Nekoliko isječaka iz jednog komentara "Lisabonskog ugovora":

EU se nakon Europske ekonomske zajednice pretvorila u državnu tvorevinu kojoj je trebao novi ustav. No pokušaj donošenja novog ustava nije uspio jer su ga građani Francuske i Nizozemske odbacili na referendumima. Nakon što je narod u tim zemljama rekao da ne želi takav ustav, europski stratezi odlučili su da više ne će tražiti mišljenje naroda, da više ne će održavati referendume, nego da će isti cilj postići obilazno ( rekli bismo prijevarom) . Odlučili su da će odluke o novom ustroju europske mega države donositi političke elite (imenovana birokracija) a ne narodi kojih se to izravno tiče. Donijet je dakle Lisabonski ugovor koji ne ide na referdum a on je neprohodna šuma propisa koje je nemoguće shvatiti ako se ne poznaju drugi eu-nijski dokumenti na koje se Ugovor poziva. Bivši europski povjerenik za unutarnje tržište i bivši irski ministar financija, Charles McCreevy, javno je priznao da ni on nije pročitao čitav ugovor te da ne zna koja bi "zdrava" osoba to učinila u svojem slobodnom vremenu….. Što reći na ovo!? McCreevy je također rekao: “Svi politički vođe znaju dobro da bi odgovor 95 posto zemalja bio NE da je to Lisabonski ugovor stavljen pred njihovo biračko tijelo." .
Pitajte hrvatske političare i sve one koji bi htjeli uvesti Hrvatsku u zajedničku mega-državu s još 27 drugih država, : "Jeste li vi uopće pročitali Lisab.ugovor? Znate li uopće što u njemu piše? Znate li koje su njegove implikacije za hrvatski narod?" I upitajte se zašto hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova nije hrvatski prijevod Lisabonskog ugovora tiskalo u nekoliko stotinama tisuća primjeraka i stavilo ga na prodaju u svim kioscima i knjižarama po Hrvatskoj.. ( a VLADA RH poklanja SRBIJI, dokumente za EU vrijedne nekoliko stotina milijuna eura te kuće i stanove onima koji su bili bili teroristi na Hrvatsku)!!
Znate li da Hrvatska, jer prema Lisabonskom ugovoru, koji je stupio na snagu 1. prosinca 2009., Europska unija poprima elemente federalne države , gubi gotovo sve atribute samostalne države te da s obzirom na svoje pučanstvo od svega 4,3 milijuna postaje jedna od manjih provincija ( u EU je naime cca 500.000,0 milijuna ljudi). I njom će stvarno upravljati drugi, veliki narodi odnosno točnije njihove birokracije. Prema članku 9c Lisabonskog ugovora, odluke u Vijeću ministara od 1.studenoga 2014. godine donosit će se većinom od samo 55 %, uz uvjet da tih 55 posto obuhvaća najmanje 15 od 27 članica te 65 % ukupnog pučanstva Unije. No i to je samo prijelazna faza jer, prema Deklaraciji o članku 9c. Ugovora, prihvaćenoj kao dodatak Lisabonskom ugovoru, od 1. travnja 2017.g. za kvalificiranu većinu bit će dovoljni glasovi koji predstavljaju (a) 55 % pučanstva Unije, ili, (b) 55 % članica.Samo šest članica, Njemačka, Francuska, Engleska, Italija, Španjolska i Poljska, čine 70 % ukupnog pučanstva Unije, dok ostalih 21, manjih članica, obuhvaćaju preostalih 30 % . Dakle ni jedna odluka ne će se moći donijeti mimo volje vladajuće šestorke. Birokracije velikih naroda vladati će nad malima…. Želite li taj NOVI DIVNI VRLI SVIJET?! A proeuropska propaganda naših političkih elita I medija već neko vrijeme pokušava nas uvjeriti kako ulaskom u EU Hrvatska ne bi izgubila svoj suverenitet, nego bi ga samo "ravnopravno dijelila" s ostalim narodima Unije. Velika, velika laž.…………………………………… .
U Europskom parlamentu, koji sada ima 751 člana i koji bi se nakon ulaska Hrv. malo proširio, Hrvatska može po najboljim prognozama očekivati 12 mjesta od eventualnih 763 mjesta. Sa svojih 1%, Hrvati ne će biti nikakav čimbenik ni u jednom važnijem tijelu Europske unije, i bit će svedeni na to da stalno moljakaju i kleče pred velikima, za političku potporu jer sami, sa svojih 1% neće biti vaš nikakav čimbenik. A slijedi nam i velika kolonizacija. Jer ako Hrvatska uđe u EU, gotovo pola milijarde nehrvata (samo Talijana ima oko 56 milijuna ) steći će zajamčeno pravo da nesmetano naseljava hrvat. teritorij, gdje god žele. Od suverene i samostalne države Hrvatska postaje obična pokrajina, i to mala pokrajina, unutar jedne velike države .
Prema članku 17b(2) Lisabonskog ugovora građani Unije imat će (ovo je doslovni prijevod) : a) pravo slobodno se kretati i slobodno živjeti na teritoriju zemalja članica, b) pravo glasovati i biti kandidati na izborima za Europski parlament i na lokalnim izborima u državama članicama gdje žive, pod istim uvjetima kao i državljani te zemlje. Dakle, europski kolonisti imat će ne samo pravo kolonizirati Hrvatsku, nego će automatski dobiti i ustavom zajamčena politička prava među kojima je i pravo glasovati i biti kandidat na lokalnim izborima pod istim uvjetima kao i domicilno hrvatsko pučanstvo.
Žalosna je činjenica, ali je ipak činjenica, da većina Europljana, a pogotovo pripad. velikih i gospodarski snažnih naroda, ima puno više novaca od nas Hrvata i veću kupovnu moć. Ta veća kupovna moć omogućava im da po Hrvatskoj kupuju ono što je najatraktivnije i najpoželjnije a jasno sve profitabilen djelatnosti. To već sada vidimo u pojedinim dijelovima Hrvatske, poput Dubrovnika, Hvara i Opatije, gdje su strani kupci toliko digli cijene da su domaći Hrvati, sa svojim skromnim primanjima i skromnom kupovnom moći, gotovo isključeni s tržišta. U Dubrovniku je gotovo cijeli Stradun već sada u rukama stranaca.
Unija preuzima politiku useljavanja i azila Članak 61(2) Lisabonskog ugovora potvrđuje da Unija preuzima ovlasti na području useljavanja, azila i kontrole vanjskih granica. Dakle, osim gubitka prava nadzora nad svojim vanjskim granicama, što i ovaj članak (61 (2) potvrđuje, Hrvatska će izgubiti pravo i da određuje svoju politiku useljavanja i prihvaćanja ili neprihvaćanja azilanata. To je još jedan gubitak hrvatskog suvereniteta nad svojim teritorijem. O tome nema rasprave u javnosti.
Europski sud pravde sastoji se od 27 sudaca, jedan iz svake zemlje članice, ali sudska vijeća sastoje se od tri ili pet sudaca, a u iznimnim okolnostima sud može zasjedati u proširenom sastavu od 13 sudaca, pa čak i punom sastavu od svih 27 sudaca. Odluke moraju biti jednoglasne samo ako u Sudskom vijeću zasjeda troje sudaca, a u svim ostalim kombinacijama odluke se donose većinom.Prema sadašnjem ustroju Europskog suda pravde, hrvatski bi sudac vrlo rijetko sudjelovao u njegovu radu, a kada bi i sudjelovao, veću bi ulogu imao jedino u tročlanim vijećima, jer bi u svim drugima bio podložan preglasav. većine.
Osim sudaca, Sud pravde ima i jedanaest nezavisnih odvjetnika (Advocates General) koji sucima pružaju vrlo važnu savjetničku pomoć a samo šest članica imat će svoje stalne "nezavisne" odvjetnike, a to su Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska, Engleska i Poljska. Ostalih pet mjesta popunjavat će ostale 22 članice po načelu rotacije. I ovdje se jasno vidi da sve članice nisu ravnopravne te da su favorizirane velike članice koje će, svaka, imati pravo na svog 'nezavisnog' odvjetnika, dok će male članice morati svoje međusobno dijeliti. I ovdje su neke članice ravnopravnije od drugih. S obzirom na to da mandat nezavisnih odvj.traje šest godina i da pet mjesta popunjavaju 22 članice, Hrvatska bi imala pravo imenovati svog "nezavisnog" odvjetnika svakih 26 godina. Ako se EU proširi na nove članice, taj će se vremenski razmak vjerojatno još povećavati.
Europska policija mjerodavna i u Hrvatskoj Lisabonski ugovor odobrava uspostavu neke vrste Europske federalne policije te uspostavu Europskog ureda javnog tužiteljstva (EUJT) koji bi imali ovlasti na cijelom području Unije, pa tako i u Hrvatskoj. S vremenom te bi se ovlasti proširivale, odlukom Vijeća ministara. EUJT bi mogao dakle u Hrvatskoj provoditi istrage i obavljati ulogu tužitelja pred hrvatskim sudovima, i to po pravilima koja on odredi. ………….. I tako dalje .…….
Kada se prouči što zapravo piše u Lisabonskom ugovoru i u drugim temeljnim dokumentima Europske unije, postaje nam jasno da EU nije ono čime ju prikazuju političke elite i mediji u Hrvatskoj