Hvala.
A čuj, što da ti kažem, ja sa nisam još oporavio od šoka i još uvijek se pitam Bože kako umri, zašto, dal je to moguće??? Potpuni šok i nevjerica i teško je to i pričat o tome a kamo li proživljavat. A što se tiče mame, moš mislit, babe su i inače sklone tome da vole žalovat, ne kaže se uzalud kad neko nešto razvlači da razvlači da:Razvlači ko baba žalost. Ja sam mislio da će i ona za njim umrit jer su njih dvoje bili na neki način posebno vezani, nekako je ona prema njemu imala poseban odnos nego prema meni. Sad si nešto mislim da to žalovanje možda babama produljuje život jer tu ima žena koje su pokopale skoro sve svoje: svekra, svekrvu (ajd za njima se i ne žali tako
) al muža, sinove, kćer, unuka... al baba doživila preko 90 a u sprovodu plače da sve oće u grob za njima, bi reć ova je gotova.
Čuj, mama je vjernica i ona se za njega moli, sanjala ga da ju primio za ruku i rekao: mama nemoj plakat, meni je tamo jako lijepo. To je njoj velika utjeha a i ja vjerujem s obzirom koliko je on bio dobar sa svima da je sigurno našao svoj mir i da je kod Boga u nekom ljepšem mjestu