Zašto su Partizani svećenike ubijali?

[palivatra]

Gospodin Mile Pecić kaže da mu je jednom došao Pepa Zinajić i ispričao(u župnom uredu) kako su ubili Slunjskog Svećenika koji je tu stolovao prije!
Kaže,,"Streljali smo ga,doveli čovjeka da ga pokopa a on još živ!Ovaj kaže,,ma nemogu,pokopati živog čovjeka!"
Morao je!I dok Pepa to priča,,smije se ko lud!
Kakvo ludilo je zahvatilo te Partizančine da su ih tolike poubijali?
Evo:
Komunisti su u Drugom svjetskom ratu i poraću ubili 66 hercegovačkih franjevaca. Prvi je ubijen oko 24. svibnja 1942., drugi 31. listopada 1944., a svi ostali su pobijeni od siječnja do kolovoza 1945. Hercegovačka franjevačka provincija, preko vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, nastoji da jednoga dana postanu mučenicima, odnosno blaženima i svetima.



Iz samostanske zajednice na Širokom Brijegu komunisti su ubili najviše članova, čak 30, te još 4 na njegovom području. Posebno je odjeknulo ubojstvo 12 fratara na Širokom Brijegu 7. veljače 1945. koje su kasnije i zapalili u ratnom skloništu u samostanskom vrtu. Taj događaj ušao je i u ono glasovito Pastirsko pismo hrvatskih biskupa iz rujna 1945. Danas u samostanskoj crkvi počivaju posmrtni ostatci njih 22. Sve ovo bio je dovoljan razlog da je od samog početka Široki Brijeg držan središnjim žrtvoslovnim mjestom Hercegovačke franjevačke provincije. Puk je, pak, o svemu izrekao svoj sud nazvavši pobijene franjevce »Širokobriški mučenici«.



22.02.2011. | 15:27

fra petar bezina i dalje istražuje zločine bez presude koji su se događali kleru

Fra Bezina: U vrijeme II. svjetskog rata ubijeni su 663 svećenika i 31 časna sestra
Bit će zanimljivo vidjeti hoće li “Karamarkov zakon” o kažnjavanju zločina za vrijeme i neposredno nakon Drugoga svjetskog rata obuhvatiti one koji su ubili 663 katolička svećenika, među njima 88 bogoslova i sjemeništaraca, te 31 časnu sestru, dakle nenaoružane i obrazovane ljude, ali – klasne neprijatelje.

Najviše su ih, prema “Hrvatskom martirologiju”, popisu koji sadrži prezicne podatke o svim žrtavama, kao i načinima i mjestima ubojstva, likvidirali partizani i OZNA, do svibnja 1945. njih 240, nakon savezničke pobjede još 263, a na služenju u JNA 12.

Četnici su ubili 37 klerika, nacisti 16, vlasti NDH 11, talijanski fašisti dvoje, u angloameričkom bombardiranju izginulo ih je 32, a u zatvorima ih je završilo na stotine...




Igrokaz: Pobijeni franjevci / Foto: Ivan Rozić / ARHIV



Bez suda i presude
Dr. fra Petar Bezina (93) posvetio je svoja životna djela istraživanju tih zločina, u nekoliko knjiga donio je svjedočanstva o stradanju bez suda i presude, te načine ubojstava, koji su ponekad nevjerojatno svirepi: pored “uobičajenih” strijeljanja, zatucali su ih sjekirama, razapinjali, žive spaljivali, pržili strujom, kamenovali, utapali...

Za stotine mrtvih nitko nikad nije odgovarao, a do danas je nemoguće doći do policijskih arhiva koji bi mogli rasvijetliti strašna zlodjela.

- Kad je pao komunizam 1990., dan mi je na raspolaganje arhiv Ministarstva unutrašnjih poslova u Zagrebu, sve je bilo u strašnom neredu, i što sam mogao sam spasiti, sačuvao sam i objavio. Nakon toga je zatvoren i više nitko nije uspio ući – objašnjava fra Petar, čiji su popisi ipak cjeloviti, jer je godinama obilazio dalmatinske župe i skupljao svjedočanstva, premda tijela pojedinih ubijenih svećenika nikada nisu pronađena.

- Franjevci su osobito bili trn u oku komunistima, jer su bili svećenici iz naroda posvećeni narodu, i njegovali su ideju o hrvatstvu. Stoga su ih pokušali zatrti; u bosanskoj provinciji ubijeno ih je 86, hercegovačkoj 66, a onda slijedi naša dalmatinska sa 45 ubijenih fratara.

- U Zagrebu je nakon rata proveden proces protiv tamošnjih franjevaca koji su navodno organizirali diverziju na tvornicu “Gaon”, a za što sam dokazao da je apsurdna optužba. Znate, ne pišem ja protiv komunista, nego o zlodjelima komunističkih ideologa, jer su pokušali sustavno uništiti Crkvu – objašnjava dr. Bezina, koji je zaređen usred rata 1942. i dobro se sjeća prilika u to vrijeme.

Bezvrijedan život
- Talijanski fašisti su tukli i zatvarali franjevce, upravo zbog hrvatske opcije koju smo zagovarali. A onda dolaze komunisti koji su nas željeli istrijebiti. Svećenički život bio je bezvrijedan sve do 1948. godine, a ni otada nije baš bio na cijeni. Strah je bio toliki da nismo međusobno mogli slobodno razgovarati, više si se bojao prijatelja nego neprijatelja. Ucjenjivali bi ljude iz blizine svećenika da bilježe i dojavljuju, a za najmanju izgovorenu riječ - nestao si.

- OZNA i narodni odbori, odnosno tročlane ćelije na čelu sa sekretarom Partije, odlučivali su tko će biti ubijen, tako sam i ja dvaput za dlaku izbjegao strijeljanje, a ničim se nisam zamjerio režimu. Nadbiskupa splitskog dr. Franu Franića tukli su i kamenovali u Vidu, Metkoviću, Vidonjama, Makarskoj, Omišu i Splitu, od svega je umalo umro – prisjeća se fra Petar, čiji je brat fra Ivan, jedna od posljednjih žrtava iz tog razdoblja, nestao u Zagrebu travnja 1948. godine, a UDBA je falsificirala njegova “pisma” roditeljima iz Kanade.

Pedeset godina fra Petar ga je tražio, čak je Manolića pitao, ali nije dobio odgovor.

- Strah je bio toliki sve te godine da sam, kao i svi koji su se bavili zločinima nad svećenicima ili civilima, teškom mukom dolazili do podataka. Do danas se ljudi plaše! Ali uspjeli smo, ne može nitko reći da nema imena i svih podataka o ubojstvima, a hoće li biti provedene istrage, stvar je pravne države. Papa Ivan Pavao II. je nakon prvog pohoda Hrvatskog 1994. godine ponio moju knjigu o žrtvama među dalmatinskim svećenicima i pokazao je u Rimu kao najznačajniji poklon iz Hrvatske
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatsk ... fault.aspx

[palivatra]

Mile Pecić: Pokopao živog svećenika - Petar Zinaić uživao je u svojoj moći i slavi, glumio je gospodina, čak i znanstvenika koji je iza sebe ostavio velika djela prebrojavajući stalno žrtve ustaža u Drugom svjetskom ratu. Živio je na Trgu oslobođenja, danas Trgu Zrinskih i Frankopana u samom centru Slunja, u kući nekoliko desetaka metara udaljenoj od i župnog dvora i crkve gdje sam počeo služiti 1968. godine. Dvaput me posjetio, a jednom ispričao kako su on i njegovi poslušnici ubili svećenika Ivana Juraića. Strijeljali su ga, no, iako je svećenik njihove metke preživio, živog su ga zakopali. Kroz grohotan smijeh pričao je kao ih je grobar molio da ne zakopaju živog čovjeka, no oni nisu imali milosti - kaže slunjski svećenik Mile Pecić

http://www.hic.hr/razno02.htm

Dali je u pitanju bila mržnja prema Hrvatstvu(a svećenik je tu važna karika) ili prema vjeri?
Dakle,hrvatofobija ili katolikofobija?

[palivatra]

Martin Bubanj ubijen u Kostreni,,bačen u jamu,,možda i živ,,njegovo zadnje pismo,,bio je svećenik na Sušaku!
Župnik Bubanj je predosjećao svoju smrt. To se vidi i iz oproštajnog pisma koje je pisao svojim roditeljima 11. travnja 1945., otprilike dva tjedna prije svoje mučeničke smrti. Donosimo to pismo u cijelosti:
Dragi roditelji!


Ne znam ča će biti s menom Ću kamo poći ili uopće neću poći. Prilike su jako teške. Ja na svojoj duši nemam ništa, zla nisam načinio nikome, svima koji¬ma sam mogao pomoći, ja sam pomogao. Koliko sam vremena izgubio obijajući pragove raznih ureda, da pomognem ljudima. Pa ipak čujem, da mi se groze, pišu protiv mene u svojim novinama itd.
Ako ostanem i poginem, znajte, daje to zato što sam katolički svećenik, koji sam propovijedao i branio svoju vjeru, koji nisam bio svećenik samo zato da misim i pobiram novce, nego kad je trebalo ustati na obranu vjere, ustao sam neustrašivo. Dru¬go zato, što sam se uvijek osjećao Hrvatom, i što sam uvijek osjećao za hrvatski narod, i pomagao tome narodu, kolikogod mije to bilo moguće.


Naškodio nisam nikome, zla nisam učinio niko¬me, radio sam samo za svoju vjeru i svoj narod. Drugo sve neka bude u rukama Božjim. Poginem li, nemojte ništa plakati, čak morate biti ponosni, da sam zavrijedio poginuti za Boga i vjeru.
Ako se odlučim za put, vratit ću se kada se prilike umire. Može to biti i brzo, a može trajati i dulje vremena. Samo Bog znade. Molite se Boga za mene, samo On će me čuvati.
Ljubi Vas i pozdravlja Vaš Tinko.


Sušak, dne 11. travnja 1945

[Sinisa]

Dali je u pitanju bila mržnja prema Hrvatstvu(a svećenik je tu važna karika) ili prema vjeri?
Dakle,hrvatofobija ili katolikofobija?

Kad si vec otvorio temu mogli bi rasvijetliti i ubojstvo zupnika iz Dreznik grada pocetkom 1943. godine. Na temi o mojoj rodbini spomenuli smo ga. Mislim da se prezivao Stimac.

[branko]

Da to je župnik Drago (Dragutin) Štimac, po pričanju ovdašnjih mještana Štimca su objesili Njemci u Slunju za vrijeme blagoslova kuća 1942. a prema drugim (službenim) verziji, streljan je početkom ožujka i pokopan na Slunjskom groblju, al vrlo je sve to čudno i nekako mutno ostalo sve do danas.

[palivatra]

Dali je u pitanju bila mržnja prema Hrvatstvu(a svećenik je tu važna karika) ili prema vjeri?
Dakle,hrvatofobija ili katolikofobija?

Kad si vec otvorio temu mogli bi rasvijetliti i ubojstvo zupnika iz Dreznik grada pocetkom 1943. godine. Na temi o mojoj rodbini spomenuli smo ga. Mislim da se prezivao Stimac.

Pretpostavljam da je Goranin rodom,,to prezime je iz G.Kotara inače!
Čudno mi je,,ak su ga ubili Njemci,,kako to da ga Partizani nisu slavili kao HEROJA?

[branko]

Rodom je iz Lokava u G. Kotaru, a spominjali su ga tu i tamo al vrlo rijetko, neznam zašto, ima upisan u spomenik pred školom u Drežniku, čini mi se dolje na dnu, al mislim da piše samo Dragutin Štimac, a ne piše da je bio župnik, eto vidiš koliko su mrzili svećenike kad su tako zapostavili Štimca a koliko znam bio je veliki humanista i pomagao je Partizane, a kako sam čuo da je 1942. služio ponoćku u Slunju za vrijeme dok su Slunj držali Partizani i na toj misi uz ostale bio je i Andrija Hebrang.
Jednom davno, negdje1986 ili 7. bio je o njemu veliki članak u onim bivšim "SLUNjSKIM TOKOVIMA" što su izlazili par puta godišnje, bila je jedna cjela stranica pod naslovom - ČOVJEK ZA TEŠKA VREMENA - i tamo je opisano njegovo djelovanje i suradnja sa partizanima, sjećam se da je pisalo kako je župnik Štimac neko vrijeme (5 dana?) sakrivao Srbina Maćana Egića iz Grabovca (djed? Petra Egića) na tavanu župnog stana, a zna se da je puno intervenirao kod Njemačke komande u Ličkom Petrovom Selu glede spašavanja lokalnih srba.

[palivatra]

Lokve dobro poznam,,inače G.Kotar mi je zanimljiv,,jako dobri ljudi!
Zanimljivo,,imaš jedno selo,,svi bili Ustaše a do njega drugo,,svi Partizani,,a sve Hrvatski živalj!
Inače,,Hitler je bio Okultista,jednom navratih vidjeti konc logor kod Munchena,,Dachau se zove i čitam tamo,,ubili su 70 Poljskih svećenika!
Tog čovjeka je sam sotona nadahnuo da pokrene II svj. rat!
Zamisli,,neko tamo đubre ima takve ideje a onda ,kod nas izgine masu ljudi jer je ON pokrenuo lavinu!
Kršćanska Sadašnjost (Katolička izdavačka kuća)je izdala knjigu "Otpor i Predanje" od Ditricha Bonhofera,,Protestantski svećenik(Njemačka inače ima pola Katolika a pola Protestanata),koji je ubijen u konc logoru za Hitlerove Naci Njemačke!
Nije Hitler volio Kršćanstvo!Mislim da je bio opsjednut!Demončinom!
Probaj nabaviti tu knjigu,,super je!