko pomrsi blagoslovljeni, sveti mir u toj kršćanskoj kući? - upita Tome.
- Tko drugi, nego gatar, odgovori Marko.
- Ono čeljade koje ti prvo stupi preko praga sutra, ono ti je svemu krivo, od njega te zmije kolju; ono ti je učinilo da ti se goveda smiču - govorio gatar.
Nesluteći ništa zla prva dođe tužna Jagoda po nekom poslu svojoj susjedi Kati - te po navadi pozdravi Petrinove: "Hvaljen Isus i Marija!" - Kad li na nju nava-lište ko zmajevi ljuti... problijedi žena, prepade se, zanijemi, pred očima joj se zamagli... samo čuje u onoj smetnji: "Platit ćeš ti naše blago... i nekako se okrene, i jedva preko praga prede... i jedva do kuće dodje... Muž je opazi i prestraši se, te vikne: "Što se to dogodi!" ali odgovora nema - : Ujedan tren prevrnu se prava kršćanska ljubav u zlobu; prokleta laž poremeti slogu; svoji se zamrziše, pobratimstvo zaboraviše - i za jedan red nije bilo djeteta u selu koji nije govorio o vještici Jagodi, i njezinoj kući... gotovo zlo, što se dogodi u družini u kući, u susjedstvu, i u svemu selu - a tko je svemu zlu kriv?
Gatar, prokleti gatar iz Mutnika.S toga nije Jerka medu ljude.
Stid gaje; sav se je promijenio; niti se s kime sastaje, niti s kime govori; i ako se brzo ne dozove, mogao bi zlo proći - i tisiku dobiti.
- Eto! Što nesretna duša učiniti može - uzdahnu Juraj.

[Sinisa]

Četvrta večer
- Striče, molim te, reče Ilija Jurju, da ti kažem što sam čuo od kuma Pilje.
- De, kazuj.
- Tu skoro donio gatar Rade vreću vune kumu Pilji na prodaju.
-Ako je jeftina vuna kupit ću - reče kum Pilje - ako je skupa, nosi se! jaje ne trebam.
- Jeftina gospodaru, da jeftina - odvrati gatar - jeftino je došla u vreću, pa neka jeftino i izlazi; naći će se opet bena pa će svomu Radi opet napuniti vreću, dok im Rade kaže sreću.
- Za ovaj pazar čuo je naš župnik - prihvati Juraj - i u prvu nedjelju, koja dođe, uze pripovijedati svemu narodu, kako se gatar budalama ruga, kako ih ismjehiva, kako ih vara i svoju vreću puni. Taj savjet nije bio badava; mnogi se postidiše stoga što se gataru varalici povjeriše. Svijet se bio uputio u copriju i u gatanju, pa makar se on i Bogu molio i u Boga vjerovao - to je ipak mnogo držao do praznovjerja.
160

[ursel]

Četvrta večer
- Striče, molim te, reče Ilija Jurju, da ti kažem što sam čuo od kuma Pilje.
- De, kazuj.
- Tu skoro donio gatar Rade vreću vune kumu Pilji na prodaju.
-Ako je jeftina vuna kupit ću - reče kum Pilje - ako je skupa, nosi se! jaje ne trebam.
- Jeftina gospodaru, da jeftina - odvrati gatar - jeftino je došla u vreću, pa neka jeftino i izlazi; naći će se opet bena pa će svomu Radi opet napuniti vreću, dok im Rade kaže sreću.
- Za ovaj pazar čuo je naš župnik - prihvati Juraj - i u prvu nedjelju, koja dođe, uze pripovijedati svemu narodu, kako se gatar budalama ruga, kako ih ismjehiva, kako ih vara i svoju vreću puni. Taj savjet nije bio badava; mnogi se postidiše stoga što se gataru varalici povjeriše. Svijet se bio uputio u copriju i u gatanju, pa makar se on i Bogu molio i u Boga vjerovao - to je ipak mnogo držao do praznovjerja.
160

Ova je Vecer je zaista kljuc svih vrata......
Tko bi mogao biti kum Pilje?
Rade gatar--------
Zupnik ---
Sinisa ovo je zaista dora prica sa tog Posjela. cetvrte Veceri.
Bog

[Sinisa]

Vidim kako niste citali spomenar Dreznika i Rakovice jer je posijelo od tamo preneseno. Zabiljezio ga je krajem devetnaestog ili pocetkom dvadesetog stoljeca dreznicki zupnik isti onaj koji je napisao posprdnu pjesmicu Hedervariju kad je ovaj dolazio na Plitvice. Zna Branko o kome se radi.

[Stari G(r)ad]

Da smo imali prilike doći do toga, pročitali bismo. Gdje se može to nabaviti? Je li taj župnik ostao živ nakon te pjesmice Kuenu?

[branko]

Knjiga se zove SPOMENICA ŽUPA, DREŽNIK GRADA, VAGANCA I KORENICE, a pisao ju je dugugodišnji Drežnički župnik pok. Josip Bogović, a u njoj se nalazi i taj dio " KRAJIŠKO POSIJELO", može se kupit u Motelu u Grabovcu, ja sam nedavno kupio jednu, sestra mi došla iz Beograda i maznula onu što sam imao pa sam morao kupit drugu, košta 150 kuna. Posjelo je napisao Drežnički župnik Josip Vukelić, službovao u Drežniku od 1876. do 1886. za njegovog službovanja izgrađena sadašnja crkva Sv. Ante, jednom prilikom kad je ban Kuen Hedervari dolazio na Plitvice, pop Joso je otišao gore i prije bana u knjigu gostiju napisao banu rugalicu, kad se ban poslije upisivao u knjigu gostiju pročitao je tu rugalicu, nakon toga tužio je župnika sudu a župnik je osuđen na 6 mj. zatvora, ban je prisilio biskupa Posilovića da Vukeliću oduzme župu, a dugo vremena (2 god.?), u znak solidarnosti sa Vukelićem, niko se od svećenika nije htio javit na upražnjeno mjesto župnika u Drežniku. Navodno je zbog toga? poslije biskup Posilović postavljen za Zagrebačkog biskupa, (što ja osobno nevjerujem). Vukelić je premješten u župu Lipa kod Duge Rese a nakon umirovljenja vratio se u župu Drežnik Grad, tadašnja općina Drežnik dala mu je kuću i veliki komad zemlje ispod crkve, preko ceste, prema starom gradu, i tu je Vukelić živio sa svojom sestrom Jelicom. Umro je 1915. i pokopan na Drežničkom groblju, taj komad zemlje je poslije nekoliko puta prodavan a najzadnji vlasnik je bio Franjo Požega (Tičar) a sad je nasljedio njegov sin Mijo koji živi u Popovcu kod Slunja, a u kući stanuje Ilija Jurčević iz Ruševice kod Cetingrada, konobar u Starom Gradu. Kao zanimljivost ću spomenut da se na tom placu sticajem okolnosti nije djete rodilo zadnjih 150 godina.
PS. ja sam predlagao (i još uvijek predlažem) općini Rakovica da skupi novaca i otkupi taj komad zemlje za potrebe mjesta što bi išlo vrlo lako.

[Stari G(r)ad]

A čemu bi služio taj komad "ptičje" zemlje?

[branko]

Djeluješ mi pametan čovjek a postavljaš tako glupo pitanje

[branko]

A čemu bi služio taj komad "ptičje" zemlje?

A čemu služi sva ona zemlja koju Općina otkupljuje po Rakovcu, pored i preko puta Općine, a ko zna možda i još negdje