Pjesnici (srceparajuće pjesme)!

[Stari G(r)ad]

Fala

(Dragutin Domjanić)

Za vsaku dobru reč,
Kaj reći si mi znala,
Za vsaki pogled tvoj,
Za vsaki smeh tvoj, fala!

Tak malo dobrega
V živlenju tu se najde,
I če je Sunce čas
Za oblak taki zajde.

A ti si v srce mi
Tak puno sunca dala,
Kaj morem ti neg reč;
Od vsega srca f a l a !

[Stari G(r)ad]

Lijepa naša domovino

http://prijatelji-kako-ste-mi-danas.blo ... ovino.html

Srbizam "zvaničnim" koji se uvukao u mozgove nepismenih, u našem jeziku znači "službenim" !

[Stari G(r)ad]

Krasna zemljo

Krasna zemljo, Istro mila
dome roda hrvatskog
Kud se ori pjesan vila,
s Učke tja do mora tvog.

Glas se čuje oko Raše,
čuje Mirna, Draga, Lim
Sve se diže što je naše
za rod gori srcem svim.

Slava tebi Pazin - grade
koj' nam čuvaš rodni kraj
Divne li ste, oj Livade
nek' vas mine tuđi sjaj!

Sva se Istra širom budi
Pula, Buzet, Lošinj, Cres
Svud pomažu dobri ljudi
nauk žari kano krijes.

[Stari G(r)ad]

Ante, svi smo za te

(Niko Bete)

Ima jedan covik
Tvrđi nego stina
Ime mu je ANTE GOTOVINA
cili svoj život
Hrvatskoj je dao
i nikada nije
na koljena pao

Učija si škole
po stranome svitu
kako postat čovik
kako dobit bitku


Sta si uz ramen
svakoga vojnika
za domovinu ti si
ponos i dika

Ante Ante , svi smo za te
svi smo za te i uvik ćemo biti
Ante Ante život za te
život za te jer si HEROJ RATA
TI SI ANTE LEGENDA HRVATA

Vodija si sve
Bljeske i Oluje
protjerao četnike
NEKA SVATKO ČUJE
žalija nisi ni truda ni znoja
zato ti je ZAHVALNA
DOMOVINA TVOJA

Ante Ante , svi smo za te
svi smo za te i uvik ćemo biti
Ante Ante život za te
život za te jer si HEROJ RATA
TI SI ANTE LEGENDA HRVATA


Ante Ante , svi smo za te
svi smo za te i uvik ćemo biti
Ante Ante život za te
život za te jer si HEROJ RATA
TI SI ANTE LEGENDA HRVATA

TI SI ANTE LEGENDA HRVATA
Ante Ante svi smo za te TI SI ANTE LEGENDA HRVATA!!

[Stari G(r)ad]

Noćna muzika

(Dubrovački trubaduri)

Usred tišine grada i usnule ljepote
Tiha se čuje gitara, "la musica di notte"

Ako si pošla spavat, bila ti laka noć,
Družina naša s pjesmom zakantat će ti doć.

Otvori draga prozor, i slušaj naše note
O ljubavi ćemo pjevat "la musica di notte".

Usred tišine grada i usnule ljepote
Tiha se čuje gitara, "la musica di notte"

Ako si pošla spavat, bila ti laka noć,
Družina naša s pjesmom zakantat će ti doć.

Otvori draga prozor, i slušaj naše note
O ljubavi ćemo pjevat "la musica di notte".

[Stari G(r)ad]

Dok palme njišu grane

(Dubrovački trubaduri)

Dok palme njišu grane i cijela varoš spi,
Behari dok mirišu ljubiš me ljubiš ti.
Behari dok mirišu ljubiš me ljubiš ti.

Al' sad je mjesec Maj, behara više nema,
Ruže su procvjetale, poljubaca više nema.
Ruže su procvjetale, poljubaca više nema.

Kad jesen opet dođe i vjetar kad zacvili,
Čekat ću te na raskršću gdje smo nekad sretni bili.
Čekat ću te na raskršću gdje smo nekad sretni bili.

A ti mi doći nećeš, tišina bit će ledna,
Samo što će vjetar šumit bila jednom ljubav vjerna.
Samo što će vjetar šumit bila jednom ljubav vjerna.

[Stari G(r)ad]

Voćka poslije kiše

(Dobriša Cesarić)

Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I blješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana.

Al nek se Sunce malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet kao prvo,
Obično, jadno, malo drvo.

[Stari G(r)ad]

Zagreb, Zagreb

(Marko Novosel)

Vraćam se Zagrebe tebi, tebi na obale Save
Vraćam se Zagrebe tebi, tebi pod zidine stare

Zagreb, Zagreb, otvaraj vrata parkova sna,
Zagreb, Zagreb, najljepši meni si grad

Mnoge tajne gornjeg grada,
Svaka klupa pričat zna.
Mnoge tajne gornjeg grada,
U tvom krilu želim ja

Vraćam se Zagrebe tebi, tebi na obale Save
Vraćam se Zagrebe tebi, tebi pod zidine stare

Zagreb, Zagreb, otvaraj vrata parkova sna
Zagreb, Zagreb, najljepše pjesme pjevat ću ja
Zagreb, Zagreb, otvaraj vrata parkova sna
Zagreb, Zagreb, najljepši meni si grad

[Stari G(r)ad]

Ulica jorgovana

(Darko Domijan)

Plavi veo,
zlatna žica,
nježan vjetar,
mnogo ptica,
raspukla se svaka grana
nad ulicom jorgovana.

Odsjaj jutra,
rosa blista,
cvijet do cvijeta,
list do lista,
pčela sanja bijeli vijenac
dubok kao gorski zdenac.

Jedna klupa, tiha luka,
tvoje usne, moja ruka,
opet bukti ona vatra
zgasla davno ispod hrasta...

Gori zemlja, gori kamen,
sunce ugljen, nebo plamen,
to u sjenci lome krila
zaljubljena dva leptira.

Plavi veo,
zlatna žica,
njezan vjetar,
mnogo ptica,
raspukla se svaka grana
nad ulicom jorgovana.

[Stari G(r)ad]

Skitnica

(Jasna Zlokić)

Plovi mjesec iznad grada
u noći se ceste gube
pod prozorom lišće šušti
dok me tvoje ruke ljube

Sve je tako nježno, lijepo
blagi dani bistre zore
ti me diraš, ti me ljubiš
dok ja sanjam kolodvore

Jer ja sam skitnica, ne drži me mjesto
ja sam skitnica, bježi mi se često
jer ja sam skitnica, daljine me vuku
više volim vjetar nego mirnu luku

Bijeli brod niz rijeku plovi
preko grada oblak pluta
dok me diraš, dok me ljubiš
gledam krošnju preko puta

Sve je zbilja lijepo, toplo
ljubav puna obećanja
ti u meni tražiš luku
dok ja sanjam putovanja

Jer ja sam skitnica, ne drži me mjesto
ja sam skitnica, bježi mi se često
jer ja sam skitnica, daljine me vuku
više volim vjetar nego mirnu luku

(Više volim Zagreb, nego Velu Luku )

[Stari G(r)ad]

Da te mogu pismom zvati

(Klapa Maslina)

Ti za me si bila ka rosa na cviću
sa usana pila i ljubav i sriću
a ja bi tija pismom ti prići
još ljubavi ima ka ulja u svići

Da te mogu pismom zvati
ja bi piva život cili
da se barem opet vrati
vrime kad smo sritni bili

Da te mogu pismom zvati
ja bi piva, ne bi staja
da se stara ljubav vrati
ne bi pismi bilo kraja

Ne vraćaš se više u pisme i riči
i nema te sa mnom u nijednoj priči
a ja bi tija pismom ti prići
još ljubavi ima ka ulja u svići

Da te mogu pismom zvati
ja bi piva, ne bi staja
da se stara ljubav vrati
ne bi pismi bilo kraja

[Stari G(r)ad]

Ostala si ista

(Klapa Maslina)

Za te su već dugo vezale me niti
Nema meni drugo nego s tobom biti
Tu još gori svića, vrime život lista
Sva je naša srića u to malo mista

Stare ure tuku naši dani kriću
Daj mi svoju ruku da ositin sriću
Da mi ruka žeže iljadu lipota
Jer me zate veže lipi dil života

Ostala si ista ništa da prominiš
Kad postelju praviš i kad obid činiš
Ostala si ista u motu i odu
I kad ložiš vatru i kad nosiš vodu

Uspomene lipe čitan ti sa lica
A na zidu slike gledaju nas dica
Stara tila škripe još se ima mota
Za sve dane lipe vridilo j´ života

Ostala si ista ništa da prominiš
Kad postelju praviš i kad obid činiš
Ostala si ista u motu i odu
I kad ložiš vatru i kad nosiš vodu

[Stari G(r)ad]

Noćas ćemo zemlji ko materi reći

(Mate Mišo Kovač)

Skupit ćemo noćas, prijatelji moji
i drače i cviće iz našeg đardina
tisuću sinova, razbacani škoji
i tisuće kćeri, gromača i stina

Noćas ćemo zemlji ko materi reći
nosimo ti s grozjem srce u kašeti
iz svake će loze, krv rumena teći
a pisma će sama poći po kaleti

Rasti zemljo, pukni stino,
Kucaj srce, materino
Šumi more, suzo slana,
Trajnanina-ninanaanaaa

Dalmacijo zemljo, maslinova grano
Dalmacijo zemljo, kamena i smilja
Pozlati mi veslo, kad ustanem rano
Obala je tvoja o' sunčanih milja

Do ramena zemlji, narasti će plima
Sinovi i kćeri, ribari, težaci
A za one drage, kojih više nima
Donit ćemo vijenac da u more baci.

Rasti zemljo, pukni stino,
Kucaj srce, materino
Šumi more, suzo slana,
Trajnanina-ninanaanaaa

[Stari G(r)ad]

Jedna će mandolina

(Đorđe Novković je navodno napisao ovu pjesmu!)

Tebi ću donijeti ja prsten od zlata
Tiho ću kucati mila na tvoja vrata
Ruku ću tražiti tvoju najdraža moja
Za mene postojiš samo ti i ljubav tvoja


Jedna će mandolina, svirati ovu noć
Čekaj me, čekaj mila, čekaj me ja ću doć.


Tebi ću donijeti ja najljepše cvijeće
Nikada ljubav naša prestati neće
S tobom ću živjeti ja cijelog života
Naš dom ćeš krasiti samo ti i tvoja ljepota.

Jedna će mandolina, svirati ovu noć
Čekaj me, čekaj mila, čekaj me ja ću doć.

[Stari G(r)ad]

Bacit ću mandolinu

(Mladen Grdović)

Zbog nje me srce boli, meni se zaklela,
a sada drugog voli, mene se ne sjeća.

Drugi joj serenade svira pod prozorom,
od male barke i ljubavi žarke,
malo je ostalo!

Bacit ću mandolinu u more Jadransko,
razbit ću je o stinu da više ne svira njoj.
Bacit ću mandolinu u more Jadransko,
razbit ću je o stinu da nikada više,
da nikada više o ljubavi ne svira njoj.

Zbog nje me srce boli, meni se zaklela,
a sada drugog voli, mene se ne sjeća.

Drugi joj serenade svira pod prozorom,
od male barke i ljubavi žarke,
malo je ostalo!

Bacit ću mandolinu u more Jadransko,
razbit ću je o stinu da više ne svira njoj.
Bacit ću mandolinu u more Jadransko,
razbit ću je o stinu da nikada više,
da nikada više o ljubavi ne svira njoj.