Hodočašće

[branko]

Danas krećem na svoje zavjetno hodočašće povodom Velike Gospe u svetište Majke Božje u Krasno na Velebitu. Ovo mi je treće hodočašće u to svetište. Idem od kuće preko Čatrnje, Selište, Poljanak, Selo Plitvica pa se onda penjem uz Preku kosu do Sužanjske drage, tu mi je najopasniji dio puta jer ima medvjeda a ipak mi je najkraći i skratim za oko 2 sata put a i puno je lakše doć do Babinog Potoka jer imam sat vremena tom prečicom a tuda su i prije išli hodočasnici u Krasno samo što ih je tada uvijek bilo više a ja idem sam, obadva prošla hodočašća samnom je išao i moj pas Pipo a nadam se da će ići i ovaj put jer već par dana osjeća da se spremam nekuda pa me ne ispusta iz vida, i sad evo dežura pred vratima da mu ne pobjegnem
U Babinom Potoku ću vjerovatno i ručat u onom restoranu "Visibaba" a onda Vrhovine, Zalužnica i kanim zanoćiti u Podumu, sutra ujutro nastavljam dalje Otočac, Švica tu ću se onda okupati (i Pipo naravno) na onom jezeru u Švici a onda oko podne nastaviti onaj najteži dio puta tj. uspinjanje po Velebitu do samog svetišta, taj najteži dio puta traje oko 5h a ako vidim da imam vremena da više odmorim onda će biti i malo duže. Prošle godine sam jedva išao koliko su me kukovi bolili a sad sam nabavio bolju obuću pa se nadam da će biti bolje. Mislim da sam jedini hodočasnik iz našeg kraja a puni ih dođe al autima, znam da iz Saborskog ide velika grupa (oko 20) i mislio sam se priključiti njima al oni su otišli jutros rano. Preporučam se zagovoru Majke Božje i naravno u molitve vjernika

[Sinisa]

Iako neces ovo procitati do povratka zelim neka ti Bog da ufanja i snage da ziv i zdrav dojdes i da se vratis.

[ursel]

branco
Neka ti bude sretno i uz bozju pomoc da nam se vratis zdrav.
Bok branco

[branko]

Evo vratio sam se sa ovog hodočašća koje mi je 3. zavjetno hodočašće u svetište Majke Božje u Krasno na Velebitu. Kao što sam i očekivao (iz iskustva prošlih godina) bilo je dosta naporno al pripremio sam se malo bolje pa sam uspio u 2 dana propješačit oko 100km u molitvi i radosti izvršavanja zavjeta. Neizmjerno sam zahvalan dobrom Bogu što mi je dao snage za ovo hodočašće i što je omekšao srce moje šefice pa mi je dala godišnji tako da sam mogao u miru sve obavit. Od kuće sam krenuo (ja i moj vjerni pas Pipo)u 10.30h u ponedjeljak trasom kako sam i opisao a prenoćio sam kod Pravoslavne crkve u Zalužnici, u utorak sam krenuo nešto poslije 7 ujutro malo se duže zadržao u Otočcu a u podne sam stigao na jezero u Švicu, tu sam se okupao, ručao i odmorio i nešto poslije 1 krenuo dalje, taj najteži dio puta prošao sam za nešto više od 4h jer sam još malo popriječio onaj zadnji dio, staza je malo strmija al ipak se skrati za više od pola sata tako dasam gore stigao malo poslije 17h. A gore pak ludnica, dolaze ljudi i postavljaju šatore, dolazi mlađarija isto tako al nažalost ne da bi sudjelovali u svetom hodočašću i radosnom bdijenju i čekanju blagdana nego odsuču muziku do daske i opijaju se do besvijesti. Do mog šatora došao jedan izgleda da radi u šumi a meni se čini da i živi u njoj, on je pak čim je došao i postavio šator uzeo motorku i odmah srušio jedno 5 bukvića oko sebe i naložio vatru da sam mislio da će peći vola, došli njegovi poslije (brat snaja i još valjda mama i neznam ko mu je još) pa odsukali i oni muziku u svom autu pa udri do 4 ujutro, oko 2h (poslije ponoći naravno) im valjda ponestalo drva a ovaj uzme motorku i bez pardona sruši još par bukvića, ovi derani sa druge strane odsukali svoju muziku, pa se oko 4 okrenu tuć, vrište ženske, nezna se ko koga tuče, došla policija... taman njih rastjeraju kad na njihovo mjesto dođu drugi sa još glasnijom glazbom... ajme Bože... ja nabio čepiće u uši i bio jako umoran pa sam uspio malo i odspavat al mislim da drugi niko nije ni oka sklopio. Ne trebam ni reći da niko od njih nije bio ni navečer na bdijenju ni na dnevnoj misi, zaista mi nije jasno pošto dolaze gore a nažalost dođu svaku godinu. Postojala je u srednjem vjeku izreka: Ako hoćeš izgubiti vjeru - pođi u Rim, to bi se lako moglo primjenit i ovdje, žao mi onih ljudi a prije svega hodočasnika koji su poput mene pješačili dug put npr. iz Saborskog, Viškova kraj Rijeke... koji moraju sve to slušat umjesto da u miru odmaraju.
Primjetio sam da je svake godine nažalost sve manje naroda gore na Krasnom, ove ih godine nije bilo ni pola od onog koliko je bilo lani. Neznam što je tome razlog? A ja ću ako me Bog poživi i iduće godine opet, na slavu Božju krenut:)


iako umoran al još uvijek ispred mene (Pipo:))


ovo je u završnici, Pipo je već iznemogao


bilo je i prolijevanja krvi


konačno odmor nakon 2 dana hoda







pogađate koga sam gore sreo:))

[ursel]

Evo vratio sam se sa ovog hodočašća koje mi je 3. zavjetno hodočašće u svetište Majke Božje u Krasno na Velebitu. Kao što sam i očekivao (iz iskustva prošlih godina) bilo je dosta naporno al pripremio sam se malo bolje pa sam uspio u 2 dana propješačit oko 100km u molitvi i radosti izvršavanja zavjeta. Neizmjerno sam zahvalan dobrom Bogu što mi je dao snage za ovo hodočašće i što je omekšao srce moje šefice pa mi je dala godišnji tako da sam mogao u miru sve obavit. Od kuće sam krenuo (ja i moj vjerni pas Pipo)u 10.30h u ponedjeljak trasom kako sam i opisao a prenoćio sam kod Pravoslavne crkve u Zalužnici, u utorak sam krenuo nešto poslije 7 ujutro malo se duže zadržao u Otočcu a u podne sam stigao na jezero u Švicu, tu sam se okupao, ručao i odmorio i nešto poslije 1 krenuo dalje, taj najteži dio puta prošao sam za nešto više od 4h jer sam još malo popriječio onaj zadnji dio, staza je malo strmija al ipak se skrati za više od pola sata tako dasam gore stigao malo poslije 17h. A gore pak ludnica, dolaze ljudi i postavljaju šatore, dolazi mlađarija isto tako al nažalost ne da bi sudjelovali u svetom hodočašću i radosnom bdijenju i čekanju blagdana nego odsuču muziku do daske i opijaju se do besvijesti. Do mog šatora došao jedan izgleda da radi u šumi a meni se čini da i živi u njoj, on je pak čim je došao i postavio šator uzeo motorku i odmah srušio jedno 5 bukvića oko sebe i naložio vatru da sam mislio da će peći vola, došli njegovi poslije (brat snaja i još valjda mama i neznam ko mu je još) pa odsukali i oni muziku u svom autu pa udri do 4 ujutro, oko 2h (poslije ponoći naravno) im valjda ponestalo drva a ovaj uzme motorku i bez pardona sruši još par bukvića, ovi derani sa druge strane odsukali svoju muziku, pa se oko 4 okrenu tuć, vrište ženske, nezna se ko koga tuče, došla policija... taman njih rastjeraju kad na njihovo mjesto dođu drugi sa još glasnijom glazbom... ajme Bože... ja nabio čepiće u uši i bio jako umoran pa sam uspio malo i odspavat al mislim da drugi niko nije ni oka sklopio. Ne trebam ni reći da niko od njih nije bio ni navečer na bdijenju ni na dnevnoj misi, zaista mi nije jasno pošto dolaze gore a nažalost dođu svaku godinu. Postojala je u srednjem vjeku izreka: Ako hoćeš izgubiti vjeru - pođi u Rim, to bi se lako moglo primjenit i ovdje, žao mi onih ljudi a prije svega hodočasnika koji su poput mene pješačili dug put npr. iz Saborskog, Viškova kraj Rijeke... koji moraju sve to slušat umjesto da u miru odmaraju.
Primjetio sam da je svake godine nažalost sve manje naroda gore na Krasnom, ove ih godine nije bilo ni pola od onog koliko je bilo lani. Neznam što je tome razlog? A ja ću ako me Bog poživi i iduće godine opet, na slavu Božju krenut:)


iako umoran al još uvijek ispred mene (Pipo:))


ovo je u završnici, Pipo je već iznemogao


bilo je i prolijevanja krvi


konačno odmor nakon 2 dana hoda







pogađate koga sam gore sreo:))

[ursel]

Evo vratio sam se sa ovog hodočašća koje mi je 3. zavjetno hodočašće u svetište Majke Božje u Krasno na Velebitu. Kao što sam i očekivao (iz iskustva prošlih godina) bilo je dosta naporno al pripremio sam se malo bolje pa sam uspio u 2 dana propješačit oko 100km u molitvi i radosti izvršavanja zavjeta. Neizmjerno sam zahvalan dobrom Bogu što mi je dao snage za ovo hodočašće i što je omekšao srce moje šefice pa mi je dala godišnji tako da sam mogao u miru sve obavit. Od kuće sam krenuo (ja i moj vjerni pas Pipo)u 10.30h u ponedjeljak trasom kako sam i opisao a prenoćio sam kod Pravoslavne crkve u Zalužnici, u utorak sam krenuo nešto poslije 7 ujutro malo se duže zadržao u Otočcu a u podne sam stigao na jezero u Švicu, tu sam se okupao, ručao i odmorio i nešto poslije 1 krenuo dalje, taj najteži dio puta prošao sam za nešto više od 4h jer sam još malo popriječio onaj zadnji dio, staza je malo strmija al ipak se skrati za više od pola sata tako dasam gore stigao malo poslije 17h. A gore pak ludnica, dolaze ljudi i postavljaju šatore, dolazi mlađarija isto tako al nažalost ne da bi sudjelovali u svetom hodočašću i radosnom bdijenju i čekanju blagdana nego odsuču muziku do daske i opijaju se do besvijesti. Do mog šatora došao jedan izgleda da radi u šumi a meni se čini da i živi u njoj, on je pak čim je došao i postavio šator uzeo motorku i odmah srušio jedno 5 bukvića oko sebe i naložio vatru da sam mislio da će peći vola, došli njegovi poslije (brat snaja i još valjda mama i neznam ko mu je još) pa odsukali i oni muziku u svom autu pa udri do 4 ujutro, oko 2h (poslije ponoći naravno) im valjda ponestalo drva a ovaj uzme motorku i bez pardona sruši još par bukvića, ovi derani sa druge strane odsukali svoju muziku, pa se oko 4 okrenu tuć, vrište ženske, nezna se ko koga tuče, došla policija... taman njih rastjeraju kad na njihovo mjesto dođu drugi sa još glasnijom glazbom... ajme Bože... ja nabio čepiće u uši i bio jako umoran pa sam uspio malo i odspavat al mislim da drugi niko nije ni oka sklopio. Ne trebam ni reći da niko od njih nije bio ni navečer na bdijenju ni na dnevnoj misi, zaista mi nije jasno pošto dolaze gore a nažalost dođu svaku godinu. Postojala je u srednjem vjeku izreka: Ako hoćeš izgubiti vjeru - pođi u Rim, to bi se lako moglo primjenit i ovdje, žao mi onih ljudi a prije svega hodočasnika koji su poput mene pješačili dug put npr. iz Saborskog, Viškova kraj Rijeke... koji moraju sve to slušat umjesto da u miru odmaraju.
Primjetio sam da je svake godine nažalost sve manje naroda gore na Krasnom, ove ih godine nije bilo ni pola od onog koliko je bilo lani. Neznam što je tome razlog? A ja ću ako me Bog poživi i iduće godine opet, na slavu Božju krenut:)


iako umoran al još uvijek ispred mene (Pipo:))


ovo je u završnici, Pipo je već iznemogao


bilo je i prolijevanja krvi


konačno odmor nakon 2 dana hoda







pogađate koga sam gore sreo:))

Hallo branko
Dobro da si se zdrav vratil.
))pogađate koga sam gore sreo:)) dobri prijatelji su uvjek u blizini

[branko]

S pomoću Boga svemogućega Oca i Sina i Svetoga Duha krećem jutros na svoje 4. zavjetno hodočašće u Krasno na Velebitu povodom blagdana Velike gospe. Nadam se da ću unatoč nepovoljnim okolnostima ipak uspjeti izvršiti ovaja zavjet i sretno stići gore. Nadam se ako bude sve kako treba da ću na Krasno stići sutra pred veče. Preporučam vjernicima sa ovog foruma da me se sjete u svojim molitvama
P. S. Pipo još od juče me slijedi u stopu otkad je primjetio da sam počeo spremat ruksak, to znači da će i on samnom (Bog ga blagoslovio) on mi je velika pomoć na putu

[Sinisa]

Isto ti zelim kao i prosle godine: Iako neces ovo procitati do povratka zelim neka ti Bog da ufanja i snage da ziv i zdrav dojdes i da se vratis.