Ako u Hrvatskoj nemate dovoljno političkih, ideoloških protivnika, a baš ste ih se zaželjeli, lako ćete ih stvoriti. Napravite anketu među građanima, srednjoškolcima, studentima ili u populaciji koja vam već odgovara, A potom možete danima, tjednima i mjesecima pljuskati po zatucanim, konzervativnim sunarodnjacima i zabrinjavati se nad njihovom nesnošljivošću i zloćudnošću. Riječ je o ljevičarskim anketama i medijima, a ljevičari po tradiciji ne dopuštaju da imate svoje privatne nazore, sklonosti i nesklonosti. to vas ni smetati ni zanimati sve dok ne prelazi granice te privatnosti. Također je privatna stvar stanodavca ili cimera koga hoće a koga neće uzeti za podstanara ili za cimera. Ali tu privatnu stvar jedne novine, nakon što su se vlastitom istragom uvjerile kako se u Zagrebu nerado na stan primaju Romkinja i muslimanka, naveliko razglašavaju kao “diskriminaciju u Hrvata”. Određen broj ljudi koji iznajmljuju stan ili sobu, zbog predrasuda, straha uzrokovana lošim iskustvom, zbog komoditeta i sigurnosti može biti izbirljiv, i nije nikakav zločin ako osobu odbiju zbog nekog obilježja. Ista ta novinska kuća svojedobno je imala jednu anketu među građanima o Hercegovcima kao negativcima (s nacističkim pitanjima u stilu “Biste li kćeri dopustili da se uda za Hercegovca?”), Rasizam koji ljevičari isprovociraju kod građana zapravo je izraz njihova rasizma, jer njima je nužan ideološki protivnik, netko u koga uvijek treba upirati prstom, uklanjati ga, a u određenim okolnostima zatvarati i smicati. U razmacima od dvije, tri godine prave ankete ili druga istraživanja znajući da će pokazati kako većina Hrvata ima natražnjačka stajališta. Denunciranje i plašenje vlastitoga naroda ljevičarima je “u krvi”, a njihova sklonost građanima u Lijepoj našoj koji nisu etnički Hrvati nije sklonost, nego upotreba Srba, Bošnjaka, Roma... Da gotovo pola stoljeća u Hrvatskoj nisu huškali Srbe na Hrvate, ratne tragedije ne bi ni bilo. U demokraciji im se vidik proširio i na Rome, Bošnjake, homoseksualce... koji za njih u njihovoj istinskoj domovini – komunizmu – nisu ni postojali.
Imali ste ljevicare i sta je bilo.......
Zašto nikad neće biti istrage o čekovima koje je poštenjačina Stipe Mesić na početku devedesetih dobivao od iseljenika u Australiji za obranu i izbjeglice a ne zna se gdje su završili, o čemu uskoro tajnica HDZ-a za Australiju Ina Vukić izdaje knjigu? Zato što je Mesić nedodirljiv, a nedodirljiv je jer je u cijela svoja dva mandata, a i prije i poslije,
. Njegovi poklonici, biografi i javni zaštitnici nikad nikome iz desnice ne bi zaboravili pjevanje ustaških pjesama, tvrdnju da smo u Drugom svjetskom ratu imali dvije pobjede – ustašku na početku i partizansku na kraju, zatim pokušaj kupnje našičke cementare – kupnju nekoliko stanova i garaža poslije isteka mandata... Pogotovo mu mogući kriminal ne bi oprostili policija, tužiteljstva i sudovi. Kao što će lijeva javnost, koliko god mu ruke bile okrvavljene, ustati u obranu svakoga partizana kojeg se sumnjiči za ratne zločine jer antifašisti ne podliježu sumnji, tako će ustati i u obranu Mesića, što god se otkrilo iz njegove prošlosti. On je suviše zaslužan za “detuđmanizaciju” Hrvatske da bi mogao odgovarati po njezinim zakonima. A u pravosuđu, manje-više naslijeđenom iz komunizma, za ljevičare – što pokazuju primjeri Čačića, Linića, Mršića i drugih – zakona ionako nema.
.
Kukuriku!
Pupovac, Stazic, Opacic
Navodno se skupina uglavnom kazališnih ljevičara sprema pohoditi Zorana Milanovića ne bi li spriječili imenovanje Nenada Stazića za novoga ministra kulture. Poznata glumica i suvlasnica kazališta Mala scena Vitomira Lončar nije čula za taj naum, ali je također protiv Stazića jer je iznimno sklon nepotizmu. Brat mu je ravnatelj kazališta Gavella, šogorica poslovna ravnateljica zagrebačkog HNK, bratov vjenčani kum Duško Ljuština direktor je kazališta Kerempuh, a svi su skupa logistička potpora teatru Ulysses Rade Šerbedžije, koji svoje dobročinitelje ugošćuje na Brijunima gdje cijelo ljeto provode za 7 kuna dnevno. Kao što znate,
Nenad Stazić je onaj žestoki saborski pravednik s patničkim očima koje pojačavaju dojam boljševičke odlučnosti s kojom bi uklanjao svoje političke protivnike, jer – vrijeme je za mene, moju obitelj, kumove i prijatelje.
So malo prevelik komentar to nije OK ali
