Evo vratio sam se sa ovog hodočašća koje mi je 3. zavjetno hodočašće u svetište Majke Božje u Krasno na Velebitu. Kao što sam i očekivao (iz iskustva prošlih godina) bilo je dosta naporno al pripremio sam se malo bolje pa sam uspio u 2 dana propješačit oko 100km u molitvi i radosti izvršavanja zavjeta. Neizmjerno sam zahvalan dobrom Bogu što mi je dao snage za ovo hodočašće i što je omekšao srce moje šefice pa mi je dala godišnji tako da sam mogao u miru sve obavit. Od kuće sam krenuo (ja i moj vjerni pas Pipo)u 10.30h u ponedjeljak trasom kako sam i opisao a prenoćio sam kod Pravoslavne crkve u Zalužnici, u utorak sam krenuo nešto poslije 7 ujutro malo se duže zadržao u Otočcu a u podne sam stigao na jezero u Švicu, tu sam se okupao, ručao i odmorio i nešto poslije 1 krenuo dalje, taj najteži dio puta prošao sam za nešto više od 4h jer sam još malo popriječio onaj zadnji dio, staza je malo strmija al ipak se skrati za više od pola sata tako dasam gore stigao malo poslije 17h. A gore pak ludnica, dolaze ljudi i postavljaju šatore, dolazi mlađarija isto tako al nažalost ne da bi sudjelovali u svetom hodočašću i radosnom bdijenju i čekanju blagdana nego odsuču muziku do daske i opijaju se do besvijesti. Do mog šatora došao jedan izgleda da radi u šumi a meni se čini da i živi u njoj, on je pak čim je došao i postavio šator uzeo motorku i odmah srušio jedno 5 bukvića oko sebe i naložio vatru da sam mislio da će peći vola, došli njegovi poslije (brat snaja i još valjda mama i neznam ko mu je još) pa odsukali i oni muziku u svom autu pa udri do 4 ujutro, oko 2h (poslije ponoći naravno) im valjda ponestalo drva a ovaj uzme motorku i bez pardona sruši još par bukvića, ovi derani sa druge strane odsukali svoju muziku, pa se oko 4 okrenu tuć, vrište ženske, nezna se ko koga tuče, došla policija... taman njih rastjeraju kad na njihovo mjesto dođu drugi sa još glasnijom glazbom... ajme Bože... ja nabio čepiće u uši i bio jako umoran pa sam uspio malo i odspavat al mislim da drugi niko nije ni oka sklopio. Ne trebam ni reći da niko od njih nije bio ni navečer na bdijenju ni na dnevnoj misi, zaista mi nije jasno pošto dolaze gore a nažalost dođu svaku godinu. Postojala je u srednjem vjeku izreka: Ako hoćeš izgubiti vjeru - pođi u Rim, to bi se lako moglo primjenit i ovdje, žao mi onih ljudi a prije svega hodočasnika koji su poput mene pješačili dug put npr. iz Saborskog, Viškova kraj Rijeke... koji moraju sve to slušat umjesto da u miru odmaraju.
Primjetio sam da je svake godine nažalost sve manje naroda gore na Krasnom, ove ih godine nije bilo ni pola od onog koliko je bilo lani. Neznam što je tome razlog? A ja ću ako me Bog poživi i iduće godine opet, na slavu Božju krenut:)

iako umoran al još uvijek ispred mene (Pipo:))

ovo je u završnici, Pipo je već iznemogao

bilo je i prolijevanja krvi

konačno odmor nakon 2 dana hoda
pogađate koga sam gore sreo:))