rakovacki forum

[Stari G(r)ad]

Ovaj izraz "pravoslavni velečasni" je malo nezgrapan. Koliko je meni poznato, postoje izrazi koji se koriste u književnoj praksi, a to su katolički svećenik ili velečasni, te pravoslavni pop.

[Sinisa]

Ovaj izraz "pravoslavni velečasni" je malo nezgrapan. Koliko je meni poznato, postoje izrazi koji se koriste u književnoj praksi, a to su katolički svećenik ili velečasni, te pravoslavni pop.

svesteno lice

[ursel]

Ovaj izraz "pravoslavni velečasni" je malo nezgrapan. Koliko je meni poznato, postoje izrazi koji se koriste u književnoj praksi, a to su katolički svećenik ili velečasni, te pravoslavni pop.

svesteno lice

U Pravoslavnoj crkvi duhovnik je "svešteno lice" ili Pop ili ili

ali mene Intresira zasto je taj bio u Rakovici.Branko daj uzima malo vremena
za te Informatiju.

[Sinisa]

Ovaj izraz "pravoslavni velečasni" je malo nezgrapan. Koliko je meni poznato, postoje izrazi koji se koriste u književnoj praksi, a to su katolički svećenik ili velečasni, te pravoslavni pop.

svesteno lice

U Pravoslavnoj crkvi duhovnik je "svešteno lice" ili Pop ili ili

ali mene Intresira zasto je taj bio u Rakovici.Branko daj uzima malo vremena
za te Informatiju.

Pa medju pobunjenicima je bilo i pravoslavaca. Ma koliko to danas cudno zvucalo da su se pravoslavci borili za hrvatsku drzavu.

[ursel]

Još za Rakovičkog ustanka 8. listopada 1871. je sudjelovalo dosta pravoslavaca koji su se osjećali Hrvatima. Potpuno poistovjećivanja srpstva i pravoslavlja dolazi za banovanja Khuena Hedervarya, koji je to poticao kako bi slomio odpor Hrvata.[

Mislim da bi se i danas Pravoslavci u Hrvatskoj trebali u prvom redu osecati RH drzavljanima koji pripadaju jednoj drugoj vjerskoj grupi.
Problem je da mnogi pravoslavci poistovjecuju vjeru sa Nacinalitetom, ima takvih i kod Hrvata sta je velika zabluda jer jedna vjerska grupa nema sa Nacionalitetom bas nista.
Moje osobno misljenje u uvjerenje.

[ursel]

Pravoslavlje se iz Bizanta širi na Balkan,u Istočnu Europu, Armeniju i Gruziju. Za razliku od Katoličke crkve, pravoslavlje je razvilo nacionalne i državne autokefalne crkve.

[branko]

Ovaj izraz "pravoslavni velečasni" je malo nezgrapan. Koliko je meni poznato, postoje izrazi koji se koriste u književnoj praksi, a to su katolički svećenik ili velečasni, te pravoslavni pop.

Ja sam od svog kuma prije rata uvijek slušao da govori VELEČASNI- za našeg svećenika, i PRAVOSLAVNI VELEČASNI- kad je govorio o pravoslavnom svećeniku. Za mene su (skoro) svi svećenici velečasni, bilo katolički ili pravoslavni i jednako ih oslovljavam. Pravoslavni se ne bune kad ih oslovljavam sa velečasni, a s druge strane znam neke katoličke svećenike koji sami sebe nazivaju POP, kao npr. župnik iz Gospića Ante Luketić i dosta drugih naročito gore po Lici, a da i ne spominjem Popa Vladu Pezelja koji nikad nije ni za sebe ni za druge svoje kolege rekao svećenik ili svećenici, nego POP i POPOVI i naravno na sprovodu su svi govorili o Popu Vladi. A čuj, što se tiče časti i velečasti, ima katoličkih svećenika (osobno znam neke) kojima bi više pasao izraz NEČASNI nego velečasni a s druge strane ima pravoslavnih koji su stvarno velečasni

[job]

Zaci bilo je zivo i veselo u nasoj Rakovici .

[branko]

Ovaj izraz "pravoslavni velečasni" je malo nezgrapan. Koliko je meni poznato, postoje izrazi koji se koriste u književnoj praksi, a to su katolički svećenik ili velečasni, te pravoslavni pop.

svesteno lice

U Pravoslavnoj crkvi duhovnik je "svešteno lice" ili Pop ili ili

ali mene Intresira zasto je taj bio u Rakovici.Branko daj uzima malo vremena
za te Informatiju.

A nemam pojma zašto je bio, valjda zato što je u toj pobuni poginoo i neko od Srba pravoslavaca, pa je on njima pjevao opijelo, a ako sam dobro čuo, neko je rekao da ga je pozvao načelnik?, poslije su u dvorani uz ostale, pozdravili i predstavnike katoličke i pravoslavne crkve... a kako se može vidjet iz ovog izvještaja što ga je Siniša stavio ovdje, tadašnji Srbi su bili isto jako za Hrvatsku i učestvovali (ili čak i pokrenuli) u toj pobuni, eh al nažalost ovi poslije, a naročito poslije 1. svjetskog rata su se skroz okrenuli protiv Hrvatske a što je dalje odmicalo jaz se sve više produbljivao i na kraju doveo čak do strašnog rata a sad evo ti ga na, opet moramo živjet s njima a nadat se da su izvukli dobru pouku iz ovog rata i da im nema druge domovine osim Hrvatske, kako se može vidjet, sad im više nesmeta šahovnica

[ursel]

A nemam pojma zašto je bio, valjda zato što je u toj pobuni poginoo i neko od Srba pravoslavaca, pa je on njima pjevao opijelo, a ako sam dobro čuo, neko je rekao da ga je pozvao načelnik?, poslije su u dvorani uz ostale, pozdravili i predstavnike katoličke i pravoslavne crkve... a kako se može vidjet iz ovog izvještaja što ga je Siniša stavio ovdje, tadašnji Srbi su bili isto jako za Hrvatsku i učestvovali (ili čak i pokrenuli) u toj pobuni, eh al nažalost ovi poslije, a naročito poslije 1. svjetskog rata su se skroz okrenuli protiv Hrvatske a što je dalje odmicalo jaz se sve više produbljivao i na kraju doveo čak do strašnog rata a sad evo ti ga na, opet moramo živjet s njima a nadat se da su izvukli dobru pouku iz ovog rata i da im nema druge domovine osim Hrvatske, kako se može vidjet, sad im više nesmeta šahovnica

Dobro znaci Akceptiraju Drzavu a svoju vjeru neispovjecuju sa Nacinalitetom.

[branko]

Bome mi se čini da su se kasno sjetili priznat Hrvatsku, mad mislim da još treba proći vremena da shvate da im je Hrvatska domovina i da su u Srbiji samo došljaci i da ih Srbi tamo nevole isto kao što ni nas nisu voljeli u Zagrebu ili Rijeci i gdje god smo se pojavili svi su režali na nas "izbjeglice", naš narod lijepo kaže: Gledali su na nas ko prase na sikiru. A tako je i njima sad, bio sam u Beogradu poslije rata pa sam imao prilike vidjeti kako žive sad ti izbjegli Srbi, i mogu ti reći da im je kud i kamo teže nego što je bilo nama u Hrvatskoj, zato se i žele vratit i sad hvale hrvatsku i viču njesmo znali i njesmo mi krivi, drugi su došli i oni su pucali...
Kad se samo sjetim prije rata, njihovi svećenici na sprovodu i nisu propovjedali o vjeri, sjećem se sprovoda pokojne Jelkice Lalić rođ. Marković, umrla pred sami rat, i njihov svećenik vodio sprovod jer joj je muž Mirko bio Srbin, naravno došlo jako puno Hrvata iz svih ovih sela, a ona umrla jako mlada, da ne kažem da nas je bilo sigurno više Hrvata a možda i duplo više nego Srba na tom sprovodu, i na kraju na groblju u Irinovcu drži pop Braco iz Slunja govor: Stojimo na svetom Srpskom tlu, a stoji u Irinovcu u groblju, dakle par sto kilometara od Srbije, pa drži pa poreni, ovo je srpsko, pa gdje god ima i jedan srpski grob tu je Srbija, pa nikad stat, pa Srbi pa Srpsko, pa Srbija... a mi Hrvati ko telci, stojimo i slušamo, niko da mu riječ reče, bome za nekoliko evo ti rata i pokazalo se da je Braco baš mislio da će ovo biti Srbija, a sad poslije rata bio sam nekoliko puta na sprovodu nekog od Srba pa se vidi da su se okrenuli ne za 360stupnjeva, nego nekoliko krugova tako, propovjedi su sasvim druge, pune duhovnosti, sve pune kršćanske nade i utjehe, često se zapitam - dal nije moglo tako i prije
Bio sam ove godine na pravoslavnu Veliku Gospu (28. 8.) u Utinji tamo iza Vojnića, i zateknem se na večernjoj službi u crkvi, dosta naroda u crkvi, svi do jednoga pobožno stoje (što je prije rata bilo nezamislivo, često sam bio u Slunju u pravoslavnoj crkvi pa sam se snebivao kako svi naglas pričaju u crkvi, i jedino im bitno da upale sviću tamo, a vrhunac je bio za ponoćku 1990, kad sam stajao na koru a gore su pili konjak iz flaše i pušili, svećenik uopće nije reagirao na to ) a sad na kraju večernje svećenik je tako nadahnuto propovjedao o Majci Božjoj da bi ga ostao slušat, sama duhovnost iz njega govori, ni riječi o politici, Srbima, vlasti ili bilo čemu što nema veze sa blagdanom Uznesenja Marijina, mnogi Katolički svećenici bi se mogli sakrit pred njim.

[ursel]

Bio sam ove godine na pravoslavnu Veliku Gospu (28. 8.) u Utinji tamo iza Vojnića, i zateknem se na večernjoj službi u crkvi, dosta naroda u crkvi, svi do jednoga pobožno stoje (što je prije rata bilo nezamislivo, često sam bio u Slunju u pravoslavnoj crkvi pa sam se snebivao kako svi naglas pričaju u crkvi, i jedino im bitno da upale sviću tamo, a vrhunac je bio za ponoćku 1990, kad sam stajao na koru a gore su pili konjak iz flaše i pušili, svećenik uopće nije reagirao na to ) a sad na kraju večernje svećenik je tako nadahnuto propovjedao o Majci Božjoj da bi ga ostao slušat, sama duhovnost iz njega govori, ni riječi o politici, Srbima, vlasti ili bilo čemu što nema veze sa blagdanom Uznesenja Marijina, mnogi Katolički svećenici bi se mogli sakrit pred njim.

Hvala za ovako lijepi Post.
Mozda su to Svecenici mladi narastaj i nova "DUHOVNA OBNOVA"
E sad je pitanje jeli Rakija uzrok boljeg ponasanja i "vjere" ili su nasi pravoslavci poceli citati Bibliju umjesto knjiga Vuka Draskovica.
U svakom slucaju izgleda da vise nepoistovjecuju Vjeru sa Nacinalosti sto je veoma vazno za zajednicki suzivot.

[Stari G(r)ad]

Nemojte biti naivne ovce Ovi su se sad samo malo poklapusili jer su dobili po repu. Da im se pruži prilika, opet bi pokazali svoje pravo lice. To je kao kad hoćeš pripitomiti vuka, pa se u to uvjeriš, a on ti na spavanju pregrize vrat. OPREZ !

Svakako opet preporučam pogledati nekoliko puta film "Hrvati i Srbi" koji se može nabaviti u većim poštama po cijeni od 29 kuna. Tamo je dobro objašnjena uloga pravoslavne crkve od Načertanija (Ilije Garašanina) pa do bliske prošlosti.

[ursel]

Nije lose da im se malo vjeruje.....
Vjera se obično definira kao uvjerenje u istinu neke tvrdnje bez njene provjere. Prema tome, to je subjektivno duhovno tumačenje ishoda percepcije, vlastitog razmišljanja ili komunikacije.

Vjera je u praksi vrlo korisna jer u svakodnevnom životu vjerujemo u više stvari nego što se čini. Ljudi vjeruju u poruke, ideje, djelotvornost, ljubav, druge ljude i namjere, kao i u mnoge druge vjerovatne ili nevjerovatne događaje .

[Sinisa]

Nije lose da im se malo vjeruje.....
Vjera se obično definira kao uvjerenje u istinu neke tvrdnje bez njene provjere. Prema tome, to je subjektivno duhovno tumačenje ishoda percepcije, vlastitog razmišljanja ili komunikacije.

Vjera je u praksi vrlo korisna jer u svakodnevnom životu vjerujemo u više stvari nego što se čini. Ljudi vjeruju u poruke, ideje, djelotvornost, ljubav, druge ljude i namjere, kao i u mnoge druge vjerovatne ili nevjerovatne događaje .

Ja mislim kako je vjera jedna a religije su razlicite. Ono sto je bio problem je trazenje razlicitosti a ne slicnosti.
Sto se tice odnosa jedni - drugi problem je bio u instrumentaliziranosti te smatranju kako je sila iza i kako je ta sila nepobjediva. No kako smo vidjeli svaka sila za vremena. I sad je nastalo malo drugacije te se mora kontati prema novom vaktu. Da li je to iskreno ili nije vidjet cemo. Bolje bi bilo da je iskreno nego da i dalje drze figu v zepu. A kad se popovi drze biblije i novog zavjeta onda se i cuje samo ljubav i prastanje jer samo je to u novom zavjetu bez obzira tko ga prevodio dal Vuk ili Jure (Kastelan). Ono sto i jedni i drugi moraju shvatiti to je da su i jedni i drugi ljudi te da nisu ustase i cetnici i kad jedni u drugima pocnu gledati ljude biti ce puno bolje a osim suzivota ne moze biti nicega drugog. Mozemo mi reci kako su oni dotepenci i kako ih je vrag donio prije cetrsto godina no kad pogledamo i nas je vrag donio u te krajeve u isto vrijeme jer oni koji su tu bili prije turskog vakta eno ih u Gradiscu pa bi mogli reci vratit cemo se mi nakon cetrsto godina i doci na svoje. Uostalom iz povijesti moje obitelji vidimo da je bilo svega i svacega i puno izokrenutih stvari i prilicno nejasnoca iz danasnjeg kuta gledista. O onima koji se danas zovu Hrvatima a prije tristo godina su bili novokrscani (turci presli na krscanstvo) bi se jos moglo pricati.