Izbori u RH 2011

[ursel]

Često pitan o mogućem povlačenju hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije, predsjednik Josipović uvijek podsjeti kako o tome odlučuje vlada, ali i napomene kako je on za pregovore, kako se njima može postići više nego tužbama. Slično je stajalište i buduće ministrice Vesne Pusić. Sve kad bi o tome Zoran Milanović imao drukčije mišljenje, pritisak Josipovića i Pusićke mogao bi biti presudan. Budući da je i Srbija podnijela protutužbu protiv Hrvatske, i budući da u srbijanskoj vladi misle da bi bilo najbolje povući obje tužbe, zapravo bi se trgovalo.
Srbiji bi se u pregovorima priznao ravnopravan položaj, a to automatski znači brisanje razlike između agresora i žrtve, prihvaćanje teze o građanskom ratu, prihvaćanje izjednačenih krivnji pa prema tome i podjednakog progona za ratne zločine, zatim odustajanje od zahtjeva za ratnom odštetom i tako dalje. Bila bi to prilika Srbiji za iskupljenje, a Hrvatska bi uvelike zanijekala svoju poziciju žrtve i pobjednika u ratu. Kad je riječ o glavnim obilježjima Domovinskoga rata i posljedicama koje treba snositi agresor, što Hrvatska ima uopće pregovarati sa Srbijom? Ako na proslavama ratnih obljetnica i u drugim prigodama državni vrh ne dovodi u pitanje ta obilježja i te posljedice, očito je da jedno stajalište ima za narod a sasvim drugo kad je riječ o stvarnoj državnoj politici. treba dobivati pljesak, nagrade i priznanja za mirotvorstvo, toleranciju, regionalnu suradnju – makar na štetu Hrvatske.

Ni Ivo Josipović u svojoj ni Vesna Pusić u svojoj predizbornoj kampanji nisu mahali povlačenjem tužbe protiv Srbije, ali sad kad je poslije netom proteklih izbora Hrvatska posve pocrvenjela a idući su jako daleko, ta tema nije opasna. Nitko razuman nije protiv što boljih odnosa sa Srbijom, ali s njom surađivati možemo i moramo kao suverena država, a Hrvatska će uvijek biti na gubitku kad se to čini iz ljevičarske podložnosti i ovisnosti o srpskoj dominaciji, o “bratstvu i jedinstvu” koje je redovito korišteno za kažnjavanje Lijepe naše. Već je postalo dosadno ponavljati kako nam Srbija duguje informacije o stotinama ljudi nestalih u ratu, kako nam duguje umjetničko blago, kako još pod okupacijom drži ne baš zanemariv dio hrvatskoga teritorija te kako službeno i neslužbeno nitko i ne pomišlja na ratnu odštetu. Kad ti netko pobije dio obitelji, kuću pokrade i razori, ti ga tužiš, on te poziva na pregovore radi povlačenja tužbe i malo-pomalo – ti pristaneš! Ni po Božjoj ni po ljudskoj pravdi toga nikad nije bilo. Ali “dobri odnosi sa Srbijom” u hrvatskih ljevičara nisu pitanje pravde i razuma, nego trajne spremnosti na žrtve i ustupke kojima će se kupiti sloga s nasilnim bratom. Sadašnji vodeći hrvatski političari djeca su komunizma kojim se prigodice i diče i u kojem su upravo Hrvati najžešće kažnjavali one koji bi se usudili spomenuti gole statistike o dominaciji Srba i u Hrvatskoj i u cijeloj Jugoslaviji.

Osim što su zacijelo naslijedili naviku na takav odnos prema Srbima, imaju li Vesna Pusić i Ivo Josipović jedan jedini argument sa srbijanske strane kojim bi potkrepljivali svoju najavu mogućeg povlačenja tužbe protiv Srbije? I da ponovim, toliko slavljeni srpski premijer Đinđić je na Mesićevu procjenu da bi Hrvatska mogla tražiti ratnu odštetu od 15 milijardi dolara uzvratio da će Srbija u tom slučaju od Hrvatske tražiti 150 milijardi dolara! Eto, s takvim bi srbijanskim stajalištem počeli pregovori o povlačenju tužbi. Uostalom, ni Josipović, ni Pusićka, ni Milanović ni cjelokupna nova vlast nemaju legitimitet za donošenje takve odluke koja dotiče općenarodnu ratnu žrtvu i tragediju i pobjedničko oslobođenje zemlje. Stoga se slažem s jednim povjesničarom da je to pitanje za referendum, ali ponašanje Srbije je takvo da je i o referendumu prerano govoriti.

Procitaj

[ursel]

Koalicija na vrhu: Josipovic i Milanovic
Sad mogu sve, a nitko im ne može ništa

Hrvatska još od Tuđmana nije imala takvu koncetraciju političke moći. Jamče li Josipovićeva popularnost i Milanovićevi mandati ljevici godine mira na vlasti?


Politika i Izbori---- svih stranaka-svi su jednaki sramota
Nitko nije na svoje reklame, jer što su drugo predizborni plakati i spotovi nego najobičnije reklame, stavio sliku starca koji kopa po smeću, jer mirovina nije dovoljna ni za bijedno preživljavanje, radnika koji štrajka glađu, jer plaću nije dobio mjesecima, žene koju je ubio partner, jer Centar za socijalni rad nije reagirao kako treba, majke koja nema čime prehraniti djecu, jer je bez posla, mladog čovjeka koji nema budućnost, jer ne može platiti školovanje. Siromašna, pokradena, razočarana Hrvatska nije na radaru političkih nadmetanja ni u izborno ni u postizborno vrijeme. Siromaštvo nije televizično, glad nije fotogenična, ispijeni ljudi umornih i krezubih lica nisu nešto pod što bi se bilo koja stranka potpisala. Oni su samo birači, amorfna masa koja bi trebala, zaluđena lijepim slikama i zašećerenim obećanjima, dati svoj glas da oni na plakatima ostanu i dalje dotjerani i situirani bez obzira kako radili posao na koji su, marketinškim trikovima i medijskim zabludama, izabrani. Oni nikoga doista ne zanimaju, njihova se lica ne mogu nazrijeti ni u Kukurikovom Planu 21, ni u HDZ- ovom sloganu: “Najbolji kad je najteže”. Ne prepoznaju se ni u obećanim stopama rasta ni u monetarnoj i fiskalnoj politici o kojima se raspravlja na prigodnim sučeljavanjima. Njima je jednostavno teško živjeti i preživjeti u Hrvatskoj, a mnogi od njih čak i ne prepoznaju da najveći dio odgovornosti za njihovo stanje snose upravo neki ljenivci koji su pukim slučajem završili u Saboru, nesposobni ministri, koje je Bog pogledao kada su zasjeli u fotelju, korumpirani političari, koji su politiku i povjerenje građana zloupotrijebili da bi sebe uhljebili. Oni su ih jeftino prodali, ostavili

Oh Hrvatska gdje su tvoji mladi ljudi, nade , Intelektualci zasto manjna vlada vecinom.

[ursel]

Izmjena Zakona( kao u Sovjetskoj savezu ) ad hoc jer je KUKURIKU potreban

Goran Čular s Fakulteta političkih znanosti procjenjuje da je "koalicija željela osigurati vrlo konkretne slučajeve".

- Radi se o ad hoc promjeni, a ne o sutavnom zahvatu. Takvo usvajanje zakona nije u redu, posebno kad je riječ o sistemskim političkim zakonima poput izbornih, smatra Čular za koje takve zakone nije dobro mijenjati u dnevnopolitičke svrhe. Umjesto toga on predlaže temeljitu analizu lokalnih izbora 2009. godine i na temelju te analize sustavne izmjene zakona.

- Nadam se da to neće biti obrazac ponašanja nove vlasti, jer ako hoće onda neće biti nikakve razlike između nje i dosadašnje vlasti, kazao je izvšrni direktor GONG-a Dragan Zelić, neugodno iznenađen brzinom izmjena zakona. Naveo je da postoje mnogi neriješeni problemi. U slučaju da u saboske zastupnike odu i župan i jedan zamjenik, ostaje samo jedan zamjenik i nejasno je tko i kako ga mijenja u slučaju njegove spriječenosti u obnašanju dužnosti. Sve nejasnoće će biti posljedica brzine usvajanja izmjena, za što nije bilo nikakvih razloga, a posebno je neugodna pomisao da se sve to radi zbog samo jednog čovjeka, zaključio je Zelić.

Intresantan Komentar, vrijedno za procitat

[branko]

Kako ti se dade na današnji dan imat posla sa politikom, bilo bi bolje da si Sveto pismo malo pročitala i koji pametan citat izvukla da se duhovno uzdižemo a ne trujemo politikom

[Stari G(r)ad]

Nije ovo 'trovanje politikom', već otvaranje očiju usnulim pojedincima kojih je na žalost nemali broj - kako pokazaše izbori

[ursel]

Hrvatska i Politika
• Otkrilo se da je g. Pusic otac bio ustaša, a već otprije je poznato da joj je djed s majčine strane bio četnik, pa nije čudo da g.Pusic uzgaja bratstvo i jedinstvo kvislinških naroda i narodnosti . g. Josipovic ima naj veci dio rodbina
porjeklom iz Partizanske obitelji i Srbska nacinalnosti i naravno tu je bratstvo i jedinstvo.

Najpoznatiji RH. Novinari.zurnalisti A TO JE 80% prikriveni Srbi koji nemaju namjeru RH priznati kao svoju domovinu iako imaju RH domovnicu

[ursel]

Zenitba u RH.kukuriku........i kokodak koaliciji

unaprijed dogovori podjela imovine, ovisno o tome tko kakav miraz donosi iz svog prethodnog političkog života.

Potom se nađe neki prigodni restoran. Pa se u to ime nešto pojede, nazdravi i popije... Društvo je odabrano, nema kumova ni previše svjedoka. I onda se čeka uplovljavanje u bračnu luku, u ovom slučaju da HDZ izađe iz luke, tj izgubi izbore.

I baš kao na početku svake veze, partneri se silno trude prikazati u najboljem svjetlu. Skrivaju se mane, ističu vrline, najavljuje se bolji i sretniji život...

Datum vjenčanja je poznat - 4. prosinca. Što je taj dan bliži , uzbuđenje je sve veće...

I konačno, nova zora počinje u večernjim satima s prvim rezultatima izlaznih anketa... ali jedan od partnera vidno je nervozan. Telefonira, nervozno šetka po svadbenoj dvorani, mrk je i ozbiljan. Uzvanici su stigli, meza je na stolu, sve je spremno za poljubac, šampanjac i četvorogodišnje 'da', ali mlade (Milanovića) još nema, a već je jedanaest sati.

Nešto prije ponoći stiže i mlada, Čačić je vidno olakšan, padaju prvi poljupci, zajedničko fotografiranje, pokoji zagrljaj i osmijeh, atmosfera opuštena ali ne i slavljenička

unaprijed dogovori podjela imovine, ovisno o tome tko kakav miraz donosi iz svog prethodnog političkog života.

Potom se nađe neki prigodni restoran. Pa se u to ime nešto pojede, nazdravi i popije... Društvo je odabrano, nema kumova ni previše svjedoka. I onda se čeka uplovljavanje u bračnu luku, u ovom slučaju da HDZ izađe iz luke, tj izgubi izbore.

I baš kao na početku svake veze, partneri se silno trude prikazati u najboljem svjetlu. Skrivaju se mane, ističu vrline, najavljuje se bolji i sretniji život...

Datum vjenčanja je poznat - 4. prosinca. Što je taj dan bliži , uzbuđenje je sve veće...

I konačno, nova zora počinje u večernjim satima s prvim rezultatima izlaznih anketa... ali jedan od partnera vidno je nervozan. Telefonira, nervozno šetka po svadbenoj dvorani, mrk je i ozbiljan. Uzvanici su stigli, meza je na stolu, sve je spremno za poljubac, šampanjac i četvorogodišnje 'da', ali mlade (Milanovića) još nema, a već je jedanaest sati.

Nešto prije ponoći stiže i mlada, Čačić je vidno olakšan, padaju prvi poljupci, zajedničko fotografiranje, pokoji zagrljaj i osmijeh, atmosfera opuštena ali ne i slavlja
•Kao da su i svatovi svjesni velikih očekivanja i malih mogućnosti.

Zajebano, baš kao u životu.

Jabuku, za sreću i darivanje, nitko nije prebacio. A trebao je.

Jer nije trebalo dugo da počnu trzavice. Najprije preko telefona, a onda i licem u lice. Već drugog dana nakon vjenčanja, još uvijek bez zajedničkog doma, svatko se vratio na svoju dotadašnju adresu i iz čiste dosade izvukao onaj prokleti predbračni ugovor. I počeo zbrajati. Kome, koliko, zašto i kako.

Naravno, da bi brak iz interesa bio uspješan, treba zadovoljiti puno interesa i puno kadrova. Svatko ima pravo izabrati svoje. Kvota jasna, pobogu sve lijepo piše u ugovoru. Ali mašta radi svoje. Vlast je strast.

A strast je teško kontrolirati. Čak i pred novinarima.

A ako je mladoženja tak nervozan pred novinarima, kakav je tek iza
zatvorenih vrata.

Još je prerano za uvrede i bacanje pepeljara, za lupanje vratima i prijetnjama o razlazu, ali nerazumijevanje, taština i ambicija pršte do svemira.


kukuriku i kokoda su pod budnim okom pijetla koji se ne usuđuje kukurikati (iz straha za jaja),.

[ursel]

Zenitba u RH.kukuriku........i kokodak koalicijiOvo je Plagijat............
Bok

[ursel]

HNS-a od osnivanja stranke i kao njihov kandidat na općim izborima 1992. nije izabran u Sabor, gdje je dospio tek nakon izbora 1995. godine. Tada je bio na listi koalicije nazvane Sabor '95, a koju su činili HSS, HNS, IDS i SBHS. Predsjednik HNS-a postao je 1995. nakon odlaska Savke Dapčević-Kučar. Nakon njegova izbora za predsjednika stranku su napustili Meštrović, Vrkić, Tankosić i još neki manje poznati članovi. Krajem ožujka i početkom travnja 1998. Čačić je nasjeo na nečiju neslanu informaciju kako je preminuo ministar obrane Gojko Šušak - i ne provjerivši vijest - obitelji, čelništvu države i HDZ-u uputio je brzojave s izrazima sućuti. Iako je uskoro otkrio da je nasamaren na iste adrese poslao je ispriku.
Pobjedom kolacije šestorke (SDP, HSLS, HNS, HSS, IDS, SBHS) na izborima u siječnju 2000. Radimir Čačić postaje ministar graditeljstva u vladi Ivice Račana. U travnju iste godine na mjestu predsjednika Hrvatske narodne stranke zamijenjuje ga Vesna Pusić. Nakon parlamentarnih izbora 2003. HNS postaje oporbena stranka, a Čačić ministarsku fotelju mijenja zastupničkom u Hrvatskom Saboru. Nova vlast pokreće istragu protiv njega pod sumnjom da je u vrijeme ministrovanja bio u sukobu interesa. No, po završetku istrage oslobođen je optužbi.
Na lokalnim izborima 2005. HNS odnosi pobjedu na u Varaždinskoj županiji i Čačić postaje župan 9. lipnja iste godine Na čelu županije započinje s projektom besplatnog prijevoza srednjoškolskih učenika, povlaštenih studentskih kredita i povlaštenih kredita za srednjoškolce te uvođenja jednosmjenske nastave u svim osnovnim i srednjim školama u Varaždinskoj županiji. S mjesta župana smijenjen je sredinom 2008. godine.

Tko je
predrag matić fred:Utvrdit ćemo lažne branitelje i oduzeti im spornu imovinu
Jeli i g. Ministar Matic lazni branitelj.

[ursel]

RH.Vlada na ustrojavanju vec ima ospustanja.....
Tko je Predrag Matic Tko je Cacic a tko Linic

Ovo me tako podsjeća na priču o carevu novom ruhu.

[palivatra]

HNS-a od osnivanja stranke i kao njihov kandidat na općim izborima 1992. nije izabran u Sabor, gdje je dospio tek nakon izbora 1995. godine. Tada je bio na listi koalicije nazvane Sabor '95, a koju su činili HSS, HNS, IDS i SBHS. Predsjednik HNS-a postao je 1995. nakon odlaska Savke Dapčević-Kučar. Nakon njegova izbora za predsjednika stranku su napustili Meštrović, Vrkić, Tankosić i još neki manje poznati članovi. Krajem ožujka i početkom travnja 1998. Čačić je nasjeo na nečiju neslanu informaciju kako je preminuo ministar obrane Gojko Šušak - i ne provjerivši vijest - obitelji, čelništvu države i HDZ-u uputio je brzojave s izrazima sućuti. Iako je uskoro otkrio da je nasamaren na iste adrese poslao je ispriku.
Pobjedom kolacije šestorke (SDP, HSLS, HNS, HSS, IDS, SBHS) na izborima u siječnju 2000. Radimir Čačić postaje ministar graditeljstva u vladi Ivice Račana. U travnju iste godine na mjestu predsjednika Hrvatske narodne stranke zamijenjuje ga Vesna Pusić. Nakon parlamentarnih izbora 2003. HNS postaje oporbena stranka, a Čačić ministarsku fotelju mijenja zastupničkom u Hrvatskom Saboru. Nova vlast pokreće istragu protiv njega pod sumnjom da je u vrijeme ministrovanja bio u sukobu interesa. No, po završetku istrage oslobođen je optužbi.
Na lokalnim izborima 2005. HNS odnosi pobjedu na u Varaždinskoj županiji i Čačić postaje župan 9. lipnja iste godine Na čelu županije započinje s projektom besplatnog prijevoza srednjoškolskih učenika, povlaštenih studentskih kredita i povlaštenih kredita za srednjoškolce te uvođenja jednosmjenske nastave u svim osnovnim i srednjim školama u Varaždinskoj županiji. S mjesta župana smijenjen je sredinom 2008. godine.

Tko je
predrag matić fred:Utvrdit ćemo lažne branitelje i oduzeti im spornu imovinu
Jeli i g. Ministar Matic lazni branitelj.

Treba nešto o nekom znati,,pa tek onda komentirati a ne bubati gliposti!

Vukovarski branitelj Predrag Matić tvrdi kako svi branitelji boluju od PTSP-a te da više boli udarac hrvatskog policajca od srpskog vojnika.



U emisiji "Nedjeljom u 2" voditelja Aleksandra Stankovića gostovao je Predrag Matić Fred, vukovarski branitelj. U sat vrmena Fred se prisjetio odlaska u rat, života prije i nakon rata. Ovih dana, kazao je, bude mu se sva sjećanja, već četiri, pet dana neki je nemir u njemu, susret s Vukovarom uvijek u njemu budi tenzije. Prije rata radio je kao učitelj u jednoj vukovarskoj osnovnoj školi, uvijek se smatrao pacifistom i legalistom.

- Imao sam djevojku prije rata, čak smo se trebali i oženiti. Ali onda je došao rat i sve se srušilo kao kula od karata - prisjetio se.

Nije grad heroj, već su branitelji heroji

Na samom početku Fred je razjasnio kako se obljetnica pada Vukovara ne bi trebala obilježavati danas, već sutra, jer su se 18. studenog 1991. u Vukovaru još uvijek vodile bitke. Smatra kako su tu istinu nametnuli vjerojatno oni koji su ranije napustili Vukovar. No, nema ništa protiv njih.

- Zapovjednik Marko Babić, na primjer, otišao je s Trpinjske ceste po pomoć. Isto tako, nije mu previše drago kada se govori o Vukovaru kao gradu heroju, jer nije grad heroj, svi vukovarski branitelji su heroji - zaključuje Fred.

Početak rata dočekao je sa sumnjom, nije vjerovao da će do njega doći, a JNA je tada gledao kao faktor koji će razdvojiti i smiriti zaraćene strane.


Slučajno s četnicima u istoj kući

- Imali ste situacije prije samog početka rata da Srbi u Borovu Selu postave barikade s jedne strane, a mi s druge strane. Preko noći bi se gledali preko nišana, a preko dana bi zajedno radili u tvornicama jedan uz drugoga, rame uz rame. I tako neko vrijeme - prisjeća se vukovarski branitelj.

Sve do 2. svibnja i masakra nad hrvatskim redarstvenicima koji su upali u zasjedu i stradali. Susjedi Srbi mu odlaze iz Vukovara i tek tada mu postaje svjesno da će rata ipak biti.

- Hrvatske vlasti '90. i '91. nisu učinile puno da objasne Srbima, svim Srbima da će im biti bolje u njihovoj domovini, a tada im je domovina bila Hrvatska. I oni su polako odlazili - kazao je.

Iz tenisica i cipela ušao je u vojničke čizme.

- I danas, nakon 16 godina sve mi se čini kao san, najviše bi želio da se to nije dogodilo, ali sada kada je, to ne bih mijenjao ni za što na svijetu, niti bih to za bilo što prodao - tvrdi Fred.

Njegovo mjesto ratovanja bilo je u Hercegovačkoj ulici, kraj Trpinjske ceste, na prvoj, odnosno, "nultoj" crti bojišnice kako su međusobno znali reći, jer su neprijatelji bili tek 20-ak metara ispred njih. Prisjetio se anegdote kada se jednom sa zapovjednikom Borom Brekalom našao blizu četnika.



- Boro i ja smo bili na straži u jednoj kući našeg prijatelja. Ja sam bio u podrumu, Boro gore, na katu. I Boro me pozvao da dođem pogledati neke fotografije koje je našao. Tako, dok smo ih mi gledali, četnici su ušli u podrum i, hvala bogu, imali su mobitele pa smo ih čuli. Odšuljali smo se na balkon, Boro im je bacio bombu u podrum, a mi smo se dali u bijeg - prisjetio se.

"Rat nije odlazak u slastičarnicu"

Razgovor je Fred nastavio svojim prvim iskustvima sa "osom" kojom je skinuo 8 tenkova i jedan oklopni transporter. Jedino razočarenje predstavljao mu je odlazak iz Vukovara, prije pada, Mirka Brekala.

- Večer prije sam razgovarao s njim i nije mi ništa rekao. Kad su mi ujutro javili da ga nema, noge su mi se odsjekle. Opravdao sam ja njega pred kolegama, ali žao mi je što mi u ovih 16 godina ni jednom nije došao i rekao: "Oprosti, Frede!" - ističe branitelj.

No, smatra kako se nikome ne može zamjeriti jer je svatko od njih odlučivao o svojoj sudbini. Jedino misli da je Mladi Jastreb trebao ostati u Vukovaru kada je pao. Smatra kako bi to više odgovaralo i Veselinu Šljivančaninu, a da bi i žrtve možda bile manje.

Nakon pada Vukovara, Fred je završio u logorima: Stojićevu, Nišu i Sremskoj Mitrovici. 270 dana proveo je u njima, prošao 7 razmjena u kojima se njegovo ime nije pročitalo, pomišljao je čak i na ubojstvo.

- Odlazak u rat nije odlazak u slastičarnicu, morate biti spremni na sve. To sam naučio, ali na logore nikako. Najgore je bilo gledati do jučerašnje heroje kako dižu ruke u zrak i mole za komad kruha -priča Fred.



Veliku nuždu imao tek nakon 17 dana!

Spomenuo je kako je u Stojićevu tek nakon 17 dana imao veliku nuždu. 48 sati od dolaska u logor nisu dobili ništa za jesti, a onda po jednu šnitu kruha ujutro i po jednu navečer, a uz to samo pola šnite salame! 4442 je bio Fredov identifikacijski broj koji su im dijelili djelatnici međunarodnog Crvenog križa i vjeruje kako ga je upravo taj broj spasio. Dolazili su ih prebrojavati svaki mjesec.

- Prva dva tjedna svjedočio sam nekolicini ubojstava, a neki su odlazili u štale iz kojih nikada nisu izašli - kazao je Fred.

Prisjetio se torture i mučenja, te mržnje koja je vladala među njihovim mučiteljima, a sve su to bili, kaže, "dječaci od kojih 18. godina". Danas boluje od PTSP- a, kao i većina njegovih kolega. Dobio ga je nakon rata. "Kako i ne bi", kaže.

- Kad vas udari srpski vojnik to boli, no više vas boli kad vas udari hrvatski policajac - zaključio je vukovarski branitelj.

[ursel]

HNS-a od osnivanja stranke i kao njihov kandidat na općim izborima 1992. nije izabran u Sabor, gdje je dospio tek nakon izbora 1995. godine. Tada je bio na listi koalicije nazvane Sabor '95, a koju su činili HSS, HNS, IDS i SBHS. Predsjednik HNS-a postao je 1995. nakon odlaska Savke Dapčević-Kučar. Nakon njegova izbora za predsjednika stranku su napustili Meštrović, Vrkić, Tankosić i još neki manje poznati članovi. Krajem ožujka i početkom travnja 1998. Čačić je nasjeo na nečiju neslanu informaciju kako je preminuo ministar obrane Gojko Šušak - i ne provjerivši vijest - obitelji, čelništvu države i HDZ-u uputio je brzojave s izrazima sućuti. Iako je uskoro otkrio da je nasamaren na iste adrese poslao je ispriku.
Pobjedom kolacije šestorke (SDP, HSLS, HNS, HSS, IDS, SBHS) na izborima u siječnju 2000. Radimir Čačić postaje ministar graditeljstva u vladi Ivice Račana. U travnju iste godine na mjestu predsjednika Hrvatske narodne stranke zamijenjuje ga Vesna Pusić. Nakon parlamentarnih izbora 2003. HNS postaje oporbena stranka, a Čačić ministarsku fotelju mijenja zastupničkom u Hrvatskom Saboru. Nova vlast pokreće istragu protiv njega pod sumnjom da je u vrijeme ministrovanja bio u sukobu interesa. No, po završetku istrage oslobođen je optužbi.
Na lokalnim izborima 2005. HNS odnosi pobjedu na u Varaždinskoj županiji i Čačić postaje župan 9. lipnja iste godine Na čelu županije započinje s projektom besplatnog prijevoza srednjoškolskih učenika, povlaštenih studentskih kredita i povlaštenih kredita za srednjoškolce te uvođenja jednosmjenske nastave u svim osnovnim i srednjim školama u Varaždinskoj županiji. S mjesta župana smijenjen je sredinom 2008. godine.

Tko je
predrag matić fred:Utvrdit ćemo lažne branitelje i oduzeti im spornu imovinu
Jeli i g. Ministar Matic lazni branitelj.

Treba nešto o nekom znati,,pa tek onda komentirati a ne bubati gliposti!

Vukovarski branitelj Predrag Matić tvrdi kako svi branitelji boluju od PTSP-a te da više boli udarac hrvatskog policajca od srpskog vojnika.



U emisiji "Nedjeljom u 2" voditelja Aleksandra Stankovića gostovao je Predrag Matić Fred, vukovarski branitelj. U sat vrmena Fred se prisjetio odlaska u rat, života prije i nakon rata. Ovih dana, kazao je, bude mu se sva sjećanja, već četiri, pet dana neki je nemir u njemu, susret s Vukovarom uvijek u njemu budi tenzije. Prije rata radio je kao učitelj u jednoj vukovarskoj osnovnoj školi, uvijek se smatrao pacifistom i legalistom.

- Imao sam djevojku prije rata, čak smo se trebali i oženiti. Ali onda je došao rat i sve se srušilo kao kula od karata - prisjetio se.

Nije grad heroj, već su branitelji heroji

Na samom početku Fred je razjasnio kako se obljetnica pada Vukovara ne bi trebala obilježavati danas, već sutra, jer su se 18. studenog 1991. u Vukovaru još uvijek vodile bitke. Smatra kako su tu istinu nametnuli vjerojatno oni koji su ranije napustili Vukovar. No, nema ništa protiv njih.

- Zapovjednik Marko Babić, na primjer, otišao je s Trpinjske ceste po pomoć. Isto tako, nije mu previše drago kada se govori o Vukovaru kao gradu heroju, jer nije grad heroj, svi vukovarski branitelji su heroji - zaključuje Fred.

Početak rata dočekao je sa sumnjom, nije vjerovao da će do njega doći, a JNA je tada gledao kao faktor koji će razdvojiti i smiriti zaraćene strane.


Slučajno s četnicima u istoj kući

- Imali ste situacije prije samog početka rata da Srbi u Borovu Selu postave barikade s jedne strane, a mi s druge strane. Preko noći bi se gledali preko nišana, a preko dana bi zajedno radili u tvornicama jedan uz drugoga, rame uz rame. I tako neko vrijeme - prisjeća se vukovarski branitelj.

Sve do 2. svibnja i masakra nad hrvatskim redarstvenicima koji su upali u zasjedu i stradali. Susjedi Srbi mu odlaze iz Vukovara i tek tada mu postaje svjesno da će rata ipak biti.

- Hrvatske vlasti '90. i '91. nisu učinile puno da objasne Srbima, svim Srbima da će im biti bolje u njihovoj domovini, a tada im je domovina bila Hrvatska. I oni su polako odlazili - kazao je.

Iz tenisica i cipela ušao je u vojničke čizme.

- I danas, nakon 16 godina sve mi se čini kao san, najviše bi želio da se to nije dogodilo, ali sada kada je, to ne bih mijenjao ni za što na svijetu, niti bih to za bilo što prodao - tvrdi Fred.

Njegovo mjesto ratovanja bilo je u Hercegovačkoj ulici, kraj Trpinjske ceste, na prvoj, odnosno, "nultoj" crti bojišnice kako su međusobno znali reći, jer su neprijatelji bili tek 20-ak metara ispred njih. Prisjetio se anegdote kada se jednom sa zapovjednikom Borom Brekalom našao blizu četnika.



- Boro i ja smo bili na straži u jednoj kući našeg prijatelja. Ja sam bio u podrumu, Boro gore, na katu. I Boro me pozvao da dođem pogledati neke fotografije koje je našao. Tako, dok smo ih mi gledali, četnici su ušli u podrum i, hvala bogu, imali su mobitele pa smo ih čuli. Odšuljali smo se na balkon, Boro im je bacio bombu u podrum, a mi smo se dali u bijeg - prisjetio se.

"Rat nije odlazak u slastičarnicu"

Razgovor je Fred nastavio svojim prvim iskustvima sa "osom" kojom je skinuo 8 tenkova i jedan oklopni transporter. Jedino razočarenje predstavljao mu je odlazak iz Vukovara, prije pada, Mirka Brekala.

- Večer prije sam razgovarao s njim i nije mi ništa rekao. Kad su mi ujutro javili da ga nema, noge su mi se odsjekle. Opravdao sam ja njega pred kolegama, ali žao mi je što mi u ovih 16 godina ni jednom nije došao i rekao: "Oprosti, Frede!" - ističe branitelj.

No, smatra kako se nikome ne može zamjeriti jer je svatko od njih odlučivao o svojoj sudbini. Jedino misli da je Mladi Jastreb trebao ostati u Vukovaru kada je pao. Smatra kako bi to više odgovaralo i Veselinu Šljivančaninu, a da bi i žrtve možda bile manje.

Nakon pada Vukovara, Fred je završio u logorima: Stojićevu, Nišu i Sremskoj Mitrovici. 270 dana proveo je u njima, prošao 7 razmjena u kojima se njegovo ime nije pročitalo, pomišljao je čak i na ubojstvo.

- Odlazak u rat nije odlazak u slastičarnicu, morate biti spremni na sve. To sam naučio, ali na logore nikako. Najgore je bilo gledati do jučerašnje heroje kako dižu ruke u zrak i mole za komad kruha -priča Fred.



Veliku nuždu imao tek nakon 17 dana!

Spomenuo je kako je u Stojićevu tek nakon 17 dana imao veliku nuždu. 48 sati od dolaska u logor nisu dobili ništa za jesti, a onda po jednu šnitu kruha ujutro i po jednu navečer, a uz to samo pola šnite salame! 4442 je bio Fredov identifikacijski broj koji su im dijelili djelatnici međunarodnog Crvenog križa i vjeruje kako ga je upravo taj broj spasio. Dolazili su ih prebrojavati svaki mjesec.

- Prva dva tjedna svjedočio sam nekolicini ubojstava, a neki su odlazili u štale iz kojih nikada nisu izašli - kazao je Fred.

Prisjetio se torture i mučenja, te mržnje koja je vladala među njihovim mučiteljima, a sve su to bili, kaže, "dječaci od kojih 18. godina". Danas boluje od PTSP- a, kao i većina njegovih kolega. Dobio ga je nakon rata. "Kako i ne bi", kaže.

- Kad vas udari srpski vojnik to boli, no više vas boli kad vas udari hrvatski policajac - zaključio je vukovarski branitelj.

PALIVATRA MOLIM TE citaj prije nego komentiras....Hvala

[ursel]

Srbin na čelu ministarstva branitelja, da nam je netko rekao da ćemo to doživjeti dok je ovaj u logoru vikao: Ja sam srbin, nemojte me tući " i nakon toga postao redar u grupi pa dobio 80 pototosnu invalidnost. Uskok bi se prvo trebao pozabaviti njeogovom invalidnosti, ako stvarno ima PTSP ne može biti minstar. , ako nije skidajte mu invalidnost i neka vrati s kamatama sve što je dobio od ove države temeljem Rješenja o invalidnosti!
ovaj lažljivac ne može i ne smije praviti reda, ko ni čačići amen!

Ministar branitelja Predrag Fred Matić ima pune ruke posla zbog odvajanja branitelja od resora obitelji i međugeneracijske solidarnost. Dodatni će mu posao biti i briga za članove NOB-a, kojima će, po novome, on postati resorni ministar! Dosad se, naime, o partizanskim veteranima brinulo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, koje je bilo nadležno i za pripadnike Hrvatske domovinske vojske.


Zeljko Jovanovic -Srbim

Ministar Hrvatskog Sporta i Skolstva-obrazovanja, govori srpskim akzentom.
Hoce novi pravopis

[ursel]

Nisam desnicar a ni u kojem slucaju Nacionalist ali.......ovo me smeta

SDSS, koji je za mandata bivše vlade uz jednog njezina potpredsjednika imao još 16 dužnosnika po ministarstvima, i dalje bi trebao zadržati dio svojih kadrova na razini pomoćnika ministara. Politički utjecaj SDSS-a bit će dakle manji, ali to ne znači da će biti smanjena dosegnuta razina prava pripadnika nacionalnih manjina niti ugrožen nastavak njihove pune integracije u hrvatsko društvo. U svom govoru na božićnom primanju Milanović će to moći i javno potvrditi,


Ni u jednoj drzavi u EU- MANJINA nema svog vijeca -to je samo u RH- moguce.
KUKURIKUUUUU

[palivatra]

Srbin na čelu ministarstva branitelja, da nam je netko rekao da ćemo to doživjeti dok je ovaj u logoru vikao: Ja sam srbin, nemojte me tući " i nakon toga postao redar u grupi pa dobio 80 pototosnu invalidnost. Uskok bi se prvo trebao pozabaviti njeogovom invalidnosti, ako stvarno ima PTSP ne može biti minstar. , ako nije skidajte mu invalidnost i neka vrati s kamatama sve što je dobio od ove države temeljem Rješenja o invalidnosti!
ovaj lažljivac ne može i ne smije praviti reda, ko ni čačići amen!

Ministar branitelja Predrag Fred Matić ima pune ruke posla zbog odvajanja branitelja od resora obitelji i međugeneracijske solidarnost. Dodatni će mu posao biti i briga za članove NOB-a, kojima će, po novome, on postati resorni ministar! Dosad se, naime, o partizanskim veteranima brinulo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, koje je bilo nadležno i za pripadnike Hrvatske domovinske vojske.


Zeljko Jovanovic -Srbim

Ministar Hrvatskog Sporta i Skolstva-obrazovanja, govori srpskim akzentom.
Hoce novi pravopis

Dakle,,,svi znamo da je Predrag Matić Hrvat ,samo ti "znaš" da je Srbin!

Nagrade i odlikovanja:
• Red kneza Domagoja s ogrlicom
• Red Nikole Šubića Zrinskog
• Red hrvatskog Križa
• Red hrvatskog trolista
• Red hrvatskog pletera
• Spomenica Domovinskog rata
• Spomenica Domovinske zahvalnosti
• medalja "Oluja



ŽeljkoJovanović:
Rođen je 1965. u Rijeci. Oženjen je i otac je jednog djeteta. Hrvatski je branitelj, a nakon diplome i magisterija, 2005. je i doktorirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, područje biomedicinskih znanosti. Iste je godine i magistrirao na Ekonomskom fakultetu, specijalist za marketing menadžment. Od 2008. do 2011. predsjednik je Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog sabora. Od 2007. do 2011. zastupnik u Saboru, a od 2009. do 2011. zamjenik riječkog gradonačelnika. Bio je nastavnik na zamjeni iz biologije i kemije, liječnik opće medicine... Član je Hrvatske liječničke komore, Hrvatskog društva za debljinu, Hrvatskog društva za kliničku farmakologiju.


http://www.index.hr/like/clanak/ovo-je- ... 90037.aspx

>>Kome u Hrvatskoj smeta takav Srbin koji se borio za Hrvatsku?